HAZRETI SEJJIDA HATIDŽA r.a.

Transcription

1

2 HAZRETI SEJJIDA HATIDŽA r.a.

3 HAZRETI SEJJIDA HATIDŽA r.a. Bosanski prijevod HADHRAT SAYYEDAH KHADIJAH Bosnian translation Rašid Ahmad Čaudhry Prevodilac / Translated by: Emina Hadžibulić Provjera teksta / Text review: Wasim Ahmad Islam International Publications Ltd. Prvo izdanje / First edition: November 2011 Izdavač / Published by: Verlag der Islam Genfer str. 11, Frankfurt am Main, Germany ISBN: Ovu knjigu možete dobiti na slijedećoj adresi / Available from the following: Mesdžid Baitul-Islam Ahmadija muslimanski džemat Tuzlanska 1b, Sarajevo, Bosna i Hercegovina Tel/Fax.: info@ahmadija.ba

4 SADRŽAJ Uvod....5 Hazreti Sejjida Hatidža...7 Porodično stablo...9 Raniji brakovi hazreti Hatidže r.a Poslovna putovanja...15 Hatidža se ponovo udaje...21 Hatidža r.a., prva osoba koja je primila islam...26 Proganjanje vjernih...30 Bojkot Godina tuge...38 Kćerke Časnog Poslanika s.a.v.s Najbolja žena svog vremena...48 Radosne vijesti o kući u džennetu...51

5

6 Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova; mir i blagoslov neka su na Njegovog vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s., i na cijelo njegovo potomstvo i ashabe. UVOD Ova knjiga Hazreti Sejjida Hatidža je još jedno izdanje serije knjiga koje je izdao Odbor za izdavanje dječijih knjiga. Ova knjiga se bavi životnom historijom Ummul mu miniin hazreti Sejjide Hatidže, da Allah bude zadovoljan s njom. Ona je uzor žena u islamu. Ona je bila prva osoba koja je povjerovala u misiju Časnog Poslanika Muhammeda s.a.v.s.: i rado dala svu svoju imovinu na Allahovom putu. Bila je udata za Časnog Poslanika s.a.v.s., ali je bila više od žene. Bila je najsposobniji savjetnik i najbolji drug Časnog Poslanika s.a.v.s. Bila mu je velika utjeha kada se cijela 5

7 Meka okrenula protiv njega i kad su protivnici nastojali najviše što su mogli da izbrišu islam sa lica zemlje. Odbor za izdavanje dječijih knjiga radi pod uputom i nalozima hazreti Halifatul Masiha. Da Allah blagoslovi članove ovog odbora za njihovu predanost i naporan rad i obilato ih nagradi na ovom i na budućem svijetu. Nadamo se da će roditelji i djeca s radošću prihvatiti ovo izdanje. Munir-ud-Din Šams Additional Vakil-ut-Tasneef, London 6

8 Hazreti Sejjida Hatidža r.a. (Da Allah bude zadovoljan s njom) Ummul mu miniin hazreti Sejjida Hatidža r.a., prva žena Časnog Poslanika s.a.v.s, pripadala je otmjenoj porodici Kurejšija. Njen otac se zvao Khuwailid, a majka Fatima. Hatidža je rođena 555. A.D. (nakon smrti Isaa a.s.); dakle bila je 15 godina starija od Časnog Poslanika s.a.v.s. Njen otac je bio dobro poznati poglavica Meke. Bio je uspješan trgovac koji je trgovao uljem, lanenim platnom, parfemima i drugom rijetkom trgovačkom robom. Živio je u dvospratnoj kući pored brežuljka nedaleko od Kabe. Još iz djetinjstva hazreti Hatidža r.a. posjedovala je plemenite osobine. Izrasla je u pobožnu, mirnu i inteligentnu mladu ženu. Zbog njenih moralnih vrlina ljudi iz Meke su joj dali titulu Tahira, što znači čista, ili čedna. Imala je mehko i sažaljivo srce. Bila je darežljiva u novcu i pomagala je siromašnim, onima u nuždi, siročadima i hudovicama. Preneseno je da je jednom prilikom Halima r.a. iz plemena Benu Sa d, žena koja je bila dojilja Muhammeda s.a.v.s. u njegovom djetinjstvu, došla da ga vidi poslije njegove ženidbe sa Hatidžom. Muhammed s.a.v.s. je proveo 5 godina sa plemenom Benu Sa d i sačuvao je lijep dojam o ljubaznosti koju je kao dijete iskusio u tom plemenu. 7

9 On je, stoga, pokazao veliko poštovanje prema Halimi r.a. kad je došla. Često je Hatidži pričao s nježnošću o njoj. Hazreti Hatidža r.a. također se obradovala što je vidi. Bila je sušna godina i usjevi, drveće i čak i divlje biljke uvehnule su bez vode. Životinje su postale poput kostura i mnoge su krepale od gladi. Bila je nestašica hrane u zemlji i ljudi su bili zabrinuti. Halima r.a. ostala je neko vrijeme sa porodicom Časnog Poslanika s.a.v.s. Kada se odlučila vratiti svom narodu, hazreti Hatidža r.a. dala joj je kamilu i 40 ovaca. Halima r.a. i njena porodica su im zauvijek bili zahvalni na takvoj darežljivosti. 8

10 Porodično stablo QUSAYY Abdul-Uzza Abd-e-Munaaf Asad Hašim Khuwailid Abdul-Mutalib Hatidža Abdullah Muhammed 9

11 Ako dokazujemo (idemo tragom) porodično stablo Časnog Poslanika s.a.v.s. i hazreti Hatidže r.a., naći ćemo da je Qusayy bio njihov zajednički predak. Qusayy je živio otprilike stoljeće i prije rođenja Časnog Poslanika s.a.v.s. Khuwailid, otac hazreti Hatidže r.a., bio je praunuk Qusayya, dok je Abdul-Mutalib, djed Časnog Poslanika s.a.v.s. također bio praunuk Qusayya. Ove dvije porodice su imale i drugih povezanosti. Nena hazreti Amine r.a., majke Časnog Poslanika s.a.v.s., bila je sestra Khuwailidova. Osim toga, Safija r.a., tetka Časnog Poslanika s.a.v.s., bila je udata za Awama, brata hazreti Hatidže r.a. Qusayy je bio čovjek osobitog karaktera i inteligencije. Izmirio je razjedinjene klanove Kurejšija. U njegovo doba Meka je bila mali grad. Nije bilo trajnih kuća i ljudi su živjeli u šatorima. Qusayy je uvjerio Kurejšije da grade kuće oko Kabe ostavljajući dovoljno prostora za hodočasnike da obilaze oko drevne građevine Kabe. Qusayy je tako smatran osnivačem grada Meke. On je dodijelio posebne dužnosti svakom klanu plemena Kurejšija u vezi sa usluživanjem Kabe, propisima hodočašća i upravom grada. Podigao je građevinu nasuprot Kabe nazvanu Daar-un-Nadwah ili Kuća dogovaranja, gdje su se vođe Kurejšija okupljale radi dogovora o važnim stvarima i gdje se javno diskutovalo o plemenskom upravljanju. Prema tome, Qusayy je osnovao demokratsku formu vlade u Meki, kao i u okolnim oblastima. 10

12 Kuća dogovora također se koristila za društvena okupljanja. Ljudi iz Meke su u ovoj zgradi održavali svoje svadbene svečanosti. U šestom stoljeću pleme Kurejšija počelo je igrati vodeću ulogu u trgovini sa susjednim zemljama. Njihovi trgovački karavani putovali su daleko, u Siriju, Egipat, Palestinu, Irak i Perziju na sjeveru, i u Jemen i Abesiniju na jugu. Također su donekle trgovali sa Indijom i Kinom. Arapski trgovci su se snabdijevali luksuznim predmetima kao što su biseri, slonova kost, dijamanti, svila, oružje, boje i biber. Iz morskih luka Adena i Moke tovari dobara su preuzimani sa brodova i tovareni na kamile. Ponekad bi se karavan sastojao od hiljadu kamila, koji je prelazio dugo putovanje iz luka do Meke, a onda do Damaska u Siriji i dalje. Meka je bila bogata zbog zarada od trgovine i zbog svetosti Kabe, Allahove kuće, koja je vijekovima bila centar hodočašća. Religijski obredi hodočašća trajali su samo tri dana, ali je sedmicama poslije održavano niz sajmova na raznim mjestima u susjedstvu, gdje su Kurejšije prodavale predmete koje su donijeli njihovi karavani. Kao uređena zajednica, Meka je privukla različite vrste ljudi, drugačije od onih koji su pripadali plemenu Kurejš. Oni su bili zanatlije, robovi, kućne sluge, stolari, majstori za izradu mačeva, tkalje i kožari. Također su bili zaposleni stražari radi sigurnog putovanja karavana. 11

13 Prema tome, Meka nije više bila ograničena na jedno pleme. Umjesto toga, ona je postepeno postala urbano društvo. 12

14 Kaba 13

15 Raniji brakovi hazreti Hatidže r.a. Kad je Hatidža odrasla, njen otac ju je udao za Abu- Haallahu, sina Zarahovog. Abu-Haallah je bio trgovac. Živjeli su sretno i Bog ih je blagoslovio sinom koji se zvao Hind i kćerkom Zainab. Prema nekim historičarima, Abu-Haallah je imao tri sina: Hallaha, Hinda i Harisha. Nekoliko godina poslije Abu-Haallah se razbolio i umro je. Hazreti Hatidža r.a. je plakala od žalosti zbog gubitka svog muža. Kasnije joj je njen otac za muža izabrao Ateeqa, sina Aiza, bogatog trgovca. Vodili su sretan život, ali kad je Ateeq otišao na poslovno putovanje u Siriju, umro je u povratku. Hatidža je po drugi put postala hudovica. Iz ovog braka je imala jednog sina i jednu kćer. Poslije smrti njenog drugog muža nekoliko uvaženih i utjecajnih ljudi od Kurejšija pokušali su da joj ponude brak, ali je ona odbila njihove ponude. Odlučila je da se neće ponovo udavati i da će voditi neovisan život. Dogodilo se da je uskoro poslije smrti njenog drugog muža, umro i njen otac. To je bio ogroman gubitak za Hatidžu jer se morala sama brinuti o poslu. To je bilo zaista teško vrijeme za nju. 14

16 Poslovna putovanja Da bi uspješno vodila posao Hatidža je zaposlila trgovačke posrednike, koji su nosili robu u druge zemlje i donosili natrag korisne predmete za prodaju u Meku. Radila je naporno i uskoro su je smatrali inteligentnim trgovcem istaknutog dostojanstva i imetka. U to vrijeme Muhammed je bio dječak. Njegov otac umro je prije njegovog rođenja, a majka mu je umrla kada je imao šest godina. Poslije smrti njegove majke o njemu se brinuo njegov djed Abdul-Muttalib. Abdul- Muttalib je u to vrijeme imao osamdeset godina i jako je volio svog unuka. Nije živio dugo i umro je u osamdeset drugoj godini. Poslije njegove smrti je Abu-Talib, Muhammedov amidža, postao njegov staratelj. Abu- Talib je posjedovao mnoge plemenite osobine i bio je poštovan vođa Kurejšija. Mnogo je volio svog bratića a i Muhammed je, također, jako volio svog amidžu. Tokom ovog perioda Abu-Talib je poduzeo putovanje u Siriju sa trgovačkim karavanom. Namjeravao je da ostavi svog bratića kod kuće jer je u to vrijeme imao dvanaest godina i mogao se brinuti sam o sebi. Kad je karavan trebao krenuti, Muhammed se uhvatio za amidžu i insistirao da ide s njim. Abu-Talib je bio dirnut i odlučio je da ga povede s karavanom. 15

17 Trgovački karavan 16

18 Ovo je bilo Muhammedovo prvo putovanje u stranu zemlju. Tokom putovanja desio se jedan čudan događaj. Preneseno je da su se, kad je karavan stigao u Bosraa, smjestili blizu manastira u kojem je živio veliki poznavalac knjiga. Njegovo ime je bilo Baheerah. Svećenik Baheerah je primijetio mnoge znakove u Muhammedovom izgledu, koji su odgovarali opisu poslanika kojeg su ljudi očekivali. On je rekao Abu-Talibu da dobro pazi na mladića i da ga zaštiti od smutnje Naroda Knjige. Svećenik je rekao Abu-Talibu da prema knjigama izgleda kako je ovaj dječak osoba koju je Bog odabrao da odigra ogromnu ulogu u svijetu. Treba spomenuti da je grad Bosraa bio smješten na putu za Damask u južnoj Siriji i oko osamdeset milja južno od Damaska. To je bio prelijep grad sa mnogo rimskih građevina i raskrsnica gdje se ukrštalo pet karavanskih puteva. Grad Bosraa ne treba miješati sa poznatim gradom Basra koji se nalazi u Iraku. Muhammed je izrastao u pristalog muškarca veoma lijepog vladanja i sa izvanrednim odlikama iskrenosti i pobožnosti. Ljudi su ga zvali Al-Amin, što znači povjerljivi i As-Saadik, što znači istinoljubivi. Ko god je došao u dodir s njim bio je duboko impresioniran njegovom ličnošću i inteligencijom. Bio je nježan i poslušan prema svojim starješinama, srdačan prema svojim drugovima i pun saosjećanja prema onima koji su trebali pomoć. Pomagao je svojoj strini u kućnim 17

19 poslovima, a napolju je pomagao amidži i obavljao je svaki posao koji mu je bio dat. Hatidža je čula o Muhammedovoj iskrenosti, pobožnosti, pouzdanosti i visokom moralu. Bila je impresionirana njegovim poštenjem. Zato se obratila Muhammedovom amidži, Abu-Talibu sa prijedlogom da dozvoli svom bratiću da predvodi njen trgovački karavan u Siriju. Abu-Talib je ovo spomenuo Muhammedu i on se složio. Hatidža je ponudila da mu plati dvostruki iznos koliko je plaćala drugima. Kad je karavan započeo svoje putovanje, Hatidža je s karavanom poslala svog povjerljivog slugu Maisaraha. Karavan je išao uobičajenim putem za Siriju, kojim je Muhammed putovao sa svojim amidžom prije trinaest godina. Muhammed je vodio posao na takav način i tako je dobro ispunio svoje dužnosti da je ovo putovanje imalo veliki uspjeh. Njegova iskrenost i inteligentno rukovanje poslovima napravili su neočekivanu zaradu. Maisarah je bio veoma impresioniran iskrenošću s kojom je ovaj mladi vođa karavana obavljao nagodbe. Također je bio impresioniran jednim događajem koji se desio tokom putovanja. Primijetio je da je, kada je karavan boravio blizu manastira, nestorijevski svećenik po imenu Jordis ugledao mladog vođu karavana kako sjedi ispod drveta. On je ispitivao Maisaraha o Muhammedu, i on mu je odgovorio da Muhammed pripada plemenu Kurejš iz Meke. Svećenik je uzviknuo da izgleda kako je on Božiji poslanik, o čijem su 18

20 dolasku knjige govorile i dao iste preporuke koje je i svećenik Baheerah dao Abu-Talibu. U povratku, kad je karavan stigao blizu grada Meke, Maisarah je uvjerio svog vođu Muhammeda da ide naprijed i Hatidži saopći vijesti o uspjehu putovanja. Hatidža je željno iščekivala povratak karavana. Išla bi na vrh svoje kuće odakle je mogla vidjeti put za Siriju. Jednog dana, okružena svojim prijateljima i slugama, sjedila je na gornjem spratu svoje kuće kad je ugledala kamilu kako brzo ide prema gradu. Znala je da bi jahač mogao biti Muhammed. Kad joj je rečeno za ogromnu zaradu u poslu, bila je jako ushićena i veoma impresionirana njegovom poslovnom vještinom i sposobnostima. Bila je uvjerena da uspjeh u poslu nije bio samo zbog stanja tržišta u Siriji nego također zbog poštenja i sposobnosti vođe karavana, Muhammeda. Njen sluga Maisarah je bio pun hvale prema njemu. On joj je također spomenuo šta je nastorijanski svećenik rekao o njemu. Sve ovo se posebno dojmilo hazreti Hatidžinog uma. 19

21 Trgovački putevi 20

22 Hatidža se ponovo udaje Hatidža je tada imala četrdeset godina. Bila je uvjerena u Muhammedove plemenite osobine i profinjeno vladanje. On je tada imao dvadeset pet godina. Hatidža je željela da mu ponudi brak. Tražila je mišljenje svoje najbolje prijateljice Nafise, koja se složila sa tom idejom i ponudila joj svoju pomoć. Jednog dana Nafisa je otišla do Muhammeda i tokom razgovora ga upitala zašto se još nije oženio. Muhammed je odgovorio da nije dovoljno bogat za ženidbu. Nafisa ga je upitala da li bi htio oženiti uglednu bogatu ženu. Muhammed je upitao: Ko je ta žena? Nafisa mu je rekla za Hatidžu. Muhammed se izvinio i rekao: Kako to može biti moguće? Hatidža je na isuviše visokom položaju za mene. Ona je bogata žena, a ja sam siromašna osoba. Nafisa je rekla: Pusti mene da se pobrinem za to. Muhammed je rekao: U tom slučaju nemam ništa reći, nego da se složim. Kad je Nafisa rekla Hatidži zaključke njenog razgovora s Muhammedom, ona mu je poslala ponudu za brak. Ponuda je poslana Muhammedu preko njegovog amidže Abu Taliba. Muhammed se savjetovao sa Abu-Talibom, koji mu je savjetovao da prihvati ponudu. Budući da je Hatidžin otac umro ranije, Abu-Talib je pozvao amidžu hazreti Hatidže Amr bin Asada 21

23 i pitao ga da je uda za Muhammeda. Amr bin Asad, kao njen predstavnik, dao je svoj pristanak za brak. Tako je brak između Hatidže i Muhammeda ugovoren. Abu-Talib je proslavio bračnu svečanost i utvrđen je vjenčani dar (mehr) na pet stotina dirhema. Hatidža je napravila veliku gozbu i pozvala je rodbinu i prijatelje iz obiju porodica. Mlada i mladoženja su svoju prvu noć proveli u kući Abu-Taliba, a onda se Hatidža vratila svojoj kući skupa sa svojim mužem. Mladoženja je pripremio (velima) večeru. Ovaj brak je obome donio porodično zadovoljstvo i sreću. Par je bio blagoslovljen djecom. Prvorođeno dijete je bio sin. Dali su mu ime Kasim. Prema arapskom običaju, Muhammed je postao poznat kao Abdul-Kasim, što znači otac Kasima. Imali su još jednog sina kojem su dali ime Abdullah. Bio je također poznat kao Tajib i Tahir. Neki historičari, međutim, kažu da je Muhammed s.a.v.s. imao tri sina s Hatidžom r.a. Oni spominju da su njihova imena: Kasim r.a., Tahir r.a. i Tajib r.a. Blagoslovljeni par je imao četiri kćeri: Zejneb r.a., Rukiju r.a., Umm-e-Kulsum r.a. i Fatima r.a. Svi njegovi sinovi su umrli još u djetinjstvu, dok su sve kćeri odrasle i primile islam, ali nisu živjele dugo. Samo je hazreti Fatimu r.a. nadživjela Časnog Poslanika s.a.v.s. i živjela oko šest mjeseci poslije smrti Časnog Poslanika s.a.v.s. Treba spomenuti da su sva djeca Časnog Poslanika s.a.v.s. bila od hazreti Hatidže r.a., osim jednog dječa- 22

24 ka, Ibrahima r.a., koji je bio od hazreti Marije Kibtijah r.a. Ibrahim r.a. je umro kada mu je bilo oko osamnaest mjeseci. Selma je u ulozi babice bila prisutna prilikom rađanja sve hazreti Hatidžine djece. Ona je bila kućna služavka hazreti Safije r.a., tetke Časnog Poslanika s.a.v.s. Preneseno je da su zaklali jednu kozu kao kurban prilikom rođenja svake kćeri, dok su dvije koze zaklane prilikom rođenja svakog sina. Nakon Muhammedove ženidbe Hatidžom, Abu-Talib je ostao bez pomoći svog bratića Muhammeda kako bi zaradio sredstva za život svoje porodice. Muhammedov najmlađi amidža Abbas bio je bogat. Muhammed je zato predložio svom amidži Abbasu da bi trebao olakšati teret Abu-Taliba preuzimajući brigu barem o dvoje njegove djece. Abbas se složio i obojica su otišli Abu-Talibu s tim prijedlogom. Odlučeno je da će se Muhammed brinuti o Aliju, a Abbas o Džaferu. Ali je u to vrijeme imao oko šest godina. Hatidža je poželjela dobrodošlicu Aliju u svoju kuću i on je ostao s porodicom i odrastao i ostao jako vezan za Hatidžu r.a. i Muhammeda s.a.v.s. Hazreti Ali r.a. također je imao čast da bude zet Časnog Poslanika s.a.v.s. Muhammed je prihvatio još jednu osobu u svoju porodicu. Njegovo ime je bilo Zaid, sin Harisha. Zaid je pripadao uglednoj porodici koja je živjela na jugu Sirije. Bio je inteligentan dječak. Zaid je bio otet u plemenskom napadu i bio prodavan od jedne do druge osobe, dok nije 23

25 stigao u ruke Hakima bin Hizama, Hatidžinog bratića. Hakiem je ponudio Zaida svojoj tetki (Hatidži) ubrzo nakon njene udaje za Muhammeda. Zaid je tada imao oko dvadeset godina. Bio je niskog rasta i tamnog tena. Dokazao se kao veoma vjeran sluga. Hatidža i Muhammed su imali duboku naklonost prema njemu. Muhammed je bio pun ljubavi i nježan muž, i pokazao je veliko poštovanje i obzir prema svojoj ženi. Ona se, sa svoje strane, pokazala stalnim izvorom utjehe svome mužu. Uskoro poslije udaje Hatidža je predložila da sav svoj imetak, kao i sluge, preda svome mužu. Muhammed je, nakon što se uvjerio da je Hatidža bila iskrena u tome, proglasio da će ovaj imetak raspodijeliti među siromašnima i onima u nuždi, i da će osloboditi sve robove. On je zato raspodijelio siromašnim većinu imetka koji je dobio od svoje žene i oslobodio je sve robove uključujući i Zeida. Zeid je, međutim, odbio da bude slobodan i molio je svoga gospodara da mu dopusti da nastavi živjeti s njim. Desilo se da su Zaidov otac i amidža pronašli Zaida u Meki. Pokušali su ga nagovoriti da se vrati kući, ali nisu uspjeli. Zaid je ostao čvrst u svojoj odluci da ne napusti svog milostivog gospodara, iako je poslao poruku prepunu ljubavi svojoj majci. Kad je Časni Poslanik s.a.v.s. vidio njegovu odanost, odveo ga je do Kabe i u prisutnosti Zaidovog oca i amidže proglasio da će Zaid odsada biti tretiran kao njegov sin. Hazreti Zaidov otac je bio zadovoljan tom situacijom i vratio se kući veselog 24

26 srca. Zaid r.a. ostao je odan Časnom Poslaniku s.a.v.s. i živio s porodicom dugo vremena. 25

27 Hatidža r.a., prva osoba koja je primila islam Muhammed je tada imao preko trideset godina. Ljubav prema Bogu počela ga je sve više obuzimati. Počeo je većinu svog vremena provoditi u molitvama i razmišljanju. U ovo doba arapsko društvo postalo je veoma iskvareno. Ljudi su obožavali idole. Kažu da je bilo tri stotine šezdeset kipova postavljenih u Kabi i oko nje. Vjera u Jednog Boga - vjera njihovog slavnog pretka poslanika Ibrahima a.s. bila je u velikoj mjeri zaboravljena. Arapi su se prepuštali mnogim porocima, kao što su preljuba, opijanje, kockanje, pljačkanje, ubijanje i mnoge druge nezakonite radnje. Muhammed je bio duboko povrijeđen vidjevši nevaljala djela ljudi iz Meke i moralno i duhovno propadanje u koje su ljudi upali. Nije bilo drugog načina da ih spasi osim kroz Božiju uputu i pomoć. On je, zato, izabrao osamljeno mjesto i povukao se u pećinu Hira, koja je bila oko tri milje izvan grada. Ovo je bilo na vrhu brda, jedna vrsta pećine oblikovane od kamena. On je tamo išao sam ili ponekad sa Hatidžom, i provodio nekoliko dana i noći u razmišljanju. Hatidža bi mu pripremila dovoljno hrane kako bi mu trajala nekoliko dana, tako da bi dan i noć mogao obožavati Boga. Kada je Muhammed imao četrdeset godina, dobio je viziju. To je bilo u ponedjeljak, u zadnjih deset dana 26

28 mjeseca ramazana. Kako je bio zauzet u obožavanju, vidio je da je neko prisutan u pećini. To je bio melek Džebrail, koji mu je naredio da uči. Muhammed je odgovorio da ne zna šta i kako da uči. Tada ga je melek privio na svoje grudi i snažno ga stisnuo. Džebrail ga je onda oslobodio i ponovo mu naredio da uči. Muhammed mu je dao isti odgovor. Melek ga je po drugi put stisnuo i tražio od njega da uči. Ponovo je Muhammed dao isti odgovor. Poslije trećeg zagrljaja melek ga je oslobodio i naredio: Čitaj u ime Gospodara svoga, koji je stvorio, On je stvorio čovjeka od ljepljivog ugruška. Čitaj! A Gospodar tvoj je najplemenitiji. Koji je poučio perom. Poučio je čovjeka onome što on nije znao. (96:2-6 ) Ovi ajeti, prvi uopće objavljeni Časnom Poslaniku s.a.v.s., postali su dio Časnog Kur ana, kao što su i drugi ajeti koji su objavljeni kasnije. Muhammed s.a.v.s. ponavljao je riječi kako mu bilo je naređeno. Onda je melek nestao. Muhammed s.a.v.s. je bio jako zabrinut zbog obaveze kojom ga je Allah dž.š. zadužio. Odmah je otišao kući i rekao Hatidži: Umotaj me. Umotaj me nečim. Poslije nekog vremena kada se njegova zabrinutost donekle smanjila, on joj je ispričao cijeli događaj i ukratko izložio svoje strahove, govoreći: Slab čovjek kakav sam ja, kako ja mogu nositi dužnost koju Allah namjerava staviti na moja ramena. Hatidža r.a. je odgovorila: Bog je svjedok, On ti nije poslao ovu Riječ da bi propao i dokazao se nedostoj- 27

29 nim, da bi te On onda napustio. Kako bi tebi Bog mogao uraditi takvu stvar? Ti si ljubazan i obazriv prema svojoj rodbini. Pomažeš siromašnim i nosiš s njima njihov teret. Nastojiš da vratiš vrline koje su nestale iz društva. Poštuješ goste i pomažeš onima koji su u teškoćama. Možeš li ti biti od Boga podvrgnut ikakvoj kušnji? Onda je ona predložila da odu njenom rođaku Waraqi bin Naufalu, kršćanskom svećeniku, i savjetuju se s njim. Waraqah je bio star čovjek. Bio je stručnjak za hebrejski jezik i imao je veoma dobro znanje o skriptama. Kada je Waraqah čuo detalje o ovom događaju, rekao je: Siguran sam da se melek koji se spustio Musau a.s. također spustio tebi. Volio bih da budem živ i da ti pružim pomoć kad te tvoj narod protjera iz tvoje zemlje. Hoće li me oni zaista istjerati? Časni Poslanik je pitao s velikim iznenađenjem. Kršćanski svećenik je rekao: Nije bilo poslanika kojem se ljudi nisu suprotstavljali. Ako preživim do tog vremena, pomoći ću ti svom svojom snagom. Međutim, Waraqah nije bio u mogućnosti da bude očevidac ovih dana jer je živio kratko poslije toga. Hazreti Hatidža r.a bila je prva osoba koja je vjerovala u Časnog Poslanika s.a.v.s. Ona je bila svjedok njegove čistoće i uzvišenosti u njegovoj mladosti i provela je petnaest godina u njegovom društvu. Zato ga je 28

30 prihvatila bez ikakvog kolebanja. Bila je veoma sretna jer je islam, religija mira, započeo u njenoj kući. Ali r.a, koji je u to vrijeme imao deset godina, i Zaid r.a., oslobođeni rob Časnog Poslanika s.a.v.s., bili su članovi njegove porodice. Oni su također vjerovali u njega od trenutka kada je objavio svoju misiju. Hazreti Abu-Bekr r.a., koji je postao halifa poslije smrti Časnog Poslanika s.a.v.s., bio je blizak prijatelj Časnog Poslanika s.a.v.s. Živio je u istom dijelu grada u kojem su živjeli hazreti Hatidža r.a. i Časni Poslanik s.a.v.s. On je, također, prihvatio tvrdnju Časnog Poslanika s.a.v.s. bez ikakvog kolebanja. Jedan od najranijih sljedbenika bio je i Zubair. On je bio sin hazreti Hatidžinog brata Awwama i tetke Časnog Poslanika s.a.v.s. Safije, a imao je petnaest godina. Ova mala skupina prvih sljedbenika donijela je odluku da će pomoći Časnom Poslaniku s.a.v.s. u propovijedanju islama. Kao rezultat toga islam se polahko i sigurno počeo širiti u Meki. 29

31 Proganjanje vjernih Kada su Kurejšije opazile da se uprkos njihovom snažnom suprotstavljanju islam brzo širi, postali su bijesni i započeli su okrutnu kampanju kako bi zaustavili poruku islama. To je bio težak period za muslimane; međutim, oni su ostali čvrsti. Bili su sigurni u Allahovu pomoć i uvjereni da će se ovaj period kušnje uskoro završiti i da će islam na kraju pobijediti. Allah je stalno tješio Časnog Poslanika s.a.v.s. kroz objavu, što je uvećalo vjeru svakog muslimana. Robovi su bili najugroženija grupa. Njihovi gospodari su im nanosili brojne muke u uzaludnom nastojanju da ih prisile da se odreknu islama. Ovdje su neki primjeri. Bilal r.a. je bio rob koji je primio islam. Njegov gospodar Umajjah bin Khalf odvodio bi ga izvan grada i natjerao bi ga da bez odjeće leži na leđima izložen sunčevoj vrelini. Onda bi mu na grudi stavili gomilu ogromnog kamenja. Ponekad su ga vukli kamenim ulicama Meke. Umajjah bi mu onda govorio da napusti svoju religiju i da umjesto toga pjeva hvale o mekanskim bogovima Laatu i Uzzu. Uprkos svom ovom mučenju Umajjah nije mogao prisiliti Bilala da se odrekne islama. On bi govorio: Ahad! Ahad!, što znači Jedan! Jedan!. Tako bi hazreti Bilal r.a. nastavljao proglašavati 30

32 da je Bog Jedan. Ammar r.a. bio je također rob. Njega bi često okrutno tukli i tražili da se odrekne islama. Njegov otac Jaasir r.a. i njegova majka Samija r.a. također su bili mučeni. Jednom takvom prilikom desilo se da je tuda prolazio Časni Poslanik s.a.v.s. Bio je veoma tužan kad ih je vidio kako pate i rekao je: Porodico Jaasirova! Podnosite sa strpljenjem, jer je vaše konačno utočište Džennet. Uskoro poslije toga hazreti Jaasir r.a. umro je zbog rana, a poslije je Abu-Jahl kopljem ubio njegovu ženu. Zinnira r.a. bila je žena rob. Abu-Jahl ju je tako okrutno tukao da je izgubila vid. I drugi robovi su zlostavljani na sličan način. Časni Poslanik s.a.v.s., hazreti Hatidža r.a. i drugi muslimani bili su, naravno, jako tužni gledajući kako su njihova braća muslimani mučeni. Ni sa slobodnim građanima koji su primili islam nisu ništa manje okrutno postupali. Njihove starješine i poglavice su ih mučili na razne načine. Hazreti Hatidžinog bratića, Zubaira bin Avama r.a., hrabrog mladića, koji je kasnije postao veliki muslimanski general, njegov amidža bi često umotavao u prostirač. Onda bi kroz prostirač puštao dim kako bi ga mučio gušenjem. On je strpljivo podnosio ovo mučenje i nastavio je potvrđivati da je prepoznao istinu i da je se neće odreći. Časni Poslanik s.a.v.s. također nije bio pošteđen. Ku- 31

33 rejšije su nastavile poticati smutljivce među njima da na svaki mogući način uznemiravaju Časnog Poslanika. Ponekad kad bi izašao na ulicu, njegovi protivnici su ga zasipali psovkama i bacali bi smeće na njega. Njegove komšije su bacale kamenje u njegovu kuću, razbacavali trnje ispred njegovih vrata i stavljali prljave smrdljive tvari unutar zidova njegovog prebivališta. Uprkos svemu ovome hazreti Hatidža r.a. i Časni Poslanik s.a.v.s. ostali su vrlo strpljivi. Jednom prilikom kad je bio na namazu blizu Kabe, Uqbah bin Abi-Mu eet, oštri neprijatelj islama, došao je i omotao komad odjeće oko vrata Časnog Poslanika s.a.v.s. i tako snažno ga stegnuo da mu je bilo teško disati. Kad je hazreti Abu-Bekr r.a. saznao za to, odjurio je na to mjesto i oslobodio ga govoreći: Hoćeš li ubiti osobu koja kaže da je Allah njegov Gospodar? Hazreti Hatidžina porodica je pokazala ogromnu hrabrost i plemenitost u odbrani Časnog Poslanika s.a.v.s. Hazreti Hatidžin sin Harish r.a., od njenog prvog muža Abu-Haallaha, dao je svoj život u odbrani Časnog Poslanika s.a.v.s. Preneseno je da je Časni Poslanik s.a.v.s., kad mu je bilo naređeno od Allaha da otvoreno propovijeda, otišao do Kabe i obraćajući se ljudima koji su tamo bili prisutni, rekao: Proglasite Nema drugog Boga osim Allaha i bit ćete uspješni. Kurejšije koji su tamo bili prisutni bili su jako uvrijeđeni i ustali su da napadnu Časnog Poslanika s.a.v.s. Kad je Harish r.a. saznao 32

34 za ovo, požurio je na to mjesto da zaštiti Časnog Poslanika s.a.v.s. i hrabro se borio s napadačima. Neko od Kurejšija izvukao je mač i na mjestu ubio Harisha. On je tako bio ubijen zbog islama. Hazreti Hatidža r.a., naravno, bila je jako ožalošćena smrću svog sina, ali se pomirila s Allahovom voljom. Život muslimana u Meki svakim danom postajao je sve teži. Situacija se naglo pogoršala. Časni Poslanik s.a.v.s. savjetovao je članove zajednice da se isele u Abesiniju. U prvoj grupi ovih iseljenika bili su, između ostalih, Zubair bin Avaam r.a., hazreti Osman r.a. i njegova žena hazreti Rukija r.a. Hazreti Hatidža r.a. bila je jako tužna kad je vidjela kako njena kći, zet i bratić napuštaju Meku, da bi našli sklonište negdje drugo. Možete zamisliti kakvu je patnju ovo proganjanje izazvalo plemenitoj ženi Časnog Poslanika s.a.v.s., hazreti Hatidži r.a. Bila je ožalošćena kad je vidjela okrutno postupanje ljudi Meke prema Časnom Poslaniku i njegovim sljedbenicima. Uprkos svemu ovome ona je ostala veoma strpljiva, tješila je svog muža i svoju porodicu kao i ostale vjernike koji su prolazili kroz ovaj teški period. Ponekad bi Časni Poslanik došao kući veoma tužan i razočaran zbog odbijanja njegove tvrdnje od strane ljudi Meke. Hazreti Hatidža bi ga slušala i nastojala ga razveseliti umirujući ga i dajući mu podršku. Ona je bila izuzetno inteligentna žena. Imala je snažnu vjeru u Allahovu pomoć i bila je uvjerena da će ljudi na kraju prihvatiti poruku islama. 33

35 Bojkot Poglavice plemena Kurejš održale su sastanak na kojem su se složili s planom. Odlučili su da se svako pleme treba pridružiti kampanji protiv Časnog Poslanika s.a.v.s. i njegovih sljedbenika kako bi zaustavili dalje širenje islama. Uz to, utvrdili su da starješine svakog plemena trebaju prisiliti svoje članove koji su primili islam da ga se odreknu. Mislili su da će ovim planom Muhammeda s.a.v.s. napustiti njegovi sljedbenici i budući da će ostati sam, neće biti u stanju nastaviti svoju misiju. Osim toga, primjenjujući ovaj metod ne bi bilo nikakve šanse za neprijateljstvo među plemenima, jer bi se sa preobraćenicima tako postupalo u svakom plemenu. Ovaj plan je prema tome stavljen u praksu. Rezultat je bio da su muslimani pojedinačno bili izloženi svim načinima proganjanja od strane svojih drugova iz istog plemena. Stariji članovi njihove vlastite porodice okrutno su postupali prema mnogim takvim muslimanima. Abu-Talib je saznao za ovaj plan. S ciljem da spasi Časnog Poslanika s.a.v.s. od bilo kakvog zlostavljanja, sazvao je klanove Banu Hašim i Banu Mutalib iz plemena Kurejš i uvjerio ih da donesu odluku kako će na svaki način štititi Muhammeda s.a.v.s. Svi su se složili osim Abu-Leheba, koji je bio oštri neprijatelj islama i bio je odlučan da 34

36 zaustavi njegovu poruku. Časni Poslanik s.a.v.s. tako je bio prilično zaštićen garancijom plemena Banu Hašim i Banu Mutalib. Neprijateljski klanovi plemena Kurejš znali su da ne mogu nauditi Časnom Poslaniku s.a.v.s. sve dok uživa zaštitu plemena Benu Hašim i Benu Mutalib. Kako nisu uspjeli da postignu svoj cilj, bili su razočarani. Odlučili su da trebaju nametnuti potpuni bojkot Muhammedu s.a.v.s i njegovim sljedbenicima. U ovu zabranu su uključili i plemena Banu Hašim i Banu Mutalib, jer su oni Časnom Poslaniku s.a.v.s. osigurali garanciju za zaštitu. Bio je napisan sporazum. Poglavice Kurejšija i Banu Kanah plemena stavili su svoj potpis na to i to je bilo okačeno na zidove Kabe. Prema ovom sporazumu, svaki je odnos sa muslimanima i onima koji su bili na njihovoj strani bio potpuno zabranjen. Bilo je zabranjeno prodati im bilo kakve namirnice. Ova zabrana je bila strogo nametnuta. Osim toga, međusobni brakovi između Banu Hašim i Banu Mutalib sa ostalim plemenima Kurejš bili su zabranjeni. Mekanlije su rekli da će podići zabranu samo kad se ova dva plemena odreknu Časnog Poslanika s.a.v.s. i predaju ga njima. Tokom provođenja ovog sporazuma Časni Poslanik s.a.v.s. je zajedno sa ljudima Banu Hašim i Banu Mutalib, osim Abu-Leheba i njegove porodice, bio prisiljen da se povuče u usku dolinu nazvanu Ši b Abi-Taalib. To je bilo malo ograđeno zemljište koje je pripadalo Abu- Talibu. Nabavka hrane i svih drugih životnih potreba 35

37 bila je presječena. Bojkot je nametnuo strašne patnje opkoljenim, pogotovu ženama, djeci i starim ljudima. Čak i kada su strani trgovci dolazili u Meku sa svojom robom, Kurejšije im ne bi dozvolili da bilo šta prodaju opkoljenim. Plač gladne djece čuo se vani. Mnogo puta su ovi ljudi bili prisiljeni da se hrane lišćem trnovitih grmova koji su rasli u dolini. Mnoga srca su bila dirnuta prizorima takvih teškoća i nastojali su dostaviti hranu svojoj rodbini uprkos prijetnjama. Ponekad bi uspjeli, no većinom su bili neuspješni. Preneseno je da je jednom Hakim bin Hizam, unuk Huvailida, nosio neke namirnice da ih dostavi svojoj tetki Hatidži r.a., ali ga je Abu-Jehel opazio i nije mu dao da prođe. Tu je bila kratka tuča, ali mu Abu-Jehel nije dozvolio da ide dalje, tako da se Hakim teškog srca vratio. Ovaj bojkot je trajao oko tri godine. Kao rezultat toga zdravlje hazreti Hatidže r.a. i mnogih drugih uglednika pogoršalo se. Jednog dana Časni Poslanik s.a.v.s. rekao je svom amidži Abu-Talibu da mu je Bog objavio da su crvi pojeli dokument koji su poglavice Kurejšija napisale protiv njih. Rekao mu je da je sve što je bilo napisano jako oštećeno, osim Allahovog imena. Abu-Talib je otišao do Kabe i obratio se ljudima plemena Kurejš koji su se tu zadesili i rekao im: Koliko dugo ćete nastaviti postupati po uvjetima svog okrutnog sporazuma? Moj bratić mi je rekao da je Bog uništio cijeli taj dokument osim Njegovog vlastitog imena. Hajde da pregledamo taj dokument i saznamo je li moj bratić upravu. Neko 36

38 je donio dokument i oni su uvidjeli da su crvi oštetili sve napisano, osim Božijeg imena, s kojim je dokument započet. Vidjevši ovo, peterica poglavica plemena Kurejš - Hišam bin Amr, Zahir bin Abu-Umayah, Mut am bin Adi, Abdul-Bakhatari i Zam ah bin Aswad osjećali su da taj sporazum treba biti okončan. Otišli su do drugih poglavara Kurejšija. Jedan od ovih pet poglavara im je rekao: Smatrate li ispravnim da svoje dane provodite u udobnosti dok su vaša braća prisiljena da žive u bijedi i patnji? Ovaj dogovor je okrutan i zato ga treba ukinuti. Svi su se složili da završe s bojkotom. Međutim, Abu- Jehel je protestvovao. On je rekao: Ovaj dogovor će se nastaviti i niko ga ne može ukinuti. Obraćajući se Abu-Jehelu, jedan od njih je rekao: Ovaj dogovor nije više obavezujući. Čak i kad je bio napisan, mi se nismo s tim složili. Dok je trajala ova usijana diskusija, Mut am bin Adi zgrabio je dokument i pocijepao ga u komadiće. Poslije toga je skupa sa drugim poglavicama produžio do Šib Abi-Taliba sa isukanom sabljom i rekao opkoljenima da je bojkot završen i da se mogu vratiti svojim kućama. 37

39 Godina tuge Oko tri godine je Časni Poslanik s.a.v.s. skupa sa drugim muslimanima i ljudima koji su pripadali plemenima Banu Hašim i Banu Mutalib ostao u Šib Abi-Talib dolini u stanju bijede. Kada se bojkot završio, svi su se vratili svojim kućama da žive normalnim životom; međutim, zdravlje Abu-Taliba kao i Hatidže r.a. stradalo je. Nedugo poslije njihovog povratka iz Šib a Časni Poslanik s.a.v.s. pretrpio je dvije velike žalosti. Njegov amidža Abu-Talib i njegova voljena i vjerna žena hazreti Sejjida Hatidža r.a. umrli su jedno poslije drugog. Innaa Lillaahi ve Innaa Ilejhi Raadži uun (Mi Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti.) Nema sumnje da je njihova bolest uzrokovana patnjama tokom produženog zatočenja u Šib dolini. Abu-Talib je imao više od osamdeset godina kada je umro. Bio je kao otac Časnom Poslaniku s.a.v.s. i Muhammed s.a.v.s. njega je jako volio, a i Abu-Talib je, također, gajio duboku ljubav prema svome bratiću. Tokom njegove bolesti Časni Poslanik s.a.v.s. redovno ga je posjećivao. Sve dok je on bio živ, Časni Poslanik s.a.v.s. nije imao potrebe da se boji nasilja ili napada neprijatelja. Poslije njegove smrti više nije bilo takve 38

40 Grob Hazreti Hatidže 39

41 ljudske ruke koja bi ga štitila od njegovih neprijatelja. Abu-Talib je bio veoma dobar vođa i cijela Meka je oplakivala njegovu smrt. Hazreti Hatidža r.a. bila je utjeha i okrjepa Časnom Poslaniku s.a.v.s. četvrtinu stoljeća. Kada niko nije vjerovao u njegovu misiju i kada su ljudi Meke upotrijebili sva sredstva da zaustave njegovu poruku, hazreti Hatidža r.a. ostala je njegov najbolji prijatelj i pomagač. Bila je uvijek spremna da uradi sve što je moguće za služenje islamu. Njena smrt je zato bila oštar udarac za Časnog Poslanika s.a.v.s. Umrla je sa šezdeset pet godina, u desetoj godini poslanstva (619. A.D.) u mjesecu ramazanu i ukopana je u mekanskom groblju Hajoon. Hajoon je ime planine koja leži prema sjeveru Meke. Svi muslimani su bili prisutni na njenoj dženazi. Časni Poslanik s.a.v.s. lično je spustio tijelo u mezar. Kako je tijelo bilo spuštano u mezar sve oči su bile pune suza. Preneseno je da se i Časni Poslanik s.a.v.s. rasplakao. Nikakav pogrebni obred nije bio održan zato što do tog dana nije bio utemeljen u islamu. U ostataku svog života, Časni Poslanik s.a.v.s. nježno je njegovao uspomenu na nju i često spominjao njenu odanost i posvećenost njemu. Deseta godina Hidžre poznata je u historiji islama kao Godina tuge zato što su i Abu-Talib i Hatidža r.a. umrli tokom nje. 40

42 Stoljećima poslije smrti hazreti Hatidže r.a., 950. godine A.H. izgrađena je prekrasna drvena kupola na grobu koji je, prema historijskim bilješkama, popravljen godine A.H. (poslije Hidžre). Vjeruje se da su Abdul-Mutalib i Abu-Talib također ukopani u istom groblju. Međutim, u sadašnje vrijeme nema nikakvog znaka bilo kakvog groba ili nadgrobnog spomenika na grobovima. Zato je teško odrediti mjesto njihovih grobova. 41

43 Kćerke Časnog Poslanika s.a.v.s. Među kćerkama hazreti Hatidže r.a. i Časnog Poslanika s.a.v.s. Zainab r.a. bila je najstarija. Rukija r.a. bila je tri godine mlađa od nje i Umme Kulsoom r.a. bila je godinu mlađa od Rukije r.a. Hazreti Hatidža r.a. posvetila je veliku pažnju njihovom odgoju. U njihovim srcima je bila usađena ljubav prema islamu. Od svoje poštovane majke naslijedile su vrline kao što su velikodušost, saosjećanje prema siromašnim i vjernost svojim muževima. Zainab Zainab r.a. rođena je pet godina nakon braka i deset godina prije nego što je Časni Poslanik s.a.v.s. bio određen za Allahovog vjerovjesnika. Kad je Zainab r.a. dostigla godine za udaju, Časni Poslanik s.a.v.s. i hazreti Hatidža r.a. udali su je za mladog čovjeka koji se zvao Abdul Aas. Abdul-Aas je bio sin hazreti Hatidžine sestre Haallah. Bio je uspješan trgovac i poznat po svojoj iskrenosti u arapskom društvu. Hatidži r.a. bio je veoma drag i gledala ga je kao svog sina. Zainab r.a. primila je islam, ali Haallah i njen sin Abul-Aas nisu postali muslimani u tom ranom stadiju. Ljudi iz Meke bili su protiv 42

44 ovog braka. Nastojali su sve što su mogli da uvjere Abul-Aasa da se razvede od svoje žene i da umjesto nje izabere bilo koju od njihovih kćerki. U odgovoru je Abul-Aas rekao: Ja neću podnijeti rastanak od svoje žene; niti želim bilo koju drugu ženu od vaših kćeri. Časni Poslanik s.a.v.s. i hazreti Hatidža r.a. cijenili su njegovu vjernost Zainabi r.a. Bliskost između Abul-Aasa i njegove žene bila je uzajamna, jer kad je porodica Časnog Poslanika s.a.v.s. preselila u Medinu, Zainab r.a. ostala je u Meki sa svojim mužem. Hazreti Hatidža r.a. umrla je 619. godine A.D., dok je njena kćerka Zainab r.a. još živjela u Meki. Desilo se da je Abul-Aas učestvovao u Bici na Bedru i borio se protiv muslimana. Mekanlije su bile poražene i Abul-Aas je bio zatvoren zajedno sa mnogim drugim Mekanlijama. Kurejšije su poslali ljude s novcem i drugim vrijednostima da otkupe svoje zatvorenike. Hazreti Zainab r.a. također je poslala neke predmete da bi otkupila svog muža. Među ovim predmetima bila je i ogrlica koju je hazreti Hatidža r.a. dala svojoj kćeri kao dio njenog miraza. Časni Poslanik s.a.v.s. vidio je ovu ogrlicu. To ga je podsjetilo na njegovu voljenu ženu Hatidžu r.a. i bio je savladan emocijama. Rekao je svojim ashabima: Nemam ovlaštenja da vam dadnem bilo kakvu odluku u ovoj stvari, međutim, znam da je ovu ogrlicu Zainab čuvala kao posljednju uspomenu na svoju rahmetli majku. Ja, stoga, predlažem da ona ne ostane bez te ogrlice i da joj se treba 43

45 vratiti. Ashabi su se odmah s tim složili. Međutim, kao uvjet za njegovu slobodu Časni Poslanik s.a.v.s. rekao je Abul-Aasu da što je moguće prije pošalje Zainab r.a. u Medinu. Abul-Aas je obećao da će tako uraditi. Ubrzo nakon što se vratio u Meku Abul-Aas je poslao svoju ženu Zainab r.a. u Medinu, zajedno sa svojim bratom Kinanahom. Ona je bila trudna u to vrijeme. Kada su Kurejšije saznale za njen odlazak iz Meke, poslali su neke ljude u potjeru, odlučni da je zaustave u odlasku svom ocu. Jedan od njih se zvao Habar bin Asvad. Habar je vidio Zainab kako se penje na kamilu. Iskoračio je naprijed i udario kamilu kopljem. Kamila je izmakla kontroli. Zainab je pala sa nje. Bila je preplašena. Šok je bio toliki da je imala pobačaj. Kinanah je natjerao kamilu da sjedne. Uzeo je svoj luk i strijele i bio je spreman da napadne protivnike kad se Abu-Sufijan pojavio na mjestu događaja. Rekao je Kinanahu: Ne počinji gađati! Slušaj! Mi smo nedavno na Bedru pretrpjeli veliki poraz od Muhammeda. Ako Zainab ode svom ocu sada, to će se smatrati slabošću ljudi iz Meke. Ona se odmah treba vratiti u Meku. Neka se situacija smiri. Onda može otići tajno svom ocu u Medinu. Kinanah se složio s ovim. Prema tome, Zainab r.a. vratila se u Meku i nakon nekoliko dana uspjela je tajno izaći iz Meke i Kinanah ju je predao Zaidu r.a., koga je Časni Poslanik poslao da je dovede. Stigli su sigurno u Medinu. Tri ili četiri godine kasnije Abul-Aas je opet bio zatvo- 44

46 ren i doveden u Medinu. Vraćao se sa mekanskim karavanom iz Sirije. Ljudi iz Meke bili su neprijateljski raspoloženi prema muslimanima. Čak i njihovi karavani su podsticali ljude da napadnu muslimane. Kada je karavan stigao do mjesta zvanog Ees, mala grupa muslimana koja je stražarila na tom području, svladala ih je i ljude iz karavana odvela u Medinu. Tokom noći Abul-Aas je došao svojoj ženi i tražio od nje da mu garantuje zaštitu. Ujutro, kada su se muslimani okupili u džamiji na sabah-namaz, Zainab r.a. glasno je povikala iz svoje kuće i objavila da je dala garanciju zaštite svom mužu Abul-Aasu. Poslije namaza Časni Poslanik s.a.v.s. obratio se klanjačima i rekao: Čuli ste šta je moja kćerka rekla. Ja pozivam Allaha za svjedoka da nisam znao ništa o njenoj garanciji do ovog trenutka. Predlažem da ispunite njeno jemstvo. Oni su se svi složili. Abul-Aas je bio oslobođen i sav njegov imetak je vraćen. Nakon što je stigao u Meku vratio je sve predmete i skupocjenosti koje su mu ljudi dali na čuvanje zbog njegove iskrenosti i očistio sve svoje dugove. Nakon što je obavio sve svoje poslove u Meki, Abul-Aas r.a. je objavio da je primio islam i ubrzo poslije toga se vratio u Medinu i pridružio se svojoj ženi. Njegov bračni život sa Zainab r.a., međutim, nije dugo trajao. Hazreti Zainab r.a. umrla je osam godina nakon Hidžre od bolesti uzrokovane neprijateljskim napadom u toku njenog putovanja iz Meke u Medinu. U vrijeme smrti 45

47 imala je oko trideset godina. Rukija i Umme Kulsuum I Rukija r.a. i Umme Kulsuum r.a. bile su zaručene, jedna za Utbu, a druga za Utaibu. Oni su bili sinovi Abu- Leheba, amidže Časnog Poslanika s.a.v.s. Kad je Bog odabrao Časnog Poslanika s.a.v.s. za prenošenje Njegove poruke cijelom čovječanstvu, ljudi iz Meke, osim njih nekoliko, okrenuli su se protiv njega. Abu-Leheb i njegova žena Umm-e-Džemil suprotstavljali su mu se svom snagom. Nisu željeli da njihovi sinovi ožene kćerke Časnog Poslanika s.a.v.s. Ljudi iz Meke su se također obratili Abu-Lehebu i njegovoj ženi i zahtijevali da Utbah i Utaibah ostave svoje vjerenice. Tako su zaruke prekinute. Časni Poslanik s.a.v.s. i njegova žena hazreti Hatidža r.a. tražili su onda neke druge prilike za svoje kćeri. Hazreti Osman r.a. bio je mladić u to vrijeme. Časni Poslanik s.a.v.s. udao je svoju kćer Rukiju r.a. za njega. Živjeli su sretno, ali je u drugoj godini nakon Hidžre hazreti Rukija umrla. Godinu dana nakon njene smrti Časni Poslanik s.a.v.s. svoju treću kćer Umme Kulsuum r.a. udao je za hazreti Osmana r.a. Ona je, također, umrla u devetoj godini poslije Hidžre, kada je imala samo dvadeset osam godina. 46

48 Fatima r.a. Fatima r.a. bila je najmlađa od kćerki Časnog Poslanika s.a.v.s. Imala je samo petnaest godina kada je njena majka hazreti Hatidža r.a. umrla. Oko tri godine poslije selidbe iz Meke u Medinu Časni Poslanik s.a.v.s. udao ju je za hazreti Alija r.a. Časni Poslanik s.a.v.s. obavio je nikah (ceremoniju vjenčanja) i hak mehr (vjenčani dar) bio je utvrđen na četiri stotine dirhema. Hazreti Ali r.a. i hazreti Fatima r.a. imali su petero djece. Troje njih bili su dječaci-hasan r.a., Husein r.a. i Muhsin r.a., a dvoje su bile kćeri - Zejneb r.a. i Umme Kulsum r.a. Muhsin r.a. umro je dok je bio vrlo mlad. Svi oni koji tvrde da su potomci Časnog Poslanika s.a.v.s. potomci su Hasana r.a. i Huseina r.a. Hazreti Fatima r.a. umrla je šest mjeseci poslije smrti Časnog Poslanika s.a.v.s. Imala je oko trideset godina u vrijeme svoje smrti. 47

49 Najbolja žena svog vremena Časni Poslanik s.a.v.s. oženio je nekoliko žena poslije smrti hazreti Hatidže r.a., ali nikada nije zaboravio svoju prvu ženu. Tokom preostalog života nježno je njegovao uspomenu na nju i često spominjao njenu odanost, ljubaznost i posvećenost njemu. Često je govorio da je ona bila najbolja žena svog vremena. Hazreti Ali r.a. prenosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: Najbolja žena svog vremena bila je Merjem, ćerka Imranova, a najbolja žena svog vremena je Hatidža, kćerka Khuwailidova. Prema drugom hadisu koji je prenio hazreti Anas r.a., Časni Poslanik s.a.v.s. rekao je: Dovoljno je za vas da od svih žena svijeta slijedite stope Merjeme, kćerke Imranove, Hatidže, kćerke Khuwailidove, Fatime kćerke Muhammedove i Asije žene faraonove. Jednom je Časni Poslanik s.a.v.s. bio u kući hazreti Ajiše r.a., kada je Hallah, sestra hazreti Hatidže r.a., došla da ga posjeti i tražila dozvolu da uđe u kuću. Časni Poslanik s.a.v.s. bio je savladan emocijama i rekao je: Ovo mora da je Hallah. Njen glas zvuči kao Hatidžin r.a. Požurio je do vrata i dočekao je. Časni Poslanik s.a.v.s uvijek je imao veliko poštovanje prema rodbini i prijateljima hazreti Hatidže r.a. Kad god bi ga posjetio bilo ko od Hatidžinih prijatelja ili rodbine, on bi 48

50 ustao da primi ove posjetioce. Časni Poslanik s.a.v.s. uvijek se sjećao velikodušnosti svoje žene Hatidže r.a., tako da bi, kad god bi zaklao neku životinju, poslao komad mesa svim prijateljima hazreti Hatidže r.a. Također je rekao svojim ženama da ih nikada ne propuste to u takvim prilikama. Hazreti Ajiša r.a. prenosi da nikada nije zavidjela nijednoj od žena Časnog Poslanika s.a.v.s. koliko je zavidjela Hatidži r.a., iako je nikad nije vidjela. Časni Poslanik s.a.v.s. vrlo često je hvalio hazreti Hatidžu r.a. i isticao njene vrline i žrtve koje je učinila radi islama. Jednom ovakvom prilikom hazreti Ajiša r.a. nije se više mogla kontrolisati. Rekla je Časnom Poslaniku s.a.v.s.: O Allahov Poslaniče! Zašto toliko govoriš o staroj ženi? Bog ti je dao bolje, mlađe i privlačnije žene. Časni Poslanik s.a.v.s. bio je obuzet emocijama kad je ovo čuo. Rekao je: Oh, ne Ajiša! Ti ni ne znaš kako je Hatidža bila dobra prema meni. Vjerovala je u istinitost moje tvrdnje kad su me drugi odbili. Postala je moj najbolji prijatelj i pomagač kad su me drugi napustili. Osim toga, Allah dž.š. blagoslovio me je djecom s njom. Sva njegova djeca,osim jednog dječaka, Ibrahima r.a., bila su od hazreti Hatidže r.a. Hazreti Ajiša r.a. kaže da joj je bilo jako žao zbog njenih primjedbi o hazreti Hatidži r.a. i odlučila je da ubuduće neće govoriti o njoj na takav način da Časni Poslanik s.a.v.s. bude nezadovoljan. Časni Poslanik s.a.v.s. sjećao se hazreti Hatidže r.a. čak 49

51 i prilikom pada Meke, iako je prošlo deset godina od njene smrti. Preneseno je kako je rekao svojim ashabima da razapnu njegov šator na mjestu koje je izvan groblja Hajoon, jer je tu mogao biti blizu mjesta gdje je ukopana hazreti Hatidža r.a. 50

52 Radosne vijesti o kući u džennetu Hazreti Hatidži r.a. data je radosna vijest da će imati palaču napravljenu od bisera u Džennetu, bez galame ili bilo kakvih kućnih obaveza da je zabrinjavaju. Hazreti Abu-Hurejra r.a. prenosi da je melek Džebrail došao Časnom Poslaniku s.a.v.s. i rekao: Allahov Poslaniče! Evo, dolazi Hatidža, koja ti donosi posude u kojima je nešto hrane i začina. Kad je vidiš, uputi joj Salam (pozdrav mira) od Njenog Gospodara i Salam (pozdrav mira) od mene i podaj joj radosne vijesti da će imati kuću napravljenu od sjajnih bisera u Džennetu, gdje neće biti buke i uznemiravanja. Hazreti Hatidža r.a. lično je prenijela kako je jednog dana otišla da traži Časnog Poslanika s.a.v.s. prema brdima izvan grada Meke. Nosila mu je nešto hrane. Jedan stranac joj je prišao i postavljao joj pitanja o Časnom Poslaniku s.a.v.s. Ona se zabrinula i mislila je da bi ta osoba mogla povrijediti Časnog Poslanika s.a.v.s. Kasnije je cijeli događaj ispričala Časnom Poslaniku s.a.v.s. On joj je rekao: Osoba koju si srela bio je melek Džebrail. Rekao mi je da ti prenesem Salam (pozdrav mira) od Boga i dobre vijesti da će te Bog blagosloviti kućom napravljenom od bisera u Džennetu, u kojoj neće biti galame i nikakvog povoda za umor. 51

53 Poslije primanja poruke o pozdravu mira od Svemoćnog Allaha i od meleka Džebraila preko Časnog Poslanika s.a.v.s. hazreti Hatidža je rekla: Allah je Sam po Sebi izvor mira. Što se tiče Džebraila, neka je (Salam) mir Džebrailu i neka je (Salam) mir i blagoslov na tebi, o Poslaniče! Hazreti Hatidža r.a., majka vjernih, neka je Allah zadovoljan s njom, uzor je žene u islamu. Ona je cijeli svoj život posvetila služenju Bogu, kao i Časni Poslanik s.a.v.s. Da Allah podari svoje blagoslove obome. Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova! 52