ll. PLATONIZAM I ARISTOTELIZAM RENESANSE

Transcription

1 Gretić, G., Petrićeva kritika..., Prilozi 12 (1-2), str , Zagreb (1986) 65 PETRIĆEVA KRITIK~ ARISTOTELOVE,METAFIZIKE GORAN GRETIć Sveučilište u Zagrebu Centar za povijesne znanosti Odjel za povijest filozofije UDKI0l (457.13)»501«Izvorni znanstveni tekst, primljen ll. PLATONIZAM I ARISTOTELIZAM RENESANSE Kada se goviori o!plarto.nlizmu renesanse prethodno,treba!postav-iti.općenito pitanje o!pojmu renesanse kaotjakvom. T:aj takozvani problem renesall1se tema Je fv1rjo qpšlmniih IfaJSiprava i Iv:I1lo TaJZIllOrodlne literature, a o tome mi ovdje, dakako, ne možemo detaljnije r.aspravljati.1 Pod IrenesansOlll1 se otpć-eni'to lpoidrajzjujmi'jeva t!lpdha zalpadll1oevrolpslke povijesti Ikoja Itraje otlpt1i'~ijke dd do godine, a remesan.si ipripada dailsita ill1ll0šro najdisitalkll1!utijli!h pdjajvaevrolpske 1P000i:jesti na gotoivo SiViiJm područjijma. Nj:irhova je meoosobna ratmijči!tost,vrilo Iveliilka, IPa je vjei1oj:atno i nemoguće reći koja 'je pojedijnajčna os.oba hua odlučujuća pojava razdoiblja renesanse. Naravno, može se reći da su vodeć-u ulogu u tame imale IltaHja i N izozemslka, ddlk je ISlredi!šte lsredjnjjovje!kov1ile evropsike lkiu11jure birla IFmnoU!slka. i Nasuprot 'raznorodnosti renesanse obično se govo.:ri lo srednjem vdjelklu Ikao o dobu 1U!11!ilveJrzatne ii :JediJIlIst:vene 'k, ulrtju:re, oelpo!hi koja traje znatno duž'e od renesanse,.naime od SOO. do lili 1350.,godine. LpaJk, tajk:vo je!stajaj1ijšte dosta jeldjnostjramo. D 3l'paJče, lilmamo rajz'loga govod1ji lo znatnoj rnzlio1tosti tradidja srednjeg v.ijjeka, a to s.e posebice lijepo vidi u razmatranju podrijetla dviju osnovjlfiih. struja 'renesansne tilo~ofije, nad:me platontzma li aristqtel!ijzma. 2 Govoreći u grubim 1 Usp. klasična djela o renesansi uopće: J. Burakhard: Die Kultur der Renaissance in Jtalien; J. Hui7Jinga: Herbst des Mittelalters, StuttgalI1t 1969; E. Cassirer: Individuum und Kosmos in der Philosophie der Renaissance, Darmstadt 1977; E. Wind: Pagan Mysteries in the Renaissance, New Haven 1958; E. Walser: Gesammelte Studien zur Geistesgeschichte der Renaissance, Basel 1952; K. Burdach: Reformation, Renaissance, Humanismus, BerEn! ILeipzig 1926; E. Panovsky: Idea, Leipzig/Berlin 1924; E. R. Curtius: Europiiische Literatur und lateinisches Mittelalter, Bern 1948; G. W. Ferguson: The Renaissance in Historical Though t, Boston Cjeloviti pregled stanja istraživ.anja kao i upute u daljnju literaturu daje: Zu Begriff und Problem der Renaissance, Darmstadt z Usp. P. O. Kristeller: Humanismus und Renaissance, Mtinchen i E. R. Curtius: Europiiische Literatur und lateinisches Mittelalter, Bern PItI LOZI

2 66 Gretić, G., Pelrićel'll kritika..., P,.ilozi 12 (1-2),."Ir , Za~reb (l98'~) obnilslima O!duhovnom!razvoju 'Slrednjeg vlijelka, Ikao Iprvo treba u;pozomti na il'~voj tradicije gramati6kjih.i retoričkih studija, ko~c 'Su zlnačajno Ipovezane s pokr'etom renesansn'0ga humanizma. Gramatika i retorik:a!bile su dva oslnovna predmeta školske nastave, a to je bi'0 s<tudijait'anja i inteilpreta:dje klasiičnih latinskih pjesnika i pisaca, kao li vje~be U pisanju ti govorlllištvu. Potrehno je nagla.s,iti da u Zapadnom Rimskom Carstvu nisu postojale slu~bene šk:ole filozofije, medidne i matemat~ke, (kao Illa!gnokom TSitdku, a Ipri tom je :srednjli\iije)k utemeljen na rimskoj, tj. latinskoj 1Jra:didiJjii,:J Kr ćanski učenjacji kasne antil1~e, a ikajti ISU,posta:lii u:temeljl:llva6i!sredllljeg 'viiijelka, preuzelli su iz poganskjihškola gramatiičk:o ii retlorilčkjo obrazovanje, kao npr. Augustin i BOeJtij-e, Ikojli ISlU luz tt'0 po:z.navali.i gf1ok:u filozofiju, ;pa ltalko cjel'diklulpno antič'kjo :zmanje!postajetr.adicija :kasnijih stoljeća. 4 U ran'0m srednjem vlijeku obrazovanje Je!bilo monopol crkve, Ji to ug}avnom benediktlins'kog reda, u čijim seš'kolama nas.ta~a temeljila na kanonu tak:ozvanih sedam slobodn1h umijeća kaocjelliniznanja, a sve je to skupa lidentifiairano s :fii1orofiijom. 5 U ok~iru te nastave retodka li posebno gramatika imale su najvažniju ulogu. Doduše, nastank:om sveučiliš\ta u doba slkolalsltlilke u 13. ISt. dolazi :do o!pajdaln1ja 'll Istruidli'ju grama:1iilke i Ikl a:s ike, ali već II 14. st. rani 'renesansni huma'illistji ponovno o~ivljavaju tu tradiciju, a nj'ihovi 'komentari latinskirh klasiika jasno pokazuju značajan ikontin!u:itet učenosti li isame nastave. Me điutdlm, treiba InaglaSliltli da su renesansni humanisti thili 'bolji i produbljeniji poznavaoci latiinskog jezika li latinskih klasli~a 'nego srednjovjekovni gramatirčari. Ta 'raz1ika postaje osob1toznačaj;na pri usporedbi klasičnih humanjista i sr,ednjovjelkow1lilh grarrnallilčara ts obzirom na!p'ozmavam}e gi1čjkog jeiilka. Jer, iako gn::l:kji IIlli'Je bilo Illejpoznalt u sredjnjemvi'jelku, ipalk je Ikrug poznavalaca bio neusporedivo manji nego II renesansi, pa su taiko mnoge tekstiove značajne 'za studij aristotelovs'ke filo~oflije i filozofije pr,irode na latlinskli prev,eli tek humanis'11i. Oni su doista vladali grčklim }ellikom i njegovom frazeologijom, li dalli islu :prii~'evode ojelollrujpne antlil()j:<;e grčke ltilteraltiure te time li1!adopunili sve ono što Il!iJe :bijo poznato u srednjiem v.ijleku. Tako jeru,autora li njihoviih dje'la Iprvi put postao pristupačan publlici Zapada. Ulmiatko, humanisti su hhi prvorazredrl!i kl,asličnifilozo.fi. Zahvaljujlur6i:rrenesamlSlIlJilm humanwshma, IPOS Dale ISU ponovlilo!pozinate i illa određeni naičin utjecajne ostale antilake f1ilozom jlsike ršlkolle, nailme 1 5 1tIQa, en>ilklur,eizam, IsikelptioiJzalm li, dalkalko, IplatonizialITl, kojli zauzima Isa!Slviilm pos,ebnomj.esto.' Humanisti su, prema antičkom uzoru, stviqrili pojam»studia humal1litatlis«li time 'OblikovaLi nov,i pedagogjijskii li kulturni [deal, IkOjli!je 'Važio ImnQga!stoljeća, a!ll tom koj1ltdkjs'tu obhkovaln je i pojam».renesansa«. U okvliru ffilozođije posebni lintres'i humanista :I Usp. H.-J. Morau: Histoire de l'education dans l'antiquite, PaIi~s 1948, i Ch. S. Baldwin: Ancient Rhetoric and Poetic, New York 1924., Usp. E. K. Rand: Founders of the Middle Ages, Cambridge/Mass Usp. H.-J. Morau: Saint Augustin et la fin de la culture classique, Paris 1928, i M. Grabmann: Geschichte der scholastische Methode, II, tl Usp. H. Baron: Humanistic and Political Literature in Florence and Venice at the Beginning of the Qua ttrocen to, Cambnidge/Mass

3 Gretić, G., Petrićeva kritika..., Prilozi 12 (1-2), str , Zagreb (1986) 67 bili su problemi ImoraLne fhmor.6ije, pa :SIU taiko lidoiralille predodžbe, pnimjenioe Petrar.ke, Albertija, Brazma i Montaignea sastavni dio po \1ijeS1li zapadnjackog mišljenja. MeđUiuilm,,naše je osno\mo pi'tande!probleun,~enesajllislnog pilajtoni,zma, odnosno neoplatlqi1iizma, apni tomeć:emo se svakako 'morati osvrnuti,i na renesansni at.istotelizam, jer on je, oprečno popularnom 111'njendu, va~ajn i, ImogllQ hi Ise reći, fkomp1lementaf!ajn fi!lo~of.ijslki 'smjer platonizmu. Na prvom mjestu,treba i1sita'kjlluti dvojak:li lizvor renesansnoga plationizma: zapadni, koji Je 2'Jnatno s laibij i, i 1:stoč11li, goclci, koji je hi'o 'OIdIIUJČujiUći. U 'klasi,onoj antici Piatonovašlkola billa Je najdužeg vijeka, li rnjegovo je učooije biolo dominantno antdjčlko tillmač-enje čovljeka ti svijeta. Rani 'snednj'i V1ije'k naslijedio je od Rimljana fragmentarni prijevod Timeja, do'k su Ciceron, Augustin li Boetije dalli prtiliično OIIJ'Šii'me izvješrtaje 'o P:latonov'Oj fhozofiijri, dalkalko, ru Ipnv,enls,tlVen'O!neoplatoniIČkoj tinterpnetaaij;i. 7 Augusuilll je, :izvan svake sumnje, pod odlučnim neopla'toni:čkim utjecajem, a njegovo je uč enje bilo g1avnli [zvor Ultjecaja pl,atlonizma u srednjem vijjeiku. Dapače, klontinuhet tog utjecaja vi1dljirv je II čilta\l10m.srednjem vijeku Ipa je 'čalk UJstanovljen i utjecaj pj.atoni~ma.na Tomu Akv:inskog. 8 Svakako je Augusninov.utjecaj bio odliuič'ujtu!ći i OIn je osno!vrni tlljsipi:rator!kajkiq 1ii i lozo!,fliijislkog, talko li teologlijskog m!išljenja rane skolas,uik,e, tj. do uvođenja amsltotelizma. Osim Augustina značajnu ulogu u Iplatoničkoj tlnadiraiji imali su spisi pnipisivani DlioI1liz~ju Areopagiti, krš'ćansklom neopl:atoni'čkom 'misti:ku, koji je vršilo stalan utjecaj na teolo~iju svednjeg vijeka. 1sltIQ je tako i lllaj:zmajča}niijli ;mriis!lri:lac IkaroLiJnšlke ejpohe 1. Scat ErilUlgooa bio u velikoj mjeni IplatonJičkJi onijenui~an, a osim toga bilo ije jedan Old malobr.oj:nih :kojli je 'oitaq,na g~idom. Tu se može spomenuti :i ranos,kolrastička š:kola u Ohartresu, jedna od najznačajnijirh rane s~olastike, u kojoj je dos,egnuta visoka razina s/pekul'aaije u kozmlologijsk:lim pitanjiima - utem-eljena na Timeju!i na Halcidijevu latinskom tkome.nmru tog djela. U tijeku 12. Ii 13. st. prevedeni su JIQš Platonov-i dija IOQ;i Fedon li Menon, ikao fr nekaprdklova!djela, a 'što je na:jiv.anje, njegovq glavno djielo Elementi teologije, kalo i njegov kiom,entar Parmenida koji.sadrži.dosltaplaronovog onigtinalnog,te:ksta.,iako su.tijekom 13. st. aulgustlnizam li plationiizam ipo~isnuti od strane anistiqtelizma, rilpak Je, rpliimjerice, red franjevaca zadržao augustmqvsku onijentaaiju. I još je u 14. st. jedan dominikanac :izdao opšiiri1an komentar Proklo V!ih Elemenata teologije,9 dlok Je Me:ister E ckjhar,t, također dom'inikanac, s velikim utjecajem na sv:e struje snednjovjekovne mistike svoje os:nov1ne /ideje c~pio odprokla i idrionillija Areopalg.tte. To je, dakle, bila Žliva Itradicija lp latonizma, na kolju su se nadovezjivali N. Kuzanskli, Flioino, P[IOO, F.Petrić i G. BI1UillO. Svi isru oni 6taili li [pol2ll1ajva!l:i Ite wtore, a F/iaino Je bio posebno inspiriran učenjem sv. AUlgustiina. NIO po- 7 Usp. R. Kliibans'ky: The Continuity of the Platonic Tradition, Ages Usp. A. Little: The Platonic Heritage ot Thomism, Dublin Usp. Proklo: Elementi teologije, izd. Dodds, Uvod; i Klibansky: The Continuity...

4 68 Gretić, G., Petrićeva kritika..., Prilozi 12 (1-2), str , Zagreb (1986) red noospormog kon1linudrbeta srednjovje'.~ovne,i renesansne tr.adicije, postoje međlu llljima ti maič'aijllle I1azli1ke, jer, a to \posebice 'Važ\i IS OIb- 2'Jilrom Illa r1jrajdidijlu pote!kjliu mz Za\padJnog Oarstva, lilii'jte doiils:ta,~slto pomavalti d!va-tli'i PIlaronova dijaloga i nelkolilko Ikomentara Hi, Ikao Il"enesansllli platonisti, mati pred :sobom ojelokupna djela Platona i,plotina.!međutim,!ll dbl~kov1al1ju renesansnoga Iplatonizma 'svakako' je bi'o presudan utjecaj lfilorofa Jz Grčke. TakO' je već,petrarca dobio s Istok:a groke manus.krtilpte, a to su vj iei1ojatno i p.rvi PLatJOllJOw rukopi'sli kojd su dospjelji. na Zapad nalkon helenizma. S početko'm dnt,enzivne nast,ave grčkog Jezi-lm, koju je 'Započeo Manuel HrJsolora, počinje i od strane njegoviih učenika obuh\l1atno' prevođenje PLatona. Po dolas.ku b'ttantskog \p.laton1čara G. Platona u Ita~iju (na kanoil u FerIiaru i Fd~encu 1438/39), ddlwji doista do rnnesajilise Ipla!tonJ~ma li, lpo Fklitnovom i~1vješ1tajru, do,ijdeje ow,aranja ~1a!tonilOke ajkademjilje lu Fiill"elIlca. Ovdje 'Se moramo malo op;širndje osvrnuti na bizantski!platoidztam, jer, Ikao pilvo, :tamo ~'e nelprej.diljujta platon!ijčlka trajdijdja billa lu stalnom kontaktu s PlatO'novim corpusom, la O'Sl1m toga IplatOIlličari, kao Pileton i Ikar1dilIlail Besanil()n, nejposredno ISlU utljecajli ll1!a Petrti!ća. POIViijesno de važna činjeniaa :da se nakon e:atvaranja Akademije u Ateni 529. gomne plajtonimm d,pak uspio od~žjati. Na!ime, Stimpliaije je s IllekoliIDo kolega prvo otišao 'u Pe~iju, alli se ubrzo vratilo u Atenu li dapače većina njego'vlih ;g.ajčuvarrih. radova nastala Je tek tada. lo Z'atim kršćansikri tplilscii., Ikao K'lement, IOniigen, GregoIiije iijz Niise ti taj~oizjvani Đionizije AreqpaJgdtabili su IPod očitim ii 'snažnjim utjecajlem toga bi:~antskog pllatonilzma. 115'10 nam Je!ta'ko!poznato da su u Konstantinopolu li osta Lim kulturnim središtum:a Iprepisivana, :aijt'ana i s1judimn:a Platonova d jela, adi također i ArliJs'wtel, Ikao i astmi gu:ukli prooni pijsci i IPJeSlIlici. Tamo je, dakle, lila određenii naičiin klasična anm'čka :kultum bii.1a integralni dio obrazovanja d učenosti, ti to na 'temelju onig1nalmlih Itekstova. Posebno :mjesto među tamošnjim UiČenjacima ~wima Mihael.,Psd, kojti: u 11. 'st. razvija spekulativnd platonizam li polm:zuje veli'ku UJče:Il!ost li utjeca:j.ll Njegov rad predstavlja pokušajslinteze neoplatoniizma i 'kršćanske teologije, dakle pakulšaj 'kojd će u kasnijam stoljećima mnogi čooto čitniti, a osobi:tof.petrić. PlseloV'a lulqga još je posebno vama i!po phail1ju ~nilfinie 1P,latOlIllilčlke litej.'1a1:lure, naime!literat!ulr'e naistale lu ikalsm:ijoj antici, a lpnip1silv3ll1e autorio:na Ikao lšito su Hemnes T:rli!smegitsrt:, ZorOa!Slter, Orfej i Plitagora. Sva ta JJilteratura sadjr~ doista elem,enata platon!ilzli11a, ~to je, alko ISe luim11e lu OIbZi~ da de djelomiooo nastajia lu J\lelklSatIldrijd, Ii. savim,razumljivo. Od Zll'ačajnJih neoplarond.ckih ffilo:rofa,proklo je!bio ()Q'Ul~j ikoji je ta lulčenja u ip01:ipuli1ostt ptiiilhvta:tio Ii,dajpače, Ite anljtore tretiiraokao mudrece koji 'su već prnj.e :Plawna posjedovali platoni~ku mlujdro/sit.i Itllime bil1i njegovti tir1jvori i pretihodil1idi. Psel ije, siliijede6i ProIklov primjer, spise koja su prupills!ivand H. T:rismegistu kao li»[k'aldejska!prorošitva«drž:oo za dsmmtu,pilgl1tonovu tradiciju, a Corpus H ermel. U~. Tatalci.'s: La Philosophie bysantine, P;aris Usp. Tatalcis, ibidem.

5 Gretić, G., Petrićeva kritika..., Prilozi 12 (1-2), str , Zagreb (1986) 69 ticum, kako nam je sačuv:an u 'svojoj!izvo]}noj ~]}čkojflormi, vjeroj'atno je anto1ogijakoju je on sastavilo. IstQ je t'ako i današnja Zbirka KaZdejskih proroštava za ikoje je 'On lll8ipijsao komentar, Isa6uvanazahvaljujuoi Psdu, a taj njegov kqm:ent'ar :bio je!poznat ti Fiainu ~ Petri:ću. Svakako treba,naglas,]ti da je u Bdizantu tisto tako blila žjiva i aristotelovska 'tradjioija; dapače kasnrl,je, u 14. i 15. st., ona je bila pre OV1I'adavajll1!ća. AH tamo 'je Anilstotelova,fiiJ:ozoiiiJja tremr-ana drukčije \Ilego na Zapadu. NaJime, Anistotda se nuje studlira10 todvojeno lod,retorike i ostalih atnt1aklli :pilsaca, OPĆetIlliJto Ise \Ilije ISlmaJtralo da njegova filozofiija <Čini neku spedttiičnu supro.tmost pla1:oi1lizmu.fiilorof1ija na J'Sltoku hila je kombinaaija Aristotelove IOg1ike d fiimke.i 'ip.latonove metajfjmke, najime u skladu s ianm'čklim neoplajtoiliiičarima ;i arns:totejoviim komentatorijma, tj. vdjšeiltiajnje u!s~ladu :s!oitavom anjtiokam trajdijorjom ikoja je Ar,istote1a smatrala samto Jednim, nio I.i. najvamijti'm PlatQnQwm učeni'kom.t 2 ~rema tome, u!bizantskom pla:ttoniilzmu IponavIja se ii SItIO duhovnosttajajli!š,te tajkotkaral~ter:istijčm.q za Iddha neo\plajvoiildlzjilla, lilalirrne, drzniloita ISIV<ijest o pr~pajdništf\llu i~nlo,staraj, dajpače naj'stariijoj ;fiillozofd1- skoj školi, 'koja od davnina, a najmanje od Platona, posjeduje sva :zmanja o bogu, 'čovjeku, društv1u i,kozmosu, a tio se učenje može :razvijati li nadopumjavati samo u s:kladu s tom,tradiai'jom. NajzDJaičajnJija li najutjooajmja ipoj1ava bizants~og platonizma b~o je, bez sumnje, GooI!gije Gemist ipleton (otprnlike godine) Bizarna je.povi:j'esna Člinjenica da je Ion iplamji~rao.rekqns'trukaiju, tj. '~pajšaval11ja Bizantskog Canstva IpolitJilakom rofio:mnom prema ajdjtičlkogookom uzoru. Nj!eJgovo glajvlilo djelo Zakoni :sajčuvalilo [}iajffi Ije SalmQ II fir~entii'ma, a :tiu je on, I~među ostal'og,,plalilil"ao ti tpoinovlilo 'UlVođen:je g]}čke poganske,~elitgtije.13 Djelo je nakon njegove smrtli uniš,1:!io jedan od n'j~govfi!h JkršrĆamls/k1ilh ne~prijaitelja - SholarilJe, a fsalou'vao,je kao OIpravdanJe tog Iaina samo ona mjesta koja gov1ore o igrčkoj re1~gijfr. Odmah 'treba nagllasiti da je on luoio jasno raz1ji 1 1rovlanjeirzmeđu flilozofije li teologije, te Ida nijkajda nij e ni UJOilrušaJVaQ, što j e Iprii;lijlčno ilzluzetno, dov,es!tji!ll sklad Idba učenja. On se u svo!jli.,m :radovti,ma otvoreno izjašnj'avao kao poklonilkplatona i nasljednik neoplatqn.ičara, posebice Prokla. Podjednako 'često di.ti:ra oi!ijentalne d grčke mudrace, a!posebno spise IpI1~pi\sivane PditagoI!i i Kaldejska proroštva, koja je ~ gleda pr:ipisivao Zoroasteru i za koja je napisao komelil,tar. 14 Dakako, 'poznaje orfii6k'e li hermetiičke spise, kao li sltoi:čare li skepttičare, a neprlij1a:teljskji je,ras\polož,en spram Aristotela, no takvo staja1jiš'te općeni!to nji je bilo tipiičnq za bizantske Iplatonilčare. Njegovo glaviilo djelo o razlliqi lizm,eđuplatona!i Aristotela, De differentia, nastalq je u I tatiji, Ipa Imoguće ipodrije1l10 n}egovlqg anviajiiijsltote1ji2liila 'treba IU\piI'3JVO ob Jasniti dkolnošću njegovog.nastankia II Ita.Jijti. Čdnd nam se plauzlibhna 12 Usp. Tatakis, ibidem. 13 Usp. PIethon: Traite des Lois, ed. C. Alexandre et A. Pel1issier, Amsterdam Usp. F. Cumont: Les Mages hellenises, Paris 1938.

6 70 Gretić, G., Petrićeva kritika..., Prilozi 12 (1-2), str , Zagreb (1986) teza P. O. KristeHera da je njegovo an1jiai1is!totelovsko s,daj.alište nasta 10 kao reakcija na davanje prednosti Aliistotelu od straiile zapadi1lih teologa, na dav,anje prvenstva ~oje je njemu moralo Iiligleda1Ji, s dbzirom.na njegovu ukoi11jenjenost u antičkoj tradiciji, svakako neopravdano li neumjereno. u Pletonovii.sp1S/i protiv Aristotela De Plato11.icae et Aristotelicae philosophiae differentia i,z godine i Contra Scholarii defensionem Aristotelis, ~aljedm.o s još dva pisma Besal1ionu u kojiima odgovara :na pitanja s ob1jir.om naplatonovu i Al1istotelovu fiiloliofiiju, Ipredstavljaju početak mlameillite raslpmve o nadmo6i Platonove ili Al1istotelove filozofij,e, ko~a je billa vlilo,inteil1zhnna i trajala je :do konca 16. 'stoljeća. Pleton promatra Aristot'em. 'kao ičovjeka nepodobnog za rješavanje apstra~tnd:h problema ~ :kao onoga.koji odbijja pilizna1:!i ono što duguje sivojdm Ipreihoidni:oima, a posebiice Platonu. Krilti:zi ' rajiu6i P,lato'lla, on upotrebljava :sofiist:ičke 'argum'ente pr:aveći pm tome elementarne silo,~iisticke!poigtreške, a njegovii IProtuargumentJi mogu se najbolje primijeniti upravo na njega samog. P cimjeiiice, on upotrebljava četrnaest sofiističkji:h smicalica, koje je sam opisoo, a pni tome nedostatnost argumel1lata prikriva mnoštvom niječ1i. Po nj<emu Aristotel pokaz/uje grandiozido Zll1lanje malih stvarn, 'pnimjeniceembi1ija i školjaka, vrlo je vješt u pobijamiju iproti,vni1ka, ah je vrlo,koleblj:iv,kada Ise radi 'o i!mph<.l(jacijama njegoviih stavova u značajnim fii1ozof,ijskjim pitanjima. Stalno jie u.proturječnostima, a s obzjinom na njegovu intelektualnu sljepo6'u i nemoć 'diiferenciranja,,može ga se uslporedi'ti sa ŠiLšmlšem Ipni danjem svjetlu. ~ička metoda.~ojom se najvli,še služi, fl!~ime indukcija, nije dostatna za djif,erenaidaaiju, oi1gtai1lizaciju i j.edinstvlo činjenica \kao.,p!latoo<wa metoda, tj. 'metoda logiioke di:ferenoijadi'je (\PIni Itom Pleton misli nla dihotomije u Plato:novom Sofistu).ManJe zamjerke su da je ill j'edčnom 'Slmi\slu inferioran Platonu, a Iponelkaid qpstkjuran li nejasan. Osim tqga A:r1istotel naginje bezbožnosti d ateizmu, što je svakako Jedna od iita!jve6i:h optužaba. Naravno, >><bezbožnost«i»ateliz,arn.«momiju Ise Irarumjeti lu oikv,ii1u tada aik1jualnih >nlls\ptava, odno.sno kao ipletonovla namjera da se takv.e kva1ii:fiikaaije pdpilšu upravo AIiistotelu. Pleton pi1i tom Iposebice Imi!slJi na Al1iJsltotelov{) metafizičlko lučenje po kojem su osjetilni objekti prvotne S'upstanaiJe,a ne lideje, zatim na njegovu negaciju viladaviine za:~ona li božansk.e sv.rhovhosti u prirodi [ na očitu naklonost teonij:i.o smrtnosti duše. 'Ili se pi1igovori potkrepljuju AristJoteloVlim vjerovanjem u apsolutmu vnijednost osjeti1nih uži,tam, kao J n.j:egov1im m,ehaničkjim objašnjenjem pojma vridne. lg Iz ovog»ipqpisa«opt1llžajba može se zakljucilt:i na ŠiiJrinu i!oš1rlinu napada na Aristotela, ;a upravio,radi povjij;esne djelotvornosti te krirtjike zadržat 6emo,se na nekoliko odabranih promjera. U spisu De differentia Pleton tvlrdi da ipre.ma AI1istotelu!bQg nije stvodtelj svlijelta budući da je rpo njemu 'No~mos vječan (De caelo 290 as), a to znači da 1e ne 15 Usp. P. O. Kristeller: Humanismus und Renaissanee, Miinchen Usp. Schultz: Philosophie der Renaissanee, I, Jena 1874, J. W. Taylor: G. G. Pletho's Criticism of Plato and Aristotle, 1921.

7 Gretić, G., Petrićel'a kritika..., Prilozi 12 (1-2), str , Zagreb (1986) 71 samo besikonačan već i!bez,početka (Metafizika, 1091a12). No, os druge strane, Ari'stotel je 'tvrdio da je Platon bilo neod:r;eđen po pitanju lima 1ikozmos početak lilli ne. Ple~on to po/bilja na slijedeći način: navodi dva Imjesta iz P1atonovog corpusa IkaJa bi Imogla izlgledati proturječna po tom Ipitanju li dokazuje da zapravo to nisu. Nad.me, II Fedru Platon govoni o duš'i :kao o nenast'aloj, ali kada se»duš'a«generahizjira pa,ai ni dušu kozmosa, liz toga bi se moglo zaključiti da IJe sam kozmos nenastao, odnosno da je bez,početk'a. S druge strane u Timeju se tvrdi da je,ko~mos stvoren. Međut~m -ta dva Istajalilšta 1P0 PIletonu nisu proturječna, već limplio1raju dva razhčita smisla.pojma»stvaranje«. U Timeju je vnijemeliadobilo 'egzjistenciju s kozmosom, dakle iko~mos nilje bio stvoren II 'vremenu, tj. bfio je OIduvi'j:elk, odjnosno, atko se o bogu govori kao o stvorritelju, on,to ni}e bio u v::r;em!enu, nego samo u miishma. To znači da je bog samo bog kjozmasa kao ŠIto su kvalliteti ulioroi onog što kva1ifiidraju. Drugim :r.iječima, logička kreacija, II m:islli,ma,!samo je djl1ugi način 0IPi1sa OVi~snositii ikozjmolsa o ij)i1i1ndpu bitjka, a ipo čijoj vrlini jeslt sve Šito 'jelst. Dalkle, Timej se odnosi na logi'č.kju Lk::reaoiju, i,duša je nestvorena u Slrnlis.1u rđa mje stvorena u vremenu. li Isto tako s ob211rom na pitanje lo ibesmruil!ostli duše Aristotelovo učenje!pulno je!ppo1jurječ<ja, jer u ISlp~SU De anima i u Metafizici Aristotel <tvrdi da duša nas!tavljlaeg~isl1ira1ji nakon s.mi1ti, dok u Etici, doduše, nije :izi1ioito!rekao da duša propada, ~r,emda je rekao dosta toga što upućuje II tom smjeru. D:aipače, u Etici, gdje je trebalo najviiše 'govol1illi o duši, kaže se da je smnt kraj i da niš/ta dobro ne ostaje na/kon čovjeka, a ito je upravo h\illo mj~s'to igdje Ije Itrebalo naglasitji ibesmptnost duše. Usprkos :bome, Pleton smatra da AI1istOitel vjeruje III heslm,r1jnost duše, Isamo to lilzražava IkJonfu2mo, Ikao luv1ijek kalda se f1adi o ibi<tnum IpjJtanjiJma. 18 OS!lJm Itoga :Platon Je Isvoju :teoriju o besm,rtnostji duše!potkjnijepio učenjem o pree.gzlis1enoijli!ipi,eton smatra da je i A I1istotel za'stupao to učenje, Sltaj1alištem da je duh prije tijela 17 Inače TayLor pokazuje da je ova, izvan sv-ake sumnje uspjela interpretacija Platona bila prilično poznata među neoplatoničarima. Nalazimo je npr. kod Prokla,.i Plutarha, ali.j kod Filopona i Psela. 18 Pleton sam daje pet povijesnofi1ozofijski.interesantnih argumenata o besmrtnosti.duše. 1) U to su svi oduv!ijek vjerovali:, a osim toga, 10 je bitno povezano s vjerovanjem u egzistenciju Boga. 2) Čovjek po prirodi poznaje uzroke i vječniost, lj ur:ođena mu je žudnja k besmrtnosti. On je dijo vječnosti i stoga povezan s božanskim, a taj božanski element u njemu teži k besmrtnosti po svojoj božanskoj prirodi, a to negirati značilo bi stvaranje neke nesavršenosti koje nigdje nema u kozmosu. 3) Nijedan organizam ne želi vlastito uništenje, osim u slučaju samoubojstva, a u 'Odluci o samoubojstvu čovjek ne umš'tava onaj dio sebe koji je donio tu odluku, već ga samo oslobađa smrtnog tijela. 4) Čovjek je po nekim aktivnostima povezan s nižim životinjama, ali sudjelujući u višim djelatnostima, kao što je razmišljanje o istini i o stvoritelju kozmosa, po čemu se razlikuje od životinja, povezan je sa stvoriteljem kozmosa. A kako Bog nije zavidan, on ne od:riče besmrtnost stvorenjima njemu naj s ličn ij ima, tj. ljudima. Zato i dio čovjeka koj:i je najsličniji Bogu najvjerojatnije dijelii s njiim besmrtnost koja je njemu svojstvena. 5) Vjerovanje u smrt kao kraj svega pi1oizvodti kvarenje karaktera, a ta činjenica.lc sama po sebi jamstvo vlastite pogrešnosti, tj. istinitosti suprotnog učenja.

8 72 Gretić, G., Petrićeva kritika..., Prilozi 12 (1-2), str , Zagreb (1986) u vremenu, ali je i tu pokazao nedosljednost napadajući Platonovu tooi1i:ju sjećanja, koja m,eđutjim!podupire,1 opravdava to uč'ejljje. A Pleton Isa ISlVoje strane doda!je da, alko <je duh Ista!r.iji od tijela ill vremeflju, on je srvaikalko v,eć pmjle IpO\Sj1edovao iznanje, a alko se pokazjuje da je,pm irođenju n3luičeno :zaooravtljeno, IPa Ise Itek :kasn:ije UlpoZiIla ono što je već bilo Z1lalIlO, da je, dakle, takvia vrst učenja svakako sjećanje. ILi jdš jedan!primjer Adswtelovih opskurnosti: on tvirđi da je duh nepdnretam lj aootuaj.an (De anima, 430al17). Pleton opre6no tvi1di da je to listina samo za Ibožanskd duh, :pa ako je 'to Aliistotel mislio, trebao Je Jasno :kazati. J'er ljudski 'je duh nepokretan II smislu da nije pokretan u prostoru,ali j.e pokrietan u smislu da se,kreće od potencijalnosti 'k aktualnosti li od jedne vrste aktualnosti k drugoj. Naime, duh egzjistira II potencij;alnosti kada je nesvjestan iu u stanjiu neznanja, a dje,lomlijoolq je aktualan kada ne iposdeduje potpuno znanje, tj. misleći različito zahvaća mzličita ipodručja aktualnosti sve dok ne zahvati cjemu reali1osl1li. Dakle, Pleton je osipor.1o Anistotelovu.fiiloooLiju pf1aktički na svim!područjima.pobijajući njlegovu.kdlitiku PlatonOVID ideja, tj. zastupajući T,eal:nost undverzalija; kl1itiz&rao je u6enje l 'o vrlinama 'kao mehaničku teoriju i 2l~stulpao Je krajnji determini~am,š'to je svakako više stoič~kli nego planoničkd. element II njegovom UJčenju. I kao št'o se vlidjelo ulilavedenim pi1imjenima, zastupao je stajalište, a t'o je uvqjek biliq p:djepor~o pitanje pla1jonirčke tradicije, 'o lbožans~om p:odl1ijedu sv~jeta li ibesm r.tnosti dujše.,već Sholarije, tada znameniti teolog, odgovonio je Pletonu pobijlajući stav po stav njegove antial1is1jotelovske teze. Sholarije je bi'o izvanredni lpoznavalac Aristotela Ipod utjecajem zapadne teologije, posebno Itomwma, a i preveo je veli~kli hl'10 j djela Tome Alkvilr]slkog na gvčkd. Svojdm d:ru1girm radompleton je odgovoi1io Sholaniju, a his tonijsl{ji je.interesa!l1'tno da je on osporavao da je u antici postojala načelna 1 suglasnost lo jedinstvu,platonovo.g i Anistotelovog učenja. Sma 1 tram'o da je tio zastupalo jedino Simpliaije ill težnjli spajanja oba učenja lilalslpram kiišćallljsike teolo~d,e. Međutim, danas znamo da je Pleton Itlu u kirilvfu, jer to je doilsta hi.lo pretežno a!ill:liclko mišljenje, koje je II li1ooplaton~zmlldovodilo ponekad do pravog sinkretizma i ekletioizma. Ta značajna diskusija nastavljena je ti zamm vođena od strane kar.djinala Besa:doTIa, Pleton'OV'a učenika i prijatelja, Teodoro Gaze, A. Ka~ilsta [ drugih grčkih ručenjawa. Posebno je vriijedan spomena rad Geor~ja!iz TrapezUlTI:tia pod naslovom Comparationes philosophorum Platonis et Aristotelis, u ~ojem su 'Oštro lll3!padnuti Platon i Pleton, a Itstalklnuta najdimoić Aldstotelove fii:lozoffije ci Iljena suglasnost s kr ćanslcim učenjem. Na to je qpet odgovorilo 'kardinal Besanion lu svom značajnom djelu In calumniatorem Platonis (Iizmeđu ), \PIWO na ~čkiom, la,z;atim na IlatIinskom. On je s eltltuzijazmom branio Plato IDOV ~rvot i njegovo učenje opisujući univerzalnost Plat'OtlJOvog doprinosa rfiho1jofiji i, dalk!alk;o, Ipodudallnosit njegova učooja s :kršćanstvom.

9 Gretić, G., Petrićeva kritika..., Prilozi 12 (1-2), str , Zagreb (1986) 73 Besanion zaqjravlo :manje kl1iltizka Aristotela, a više pdkušlava uspostaviti, Itj. Ipoikazati Iilden'tiand~lli u lučenju OIba tfii1lozofa,,i tu tu slvr1hiu otpšhmo aitina latinske,teologe, kao Tomu Akv1iJllsroog i Dunsa Soota. U tom lilejp.r1s1tranom i odmjerenoon rajdiu dat je po prv1i lput l11a <zapadu de'taljan pregled Platonove filozofije, uternelljen Illa veldlkom \po~navanju o:ri.lginal'tilih ['uk'qpi!s'a kao ;j antičklih komentara. 19 On je b10 ob:mzovan, 'kako u lat:ms:loo-humanlisi1:ličkom duhu, taroo li u bizantskloj tradioijli, a njegov utjecaj bio je potenciran :njego~im položaj.enl,kardinala 'katoliičke crkve. Te rasprave.o Platonu i Al1istotel!U,.dakako, nisu zajvršhe pojajvljii'vanjem Besarionovih ~~pisa;!da;pače, one tiraju islve do!roonca 16. Istolj'eća, a Petrić je Jedan od lp.oslj.edlnjdjh i lilajlv,ehementllljijih sudilq!n:~ka iti!h rasiprava. Najznaaajniju predst:avni-ci Il1enesaJnsnJOg Iplatol1Jizma billi su 'sv,akakio N. Kuzanskli, Fjoi!no i Piko. Naravno, mi.ovdje ne možemo dat:i ii1ii p.ovršan tpi1ikaz njdhovlih učenjia, no neophodno je naglasd!ti da je nedvojben.o utvlrđen jak utjecaj platonizma na Kuzam.skiog, i to preklo Augustina, Dionizija Areopagite li P:rokla, a bio je u osobnim,kontaktima s Besal1ionom. Ust!anovlje11lO je da su iza :njega sačiinjeni,pi1ijevodi PlatOl1JOVQg Parmenida, PrO'klove Theologia Platonica i Pletonova Ispdsa De fato. 20 Posebno :zmaoo11i}e za :njegovo fil:ozo:tii1ranje ima utjecaj D. Areopa~ite.i njegova negattifv1na tcql1ogija, ii tlo je učenje bho i[}jslpi:racija za pojam docta ignorantia N. Kuzarrskiog. No k,ako je njegovo poznavanje g:r.čkog bho nedostatno, njegovo je razumijevanje Platona srednjovjekovll1:o li neqplajtol11lil~uiičlk.o, a pri tom je utjecaj D. AreOipatgitc zaseban.p.:r.oblem. 2l Sam problem danira još lod ijočetka 6. stooljeća, otkada su 'll GrčkIQj poznati spisi pod dmenom Dionizija A,roopagite, koj,i je ITIaJVodno od ISIV. IPaf\llla :preobrać'en na IklIiŠĆaThstvo, i ko}i je prema legendi bio prva hi:sklup Atene li Pa'niza. Sva su ta lizvješća vrlo ne PIQUiZdana, mada je danas opće pnihvaćeno da Ije b:io učenik sv. Pavla, a na Zapa/du SiU njegovi isjpisl'i poznati Old 9. st. li v:flše snaža!l1 ut jecaj na :kjršća:nskumisniku d. skiolasui'črou teolqgjiju. U doba 'renesanse veliki \poštovatelji njegovog učenja bili ~u Besarion, Fli!dna ip-ioo. Doduše, Lorel12)o Valla, jedan lod :najkritji6nijlih renesansnih humailiista, u SVlOm djelu In Novum Testamentum annotattiones (1505) Ikrute.go!dIČlkii je ospora'vlao Itraldi!Ciju ;pdp.ilsi1vanu Di.ol1.1i~iju, ISImatraj!Uloi je jeidjillolstavno legendom. Iako.su modemri this'dol1ilčari fii.lorof]je utvrdilliznatnu Dionizij.evu.ovi:snJost.o 1ll0000latoThi'~mu, Iposelbioe P,roklla, u vrijeme KJuzanskoga smatralo se da jeprokllq hto učenik Diol1Ji:lJija li, dajpa:če, da ga Je kompiliralo. Sam Kuzansk.i nij-e, pak, zau:ljimao neroo 'Određeno stajalište IPO tom pitanju, već,i!stiče da su olbojlica isvalkalk.o učeniiai Platona, a ist.o takvo stajališ>te zas1tupao je Hesal1ion. 19 Usp. Mahler: Kardinal Bessarion, Paderborn Usp. R. Klibansky: Platon's Parmenides in the Middle Ages and the Renaissance; E. Vansteenberge: Le Cardinal Nicholas de Cues, Frankfurt 1963; W. Beierwaltes: Identitiit und Differenz, Frankfurt Citav kompleks problema u vezi s D. Areopagitom dat je u: Dictionnaire de Spiritualite Asetique et Mystique, III, 1957.

10 74 Gretić, G., Petrićeva kritika..., Prilo~i 12 (1-2), sir , Zagreb (1986).Piko della Mkandola, č~je se temeljno stajal.ište može 'Označiti kao s inkretjističko iekle'k,ticističk'o, sm!a1jrao je Platona najvažnijiim mlis Uocem, a njegovo je učenje komhinirao s mrnogim drugima. U k'ojoj se 'mjeni.on može ozlnači1ji kao plat'olliičar, pl1ijeporno je povijesnofuozofijsko pi,tanje, no ilzvjesn'o je da se radi prvenstven'o o neoplatodličkom tumačenju Platona,22 mada je njegovo djelo prožeto i jakim utjecajem anistote1izma li skolastike. U svom,čuvenom djelu De hominis dignitate s udivlje.njem govof1i lo Platonu kao lo čovjeku kojti govoni na božanski nann o božansk.im stvarima, a o ljudskim na način iiznadčovjeka. Doduš e, on se u jednom važnom pitanju razlikuje od neopla,t'olljič:ke t'radiiaije interpretaoi!je Pla:tona. U djelu u kojem je namjer:avao pokaz3jui jedinstvo Platonove i Atr.ist:otel'Ove filozof,ije - to djel'o ni!kada ni;je završeno li sa,čuvana je samo rasprava De en te et uno (1491. godine) -,rasp'ravlja 'o!problomtu odnols'a Jednog i bi,tlka, a Ikojli StU identlilčni, jer oboje jesu Bog. Ta!k,vo SItajailIšte illll1plici.ra odbadvanje neoplatoničke interpretacije Parmenida,,tj. one koju je dao P.roklo u svom komentaru, a.koja je na Za1padu poznata li prihvaćena 'Od 13. st. zahvaljujući prlijev:odu W. od Moel1bekea. Naime, prema Plfoldu, prva h~poteza Parmenida Ipoka:zuje da je po PlatO!nu Jedno [mad :bitka, kako se to op6eni:1l0 tumačilo u neoplatoničkoj metafizlici! P:i>oo odhacuje tu ilthterpretaciju i smatra da taj dijalog ne tvrdd ništa Ipo]jitdvJlo,,tj. da ne predstavlja.ništa drugo već dijalektič:ku VlježbU. 23 Talk-vO' stajai}ilš,te Fi,oilno Je,,dalkatko, odbaoio' u ISlvom,v!latstitorrn komen.!ta,ru Parmenida i, iako je o.no izotirani s1učajplicove kdtike ne'dplatonističke traditoiije, ta je teza poviij>esno linteresantna s obzirom da je takvo tuma čenje pdhvaćeno od mnogd'h moder,nih hisltoničara fii1ozofiije. Svakako najzlnačajnija 'Osoba renesansnoga pl:atoniizma bio je M. Pricino, ikoji je dao zač>lkruženi sistem Iplatoni6ke, tj. :neo\platoničike filozofiije, a kao voditelj Akademije u Firenoi i prevoditelj grckih 'tekstova limao je doista ve1ikli utjecaj.i ugled. Flioino je sebe izničlito naz'iva'o iplatoni1čarom i obnolvii,teljem (plattollliizjma, a talkva je bila i njegova reputaoija među suvremelllioima. Međutim, odmah treba reći da se!i Ikod njega radi ip'dvemstv,eno o oži'v,ljavatnjiu P,latona llleotplato:niz, ma. 24 Nakon što' je Ipreveo na la1:jinskli sveplaton'dve rukopise, arutentičnei dulbiozne, Ftidno je godiine preveo Plot~nove Eneade. U napomeni za 6itatelje Plotina on dodaje da je čmanje tih knjiga isto kao' da se!!~ Usp. L'opera e il pensiero di C. Pica della Mirandola nella storia dcll'umanesimo, I, II, Firenze s puno vrijednih priloga; E. Cassier: G. P. della Mirandola, u: Renaissal1ce Essays, ed. P. O. Kristeller i Ph. P. Wilmer, New York 1968; E. Mannerjahn: C. P. della Mirandala, Wiesbaden Usp. Klibansky: Parmenides... ; Vrlo dobar pregled problema daje Paul J. W. Miller u svom predgovoru engleskog prijevoda Picova djela, New York 1965.!4 Usp. klasičan rad o Ficinu P. O. Kristeller: Philosophie des M. FicirlO, Frankfurt 1972; W. Dress: Die Mystik des M. FiciIlO, Berlin Leipzig 1929; R. Marcel: M. Fieino, Paris 1958; kao i P. O. Kpistel1cr: Supplementtll11 Ficžnianum, Firenze

11 Gretić, G., Petrićeva kritika..., Prilozi 12 (l-2), str. 65-Yil, Zagreh (1986) 75 sluša sam Platon, jer kroz Ploulna nam govor,i drugi Platon, 'isto tako V!isok kad li pirvii, a lponekad 'čak d dubl11i. NjegDvo mišljenje 'o Plotinu bilo je tako ViSO~D da je s1ijede6i gača:k odbaoiokršćansku,interpretaoiju Til-neja. Nakon p,totina prevodio je djela J amibliha, Prdkla, Po.rfildja, Albina i dnuge llleqplajt'oni'čare li ikomentatore Platona, kao i djela 'PIiipiSliv.ana Herm,esu TIiismegi,stu. Za Eiaina Platon je bid salno jedan, mada i najvažnij:i od antičklih mislilaca,i pdgans'kih teologa koji su zajedno sa židovstvom, a li inspiiiirailji :od njega, naj!avli1i ddi'azak Kri:sta i omogućili povlijesilji razviitak klršćanstva.::: 5 Svi OIlJi zajednd čine ono što se ~Dve pia philosophia, a Fli'oinD je hio uvjeren da je on osobno pravi nasljednik.i pi1dmiaatelj te ti1adiaije. Takav njegdv pi1istup pu V!ijes1Ji fii1ozof.ije ne 2lnači samd platonilliranje kršćanstva li neoplat-o Ulh,kDĐUJmačenJe IplatoniZlma, već pi1ije svega Ikri'std:jani:ziranje platonizma li 'nedplatonizma, a td, daka:kq, otvara pnijepdnnd,pitanje da li je nj.egdvofho21ofiiranje silnteničkdg lili sinkretistič'kog karaktera. FlicinDv auton1tet bid je neoslpoi1an i vehk, ipa je.i njegova neqpllatoni,člka interpretacija Platona bila v!i11d utjecajna. Doduše, njega se,]std talkd 'može pvomatrati i kao ~ršćans~ogmis1ioca, na~avnd II Dv:isnDsti lod perspe~tive rpr:omatranja injegqvog fiilozlofiir,anj;a. U svom glavnom djelu Theologia Platonica, u kojem uglav/nom s lij>e di neoplatol1ličku tradi'oilju i svloj,a kršćanska vjei1dvanja, on razl~kluje,šest aikademija u OIkv'ilPu pdvijesti platon:i~a: antiaku atensku pod vodst,vom K send'krata, srednju pdd A,rkeSiilajem, novu pod KarneadDm,,egipatsku pdd AmoIl!iJem (Saka), rimsku ipod PlotinDm li PDnovno atensiku Ipod Prolklom. (Interesan:uno je da na tonl IPDlP1su >ll QkvtiiI1u srednjeg platoiljizma, kakq se on danas naz.iva,nedostaju Albin.i Alpulej, mada 'ObDjlka :pozjnajui F'i1oinu). Tih,šest a1kademija JJredsta vljaju kon1jinulitet platonizma, koji z3lpravo ljavtšava s ProkLDm, ali, ka:ko naglašava 'Kristeller, Fliailno prddužava tu tradioij>ll prekd arapskdh f.ilozofa sve dd 'srednjeg Viijeka. I, na,ravnq, autonitet pojedinih akademija nije podjednakq važan, pr,iuljer-ice kada se,radi lo za njega takd va~nom pitanju 'kad što je prdblem seljenja duš'e. Tako, reoimo, Dn daje 'prednost Ksendkratovoj i An1DnijevDjšlkooli i, d3\pa,če, vrši za nals.neobičnd odvajanje Plo1JiJna od njegovog učiitelja, koji, kao ŠltD je p021natd, nije n1kada ništa n3lpi:sao. A ikad neku v,rstu objašinjenja navedimdda FioinD II svom kolnentaru Eneada na jednom mjestu :kaže da je A,m'onilje za TaZiliku lod PIlOtina ostad»semper christ.i,anus«. NaJime, u tdme za Injega osjetlj:ivom pitanju D problemu duše Platon je bid pdetiičan, pa ga se ne smije doslovce itntenpreti,ravi, a OSlilUl toga, ono što je D tome rekad svakakd nije sam izmislio, već je samo navodilo ondštd je u3juoio od drugiih. Tako se pd tolm Ipiltanju F1ici:nD jasno odvaja, tj. razjilazi s neoplatoničari>ma, fi to ne samo s Prdklom, već i s Plati.nDm, koga općenitd smatra jedna'kd značajnin1 aut:onitetdm kad i Platona. Isto takd r,elativ!llo odvojend nlišljenje 'imao je F.iaino J s obzirom na :pitanje PQdnijetla!i v,ažndst:i spisa pnipisivani:h Dioniziju. Naime, 25 Usp. P. O. Kristeller: Ficillo,.ibidem; Marcel: Ficino, ibidcrn.

12 76 Gretić, G., Petrićeva kritika..., Prilozi 12 (l-2), str , Zagreb (1986) zanimljivo je Ida je!vođa renesansnqga piatonillma u tom ITJogledu bio da!l.e~o manje tolerailjtan od kardinala I1ims'ke crkve K:uzanskog.i Besariona. Za lilj-ega je izvan sumnje da islu :ne Isamo P:rolkl0, već i OIstal,i st:a'rijli noopla1xmičar.i, k:aošto su FIi1on, Numenije,PloNin.i JambHh, bih IPod utlje:cajem Dioni~ija, i Illesatmo njega, već ii ISV. Pcw:la i Ivana. 26 I on doista 'ponekad govoni da su 'Pl:atoničari }),uzulrpkalji.«dionillijevq učenje, a slličlno ltw1dji i D Platonu, Ikoji jenajvodno bid učenink Židova i tajko ovi!sa:n o njihov:irrn učenjrima da ga je NiUlm:en:i'je.s pravo!ln na;zvao»imojsdje ~ojli govori,atič'kii«. Dakako, takve teze nlisu bile nikakva Flidnova oni!g}illlatnolst; na!ilme, 'Slta'ja]i!šte o ov:ijsnosti Platona i ostahh grčkih,mislilaca D žiidov1sikoj religliij!i zash.llpano je već u /pre1ji,)nš'ćanslko doba lod stranežidovskdh apologeta li zanim često ponavljano Dd kršćanskih pijsaca. 27 U svakom sluičaju Eicino je ta stajahšta zastupao s veltil~ilm :en1juzijai1jmom, Ipa je u oikvii1u njegovih silnlkretilsivi'čkih nazora navodno IPlatoniičko prihvaćanje ideja!kr:šćanstva Isamo dokaz!vrijednosti te fiilozdfije, (~oja 'll seibi 1lljiedinjuje u Islkladnu QjeUnru j židovstvo,,i PlaJtona, i ikršćanst:vo. MeđU!tilm,!ponekad Ficino i uv:i'đa Tazliikorva:nja koje i na;glašava, iprilmj.erke :u pitanjiu lo.stlvaranjlu svli1jeta Hi povodom problema trmiteta" no uspr~os tome on uvijlek li1astojli pokazati kako je platqnič~a filozof&ja naj:sukladnija s,~ršća;nsltvqm. Zato za n}ega ne!pr1edstav1ja nika:kav linterpretamvni p]}oiblem da Dionizije.upotrebljava plat:oničk:e termme i lideje, ikao što je to naglašavao Besario[l, Hi ako plat<mirčari lintei1preti:raj!uići,pilatona 'lllpot:rebljavaj!u»božajiljslko svjetlo kršćalilisltva«. Te ga :dko1nosti ipak ne 'Siprečavaju da prihvatli, s malim izuzeoima, lileoplatonizam, Jer IpO njegovom mišljenju svi ti mlisllioci dijele istu temeljillu istinu. Doduše, kršćani j:e sasvlim izv!jesno prihvaćaju znatno j.asnije nego ostali. To je lisito,tako bilo i n1išljenje njegovog.m:lađeg Ipni:ja1teija Pka, koji je bio još veći isiji1jkn!lt[islt i tv1r.dio da su platoničar:i oduviiijek bdli lim1tator.i hebrejske mudi1osti.2 8 T,ime je FliailIlQv.im uč,oojem dat zaokružen sistem pla;ton,i'čke f.ilozofije Kolja je Sltoljeoilma lilma:la ve'l,ilki utjecaj lu čitavoj E~rOlP:i.29 Tako je tada.ponoviil!o uspostavljen li:llr1ičibi kontinuitet platoničke filo- 26 Usp. R. Marcel, ibidem. 27 Usp. R. Marcel, ibidem; tamo je navedena i ostala relevantna literatura. 28 Usp. GarJn: Pico della Mirandola, Firenze (U naše vrijeme već je duže moda, i to ne samo u popularnim sp rsl,ma, govoriti o našoj duhovnoj tradiciji kao o židovsk<rkršćanskoj :kulturi i civilizjaoiji. To staja1iš,te ne samo da je blijs,torii!jsild pogrešno, već ukazuje na začuđujuće nepoznavanje naše duhov1ile povlijes1:li. UpI1avlQ II okviru raz,matr,anja fiilozlofije neloplatonlizma i platonizma renes'ailse jasno se pokazuje da je naš duhovni :temelj i podrijetlo antičkogrčka filozofija i iz nje nastale znanosti. Kršćanstvo kao reldglija svakako je autonomni i osebujan svjetsko-povijesni re1i:gijozni pokret, dok je lmo teologija, tj. s,isltematsko učenje o bogu, čovjeku i sv,ijetu, stvoreno i omogućeno grčkom ontoteologijom. Njegova kasnija intelektualna imoralno-etička dominaoija samo je rezultat vrlo složeil!ih okolnost,i,.ali koje Illi na koji način ne mogu prikri.lti prvobirtnlost grčke kulluure li di~ilizaaije za zapadnjačku :povijest.) 29 Za njegov utjecaj u Francuskoj usporedi: W. Moench: Die italienische Platorenaissance und ihre Bedeutung fur Frankreichs Literatur und Geistesgeschichte, Berlin 1936.

13 Gretić, G., Petrićeva kritika..., Prilozi 12 (1-2), str , Zagreb (1986) 77 ~()1iije lod ailjtičkih v,remena, a na osnovi kojeg je katolič~i teolog 16. stoljeća A. Steuoo u svojoj De perenni philosophia (1542) stvorilo novi :pojam koji upravo označava tu!urrac1idju. NIO ka~o njegova philosophia perennis II sebe uključuje,isto taroo ii :ajmstot,eliovsku i klršćansku tradiai~!u, Ito je stajaillište u tom sinjklretilstilčlkom pogledu blislko Fidnu i 'Pii:au, a valja dodati da taj pojam za Isebe također ipl1isvaja i tomis.tdčka rtra/oilcija, ali s nedostatiljilm :f~lozofijislkqpovij.esillilm ai1gucrnenuilma. 30 I!akiO je pl:ajtoooam najznaičrujitilij,i li autonomni.filozofiijsld poik'ret renesajiljse, on nije li jediini, nai:me,!postojale SIU istio t~o značajne tradiaije ai11sltiote1ovsike tii1ooofije, toolog)ije, pravne ZinanQsti i Irazmčite pni'rodoznanstvene onijentaci'je. Daka!roo, za nas je osobito značajno ustanioviti značenje daljnjega ven~og ut}ecaja 3mistotelovlske tradicdje. Naime tvrdnja mnqgih povjesillijčaira tlilorof.iije da j e ['ooesansa doba Platona, a srednj,i VliJek A:r:isto!tela sasvi,m Je uvjetnq točna. Utjecaj Alr.istotela u renesansi neosporan je i važ'am. d, naravlllo, neposredn'o ukior,ij.etijjen u kasnoj srednjovjekovnoj 1:lr:adiJdj:i, a ipov,ezan je s ne,kim osobitostima AI1is)toteLov.e ibaštime, tj. s povijesnom sudbinom nje Igove os.tavštine. 3l Nakon AristQtelove s.mr,m ostale su dlv1ij.e vrste njeglov\ih radova: 1. VeHki broj dijaloga i drugih 1P00pulamih sipiisa, Ikoj.i su II antici hui Vido rašireni J mnogo,čitani li vjerojatno sastavljeilji u mlađim godinalma, ipa i stoga doista iblilslki P,latonu. MeđiuNlm, svi stu 11i radovi nestali pod :konac antike ii za nas d~f:imlitjivno ipropa~i.' 2. AristoteloVIi radovi koj d su nam sačuvani, a it'o su isačuvana Ipr edavajiljja :kio,ja je on držao u svlojojško}i u Ateni. Tu serradi lo čisto znansitvenim radovima!kojiisu vrlo p:r:eaizflii uargumentacijli i sistematičilji uojelmi oi ikao t'a~kv,i pr edstavljaju, moglo bi se,reći, enciklopedij.s'kji pi1ikaz filo1loiiijs:kjih i prijrodo:z.nanstv1enih spoznaja antike. Međiut'im, Ite :radove ArilsitoteI nije nilkajda objavio, a ni ltlj'egovi inelposredini učenici, već su stlolje6ma bdm pohranjeni u biib~iotekama njegove Š k'ole li samim tim dostu(pl1ji samo dotioiljim učenicim'a i sljedbenicima. Ti su,radov1i o:bjavljeilji t,ek na iprijel:al1lu stajre u novu eru.i ostali su u pdčetiw bez osobitog utjecaja, ;i samo se Itom dkolnoš'ou.možedbjasni :ti Ikudozna činjetili1qa da d'o 2. stolljeća n. e. njegov,i radovii nisu imali, os:im unutar škole, IskJoro nikakav utjeoaj, a sam A:dS!totel promatran je 'roaoplatonjov :najveći UČeIlJik, ali ni'kako ne i kao :glavilji,p.rotivnik. AriSltoteIi!čami Idd Teofirasta do A!ldk1sanJdra Afirodil1lijlsikog (dko 200. godine ill. e.) studi:rali su i uumačili Aristotela bez likakvog osobitog ultjecaja na V10deće šroole antike, naime akademliju, stoicizam, epikureizam i skepticizam. U,fri101lofskopovijesnom smislu osobito Je ~načajill!o da je upravio uspon nediplatonii2'lii1a u 3. stoljeću vlnio ~ažan za ra1lvoj all1i1stoteliizma budući da ISU ne~la1joilji!čari zapravo IradiLi na osebuljnoj sintezi Platona i Aristotela, stoga li neki od najvreooijih l{jom,enta'i'a,ajnis ' 1Jotela, 30 Usp. Ch. B. Schmitt: Studies in Renaissance Philosophy and Science, London Usp. W. Jeager: Aris to tle, 2. ed. Oxford 1948.

14 78 Gretić, G., Petrićeva kritika..., Prilozi 12 (1-2), sl 1' , Zagreb (1986) oni Silmpld!Cijevi i Porfirijevi, lp otječu li.z te škole. Ta neqplatoluičtka sinteza vido je značajna za pov1ijest a-ristotelizma, a u tloj povijestli u sil"oonjem vijeku jasno se razlikuju tr.i tradicije: bizantska, arapska i latinska. Bizantska je tradicija do danas još :nedosltatno proučena,32 mada li,zgleda :da je i tamo Adstotel proučavan zajedno s Platonom i ostalim grčk,im misliocima i pjesnidma,,i izgleda da ga se ni'je sg'edfi6no poviezivalo s teologijom. Povijest aristotelizma kod Arapa znatno je kompleksnij.a, a i djelovanje te recepcije na srednji vitek mnogo je značajnije. A:r,api su prevelii SkOIiO djelli corpus ij\r1stotelovlih siste.matskih djelja kao i neke komentare, a m'eau njima i dosta neo,platoničklih, ipa je njihovo poimanje Aristotela pod snažnim dojmom neoplatolllizma. Zammljdvo je da 'je Ar.istotel kod Arapa Iposta:O najveći filozofslkli autoritet Ikalkav, lp ri!mjeri:ce, nikada nije bio u antiičkoj Grčrkoj.,Naj:znaiČClijonijli ararp.siki fillozofii, Avkena i Averoes, bih -su komentat011i i prilstalke.airilstotela, a kaošto je poznato, Averoesov ut'jecaj na fitlozofiju k!tš'ća:nskog zapada (kao d na žtidovsku kasnoga srednjeg V1ijeka, tj..na Maj.monida)!blio je.izvanredno jalk. Na latinskom Zapadu situaoija je bila drugačija s obzirom da je tem-elj kulltur e Zapada činila 11::imskoantJiička t:rac)ii.oija, a ne grč'kioantička. U Rimu nisu bile razvi'jene originalne fi1azo.6ij,ske škole, f.i1ow1.irjska terminologija bila Ije iprr"ilično nerazvijena, a sačuvani fiilazofijski spisi uglavnom su 'Popularong 'k.araktera. Za rimsike autore, npr. za Lukredja, SeIl1e~u ili sv. Augustina, Aristotel je bio neploznat lih.bez 'Osobitog značenja na~prajl11 Platona, srtoiika,!slkejplijka li ejpilkiurejaca. DaJpače, oj Oiceron, koj,i je poznavalo za nas izgubljene radove Alni stotela, ah i njegova sistem-atls'ka djela, jedva ga i spominje. Hra\1i izuzetak je Boenije, koji je Illa latlijnlsiki preveo Kategorije i De i11.terpretatio11.e, i P orfirije, Ik'Oji je,preveo Isagoge. Stoga je u 'ranom srednjem VIiJeku ipa sve do 11. ~toljeća (ybrazov:anje Zapada bilo odsječeno 'Od grčke tradicije i u potpunosti utemeljeno Illa 11imskoj kulturi, a to znači bez tpravoga filozof.ijskog temre1da. ObrazovanJe u samostanima bdio Je svedeno' na elementarnu enciklopediju sedam slobodnih umlijeća tj. na gramatiku, retor.i'ku, dijalektjiku, arnitmetilku, geomietnilju, ast11onom~ju i mu71iku, a filorof.ija se učila jedino u okvliru dijalektike, tj. elementarne logi'ke ZaiSlnovane na Boetijevi'm ipllijevodijma Ar1i'S!totela. To znači da je filozofija u svom or.iginalnom gr-čkom Zlna1čenju bila u IpOltpunosVi zamrla. JediJni izuzetak cijeloga tog perioda bio je kršćanskii neotplatoničar I. S. ErilUlgena. Ta se situacija r adl~kalno.promi'jenij.a II razdoblju od 11. do 13. stoljeća kada je pr-eveden znatan dio grčke literature iarapsklih 'Pnijevoda na latinski. :Preveden je skqro cijeli corpus Aristotelicum s nekim gričkim lj posebno arapslci:m komentarima, kao i Plrdklo li drug.i neojplat:oničair.i, pa tako u 13. stolje'ću Aristotelova.dJela postaju temeljem. 'SIVeučiHšne nastave,,mada se te!ško može govoriti o nekom jed1nstvenom aristotelovskom siistemu, već pnije o zajedničkoj terminologi'j'i, definkijama, Iproiblemima i m'etodi. Tu :se suočavamo s mnoštvom 3! Usp. L. Brehier, La civilisation bysantine, Pads 1950.

15 Gre/h" G., Pelrh:el'a kritiku..., Prilozi 12 (1-2), sir. 65-9s, Zagreb (1986) 79 nlozofiijsikiih stajali:šta koja!su svakako djelom,ično utemeljena li u Ariistotelovi:m radovihma, a iz toga vremena potječu,i ko[)jvclilcionalne, tj. često' nepreci;~ne 'Oznake kao tomizam, skotizam, o'kam'izam li averoi-zam. Poseiban je problem u razmatranju tog razdoblja nedovoljno lu:čenje fi1o~ofiije od teologjije, mada su to b.ile dvije zasebne disciphne, kao i često Iprenaglašavanje ulo'ge tomizma. Jama:čno je Toma Akv1inskli poduzeo najp.rodubljenij;i!pokušaj usklađivanja AristotelDve fi:lozofiije i kršćans1ke,teologije, i to ill!svedbl1.l!bvajt!l1om i :s.istematslkom slmi's1u. Međiutdlm, ibiilo hi pogreš1no slffiatjraui ga jedtimilm i naj~načajnijlim autionitetom, dapače,njelgovo je učenje bilo u stalnoj konkurenoiji s iučenjima Dunsa Scota i \V. Oakhama i,zapravo ova dvojica bila Siti dugo vrijeme utjecajnija, a to se najhdlje V'idi na p,rimjeru razvoja logilke i fiziike u 14.,stoljeću u Oxfordu i Panizu, koji je bid prvenstveno' pod utjecajemšk'ole okamizma. Posebice je neprecizan i kiqnfuzan :pojam avei101zima kalo sm'jelra!srednjovjekovnog apist'ote- 1ielma. 33 Naime, ako se ta oznaika ogran~či na lliporabu ArveroesoV1ih Ikom'entara A:ristot'ela, tada su svli srednjovjekovni aristo\te~ičari, uključujući.i Tomu Ak1lins,kog, bih averoisti. A1~o se pak pod tim termiinom shvaća raz~ikov,anje između uma i vjerovanja, tj. a:nistotelovske filozoiiije li kršćatnjskog vj erovlanj a, tada takvo' stajaliište zastupaju uglannom Sivi!profesori :6illozoiiije nasipiram teologa. I ikonačno, kada se pod time razumije specifično učenje AV!e:roesa o jednom umu koji je zajedni!6~i.svim ljudima, tada s-e radi o maloj grupli :6i1ozo.fa kojd se uspr~os tome razlikuju u čitavom nizu p.ijtanja. OV!O su samo osnovne crte pregl:eda povijesti ar.is:tateltizm'a do vrhunca njegovog razvoja JU 13. stoljeću, međiubm,!potrebno je O:SiVTnuti se i na jednu osobi,tostanistotel'ov:slke trajdiicije. Naime, Old vremena samog Aristotela IPa do propastli laristjotelizma kao glravne duhovne Isnage, a to se događa telk neg1dje koncem 17. lsito1jeća, 1pdsutno j:e trajno protiivljenje njegovoj fi1ozofiijli. Za(p.ra'Vo Ipojed1na Aristotelova lučenja od!haairvana ISU već od njegovlih neu>o'slr-eiclnih uč enika,,pnimjenice Toolfrast je dovodio' u!pitanje neke temeljne metafiizilčlke :postavke, 'ukljućujući i učenje o nepokretnom polkre1taču, a Su:raton je.odbacivao karakteristično učenje D horror vacui. Ta kritika nas tavi jia se dio konca antli!ke i :t'o kako u 'Okviru.Anilstotelove škole taiko i izvan nje, a Iti srednjem,v:ijeku :mi:slioci ~kao A:I... Gazali, Bonaventura i C:rescas odbacivali su odlučno per.ipatetičkufiloroiiiju i ta se tradioija nasitavlja s N:ik!01om 'Od Autreoourta, Ikoj!i između ostalog odbacuje učenje 10 kauzalnosti, -sve do renesansn1h humanista. Međutim, s druge strane adstotelizam ne zamire s Kopenni~om, Galilejom i B aconom, 'Vleć ll1astltprot tome dožilv~java znača1jlan pr'ocvat u 16. stoljeću. Kada j e Gas:sendi :pooetjkom 17. stqilje-ća držao u Adx-en~Pl:rovance an tiaristjotdovs'ka /preday,anj'a, to }e bilo doista nešto neoibi1čno, listq kao što j.epet'rić kao profesor platon:i'čke filozofije u Fer.rari.i Rimu bio i~ulzetak međumnošltvom Ipeni1pateti čkiih ' kolegija. A kao što lpokazuju istraživanja s.i'tuadje ill Nizozemlslko'j, Inaj.p;rogreSlhmijoj i najulberal- 3s Usp. E. Renan: Averoes et ['averoisme, 3. ed. Paris 1867.

16 80 Gretić, G., Petrićeva kritika..., Prilozi 12 (J-2), str , Zagreb (1986) nijoj ~emlji Evrope, laristotelizam nije zamrlo ni usponom humaniiz'" ma ni kopern~kanskom i znanstvenom I1evoluaijom 17. stoljeća. StoM ga se može ii1ećli da se škollaanilstotelmna u 15., 16. i 17. Istoljeću razm vijala u!smje,nu 'ŠiiI1o\ko ut'emeljooruh intenpretacija, korilsteći se ne sam mio latins~om ve:rziijom Ar.isttQte1a i srednjovjekovnilm komentarima, ve'ć isto tajko i g:r:člldm tekjsltojviilma ti koimentarima, kao i Aristotelo Vlim antičkim sljed!benilcima. Dakle,aristotelovska tradioi'ja nastavlja se li ill doha Irooelsanse, ipa se tajko znatni nalpred:ajk u razrvoju logike li f1ilo:rofiije prirode u 14. st. u Oxfordu i Pa:nizu temelj'i na ar.istotelizrnu i OdkJhamoVlojško1i, a slična situaaija bila je :i na ostalim sveučildštima gdje se nastava filozofiije temelj<i1a na Anistotelovim.radOVli'ma, osobijto ru ŠpanjolsktQj sve do 16. Ii 17. st. U Italiji, za ktqju se obično smatra.da je Ipotpuno pod utjecajem humanizma i platon:izma, p!rilij~e n~s1.l dnuiga6i'je; dcl\pače, koncem 13. st. adstotelizam se uvodi na sv'eučilliš1je u BIOlogni, a zatim i na ostala. 34 Taj se razvoj \~ontiti.luinllnlq nastavlja u 14. i 15. st.!pod tllltj.elcajem PaI1i~a i OxfoI1da, da bi :ll 16. Ii 17. stolieću dosegao v~hunac u!tiku rpoonatih filozofa kao što slupomponazzi, Zabar:el1a i OremOl11)iJni. P:reJma tome, značajni razvoj aristtqtelizma urenesansntqj Italiji tu osnovi Ije!paralelni fenomen raunojlu I1enesanslIl!Ofga plart:onizma. Taj se a't]stotelizam obično označava kao'»padovanskli averoizam«, šito je IpriLiično p.i1oizvoljno. 35 Njegove.su osnovne ozina:ke odvajanj'eizmeđu fillowfije i teolog~je, odnosno Amistotela li vjtere, tj. religioznog autoriteta, dok je Jedini izvior ~ja Taaionalni argument i osjetli:lni opažaj, naime iskustvo, Ipa se u tome smislu,može govoriti lo nekoj Vlrsrti empli'riz,ma. Osobito se mnogo raspravljalo o AveroeSlovom učenju o jednom umu zajedniakom StVi1m 1juJdim.a, i 'll ISlVezi IS trrlme lu s,rerdilištu pažnje bio je ponovlno p.roblem ibesmlrtnostji duše. Ta~o Je!pr.imj.ellice Pomponazz'i smatrao' da s'e besmrtillost duše ne,može dokazatji I1acionalnim a:rgum'entima, tj. Aristotelovom f1ilozofijom, ipa,se općendto može :reći da su aristot e1ičarii renesanse bih IPod!snažnim utjecajem tqkamizma. Medum.m, taj :renesansni aristoteliizam ;j'ma i svoje sipedfii6nosti naspram onog sjeverne HvrO[pe, pa je taiko :već Petrarca us\tvi1dio da je AmiJstotel bolja od njego'vih sr,ednjovje~ovntih komentatora ii. time započeo raspra:vlu o AmsitotellU ne Ikao Šlkol!slko)m autoritetu, 'Već \IlalplJ101Slto Jednom Old najivažnijtih :f:iiilozofa g,ook,e nraldiidlje. 36 laiko :je u srednjem viije!k.u IPrelVeldeln IsI~oro čitan ArrilstoteIov corpus, hluimanijstti!prevode PODoonnO Ar1rsltotelIa s grokog, li po SlUOO stiučli1jalka ImIlOg[ od tih prijevoda!btqlji 'su d kvalitetniji od onih srednjlovjekovnih,,i to prvenstveno IS obzirom. na poznalvail1je grokoga jezlilka. llzmeđu ostaloga, po [pm jte PUlt!prevIedena Eudemonova etika i Mehanika, a Teologija, a;pov.:df!lli tekst arapskog podrijetla, 'll1potrelbljarvana je kao dokaz j edin- 34 Usp. M. Grabmann: Mittelalterliches GeistesZeben, Miinchen Usp. H. J. Randall jr.: The Development of Scientific Method in the School ot Padua, u: Renaissanae Essays, ed. P. O. Krns:teller J Ph. P. WHmer, New York Usp. P. O. Kristeller: Studies in Renaissance "Thought and Letters, Rim 1956.

17 Gretić, G., Petrićeva kritika..., Prilozi 12 (l-2), str , Zagreb (1986) 81 stva Platonove i AristJot elove fii1o~ofi'je. Poseooo su proučavani Nikomahova etika i Politika. Retorika je u 16..stolj.e6u igrala vrlo značajnu ulogu j, nara~no, Poetika,,koja je II srednjem vijeku hila slooro nepoznata, II 16. stoljeću :postaje temeljnim djelom II diskus!ijama oko umjetnosti. I Ik.onačno, uz.studij sipi sa Analitica posteriora u 16. st.o Ije6u listraživani su i ArisrtlOtelov.i pri.i'rodoznanstevm.i radovii, koji su potpomagah tadašnji 2mačajni il1ajpr edak razli]čitih disciplina. I za razliku od srednjeg v.i!jeka \~ojj je poznavao.komentare AristoOtela uglavnom samo!prek.o AverlOesa, u 15. i 16. st.!prevedeni su svi naj ztllačajn.ij i antji;akogr:aki komentari, pa stoga li neki modemi autori goivore o atle!ksanddj.skoj sltruji ou ireneslajnsnom aristotelizmu. Stoga klasiično.ohrazwani humani1st.i zaidobijaju novi IPrilstiUU' i Irazum:i}eva:nje AriS!totela li odnosu na Isrednji Mijelk, a to se osdbi.lto dobro vidli na IPniillljeTu dvojice najrljnacajnij:ijh piiedstawrika, P. Pomponazzija i J. Zia:barelle.37 Osilm 'Originalnih Alii!stoterlovih radova,!ll retl1esalllsi je otjlmuven vehlk braj,antičkih teksitova iz per~patetičkeškole: Teofrastovi botanički tradovi, AleksamidroMi i Sianjp!licilj,evii Ik()[l1:entari S\piisa De anima, ti Silm [p1icijevli i FitlopOllloVli :komentari Fizike. Svi S!U tli ItekSitO!vi rmalii dujboki utjecaj na fhozofi!ju i ZJnaIlJSlt voou m'ijsao toga ra:zdohlja, a kalko je,ar,istotelova :f:ii1o~ofija IPrirode bha posttjupno apsor1birana u okrv.ilru neoplatoniičke smtez e te postala sastavni dio mišljenja epohe, taj se posiredni utjecaj AI1i 1stotela jasno uočava d kod antia:r.isltoteli!čara, npr. kod G. P.ica, N. I~operrnka,,P. Ramusa i B. Telesijla. Đapač e d kod!oba najrzjllia:čajnija knitičara Aristotela, naime kod ~ope1idjika i Galilej.a, ja sno :je '~idljliv utjecaj Aristotelove m etodologijsk~siistematskemisli.,međutim, važno je \llajpomenuti da joe antiai1iistotelovslka polejmiika često bila usmjerena prvenstveno Iprotiv skolastike, a ne prohv samog Aristotela, tiisto kao što i renesansni platoll!ilzam njije bio bezuvjetno pi1otivni'k Ar.istotela jer su neki nj.egovi najznačajniji pn~dstavnic.i bild. ipod utjecajem neqpla1joiljizma, dakle Ispedfii6ne sinteze, dok su drugi hui Ipod neposrednim utjtecajem srednjovjekovnog a!r.istotelizma. Tako je primjenioe Ptetrić Ipokušavao skup.iti nestale Aristotelove 'rukopise dia hi dokazao istovjetnostplatonov,e d Aristotellovef.iilozofij.e u.svojim Discussiones peripateticae, dok je s di1uge tstrane P. della Mirall1ldola branio srednjovjekovne adstotehčare od lla!pada humanista E. Barbara.ss Tek je u 16. st. došlo do odlučnog napada na temelje AniSltotelove filozofije od strane mislila,ea Ikao što su Paraoe1sus, Te.leS!io,,p.etrić, Bruno i dnugi,39 a kolijkogod ti najpadi bihžestolki i efektni, oni ~pajk nisu uspjeli.ukloniti ar,isto telizam,.i to prvtenstveno ne na području f.i1ozofije prirode, budući da im je s~ima zajedno!ll odnosiu na Aristotela nedostajala jedinstvena i Ipdhvatljiva metoda. Taj dubo'kouman li i:ljvanredno 'SIistematilčan su'starv ISivaJka:ko SiU poljulija:ii huma- 37 Usp. C. B. Schmitt: Studies in Renaissance Philosophy, London Usp. P. O. KIristeller: The Scholastic Background of M. Ficino, u: Studies..., E. Cassirer: P. della Mirandola, ibidem. 3e Usp. C. B. Schmitt: Aristotle and Renaissance, Cambridge/M-London PRILOZI

18 82 Gl'etić, G., Petrićeva kritika..., Prilozi 12 (1-2), str , ZaRreb (1986) nist1i, neoplatoni,čall1i,i filozofi pril1ode, no konačno ga otkloniti uspjelo Je tek Galileju li 'Ostalim kriti!čar.ima 17. st. Općenito se Ulože reći da Je dugotrajnost i Ipostoj:anostaI1iSitotelovske nradidje lprije svega počivala na utemeljienoj logiai metodologije i isticanju racionalnog,i valjanog načina ar:gumentaaije. Tako su Za,bareUini,radovi o logici i metodololgrji prihva6am;i od autora inače vrlo nepdjateljski,rasipoložemh Sipram Ar:istotela ii nj!egove metatfi:zi,ke.j fihozofije ipni:rode; tu se pokazuje neizmjerni potenc.ijal djda 'kaošto je Organon od antičkih vremena (prisjletjimo se samo Kantove ocjene), a kojem nije suprotstavljen!uslpješni alternativni modellsve do najillovijeg doba. Osim toga A:ri'stotelov peda'gogijski,model!i,metoda IUsavršavana stoljećima uhku različitih s~olasjtičkjih udžbenika bili su vrlo pogodni,za porenoš!enje d usaw!šavatnje znanja. T,i,me je adstotellizam postizavao slijedeće: već na temelju tradiailje kritike Arilstotelovog vlastitog učenja sistem j,e bilo sposoban ~a pr.ihvaćatnje :i integriranje nov~h angumenata li stajaliišta, ille ugrožavafjlu:ći lp ni tom e vla:suite temelje. Tom s1vojom karakteristikom 'Omogućavao je Ipovezanost s tradioijom (za mnoge jamačlilo vdo važno) i otvorenost spram suv:remenosti. FRANJO PETRIć: NJEGOVO MJESTO I ZNAčENJE U OKVIRU RENESANSNOG PLATONIZMA Jedna od najo!pćenitije :pvihvaćenih!ka'rakterljslt~ka renesansinog ZIvota svakako je razvitak lindivlidualizma, odnosno individualnosti sas>v.im suhj,ektilvlno, ipa tim,e sama osoba i njeno osobno,iskustvo postajlu!posebno značajtni, i ito kalko za samu osobu taiko i za okolinu, To.se osobito dolbro može vidjeh na biograf.s~oj i.autolbiografslkoj LiteraIuuri tog rai1ldoblja,,i u velzli s tiline ise pre~pos'tavlja da je izvatrlroonji razvoj IPOf1tretnogS'L~ka!f1S'tva tog doba IjaJma!čno izraz toga novog vrijednosnog,položaja iindiv.idualnos,ti u :renesansnom rni,šljenju.4o Cuveni i klasični lprimjer te ;ulove sv;ijesti o značenju 'Osobnog.iskustva jest Petrarkin opis njegovog uspona na,mont Ventaux. Isto s>e taiko mož'e zajmah.i ikju!ltilvijratrlje pi:sajnja lpi'sa1ma i nj,ihovo ouvanje kao!vrijednih dokum!enata promatrati kao jedna od manifestacija irenesansnog indiividualizma. No usprkols tome, činjenica da SlU nam lpomalti detalijipetdćeve mllatcto!sti SlValkaJkO je ivirio srema!dkolnost. NaJiJme, 'll pislmlu upućenom B. Val'Or!iju,41 dati:ranom od , Petdć.izvještava o svom la- 48 Usp. E. Cassirer: Individuum und Kosmos in der Philosophie der Renaissance, Darmstadt 1977; P. O. KristeHer: Studies in Renaissance Thought and Letters, Roma 1965; R. Wiitkower: Individualism in Art and Artist, a Renaissance Problem, u: Journal of the History of Ideas, 22, Usp. Autobiografia di Francesco Patricio ( ), ed. A. Solerti u: Archivio Storico per Trieste, [,Istria ed il Trentino, III, Valori je bio bibliotekar laurencijanske knjižnice II F,irenci, a Petrić ga je zanimao s ob~irom da je namjeravao pisati Ficinovll biografiju. O Petr-ićevoj biografiji općenito usp. V. Premec: Franciskus Patricijus, Beograd 1968.

19 Gretić, G., Petrićeva kritika..., Prilozi 12 (l-2), slr , Zagreb (1986) 83 vomom putu do godine :tl kojem o!p.!ilsuje ikako!poteškoće oko 'Sređi,vanja s1vdjth:liilnatncijls)k1h p,i1ihlka, taiko i zanimljijve!pojedinosti svoje intelektualne blogra\f,ije. Nakon posjećivanja razliiči1jih IlJwihškola goidine dolazi lu Padovu stlu.dkati :medricu.lllju, ali prellcilda 'studije nalkon očeve smrti, a zamm u PadDvi zatpoč1nje njegovo studi!ranje grčkog jezika. Doduš,e,za vi1ij:eme školovanja tu IngDlstadtu ipowšavao je čitati latinsi~d'igrčki tekst Ksenofonta, ali sada u Padovi želi :čitati Aristotela na gr;čkomkao i antli'čke komentare logike. To ga je dovelo do otknivanja Platona,i pobudilo Že}jiU za UlpoznavanjemPlatO!llova djela i živdta, pa po 'savjetill p!rijatel1ja, franjevač\kog redovn~ka, poseže za F101novom Teologijom Ikao najbolmiiil uvoidom, a to je ujedno bio. li početak.dugotrajnog i IstrastvelIl!og bavljenja Platonovom :f:i1ozofijom. Međuti'm, ;kako je bio prisiljen 'sam se uzdržavati, z~ađivao je primjerice čitajući Aristote1ovu Etiku grofu di Zaf.ifo, a to ga je zatim odvelo na OtpalI' gdje je bio upravitelj.grofovih imanja. Mada Je, Ikako.izgleda, bilo uspješan kao upra'vitelj imanja,,tu je s1užlbu morao nap,ustiti pa je IkasniJe radio kao sekretar ciparskog nadbiskupa FH\ipa Moceniga i Ipotom se vratio u Italliju. Po vlastitom i,zvješ6u u tom 'r~dqbljlu nije,i'mao VIremena za ozjbiljii1e s tludij e, a!li je jamaičlilo na Cipru imao ;izvanr:ednu pnili'ku us av.rši ti svo'}e znanje igji1čkog, a kao što je!po~nato, tamo je IUSjplio Ik;u!p1ti neke vrlo dragocjene grčlke manluskripte. 42 ZaHm je boravio uštpanjo1skoj kaof1hozof vojvode od Firancavi1l1a, ah ni to službovalrrje nije sretno mviišho i tom rprij,ilkom predao je sedanldeset!pet gr6kihi1ukopisa :bibllioteoi Esoor.iala.,Po pov!ratku :ll Italiju, a po.sredstvom vojvode Alfonsa II d'este,!postav.ljen je za profesora islvđulčij1.ilšta lu Ferrari -{1578) ne slp'()imirnj:ući!i~el1jn()lst tog imenovanja, jer ono j.e to svakako bilo og ob~i!rom da je on!bio prvi profesor tplatoni,čke f.il()1~ofi}e na bilo ikojem sv,wči1ištu. Na tom mjestu Petr.i ć izavršava.svoju intelektualnu biograf/iju ne govoreći dalje o 'SV1Om djelovanju u Ferrari li pri tome izostavljajući neke za nas dosta važlne stvari. PrimJerice ništa na žalost ne govori o svome š1rolovanju 'kod Robertella u Padovi. No prij.e sv,ega niišta ne g()lvoni o svojoj,tada i'zašloj Iknjizi Della historia dieci dialoghi ~oja je pouzdano.imala znata>n uspjeh, a mode!rni histo:rj:čami smatraju to!djelo doista ;re:vol'llcionarnim manifiestom čih je utjecaj tada dopiirao čak do E[}Jglesk:e. 43 IPetr,ićev prv1i filozofijls.k:ji rad IPojiavio se kao prv.i.dio djela koje je II cjelln.i objavljeno deset godina kasniije u IBaselu. Taj rad Ipod najsldvom»oiisouis(si()lnes,per'ipatefi;oae«nije 'saima fillozdftij:slk~ ['ad, već ga semož'e!promatrati kao klasično djelo Irenesansne huidianjis,tji.čke 4! Usp. E. Jacahs: F. Patrizi und seine Sammlung griechischer Handschriften in der Bibliothek des Escorial, u: Zentralblatt fur Bibliothekwesen, 25 (1908). 43 To djelo objavljeno je u Veneciji i to je bio njegov treći objavljeni rad. Giorgio Spini označava taj rad kao»prvi manifest doista kopemikanske revolucije... na polju teorije historije«u eseju G. Sp.ini: Historiog raphy: The Art of History i11 the Italian Counter Reformation, u: Erich Cochorne ed. The Late Italian Renaissanee ( ), London 1970.

20 84 Gretić, G., Petrićeva kritika., Prilozi 12 (1-2), str , Zagreb (1986) učenosti. U illjemu snažno dolaj2li do iizražaja P:etrj:ćev antianis to telizam 'i to je \Stajalište prov:edeno dosljedno i radikalno, pa utoliko više začuđuje da ga Je G. BrlliIlo označlio kao beznačajno djelo, a samog Petr.ića 'kao a:>eđantillu oi antipatičnu osobu. 44 Doduše, to što G. B!ruIlO naziva rpednat,erijommože se ~'roma trati, uspr1kos često vehementiilom Pe~dćevom naičlililu,izražlavanja, kao mimuciozna argumentacija i eruditska učenost. Petnićev je opoeniti naum :p:rikazati p roturjelčja ii sla!bosticjelllile Aristotelova sistema, ali IPr,i tom ne nucli nova i vlalstli:ta rješooja,!pa je mo.~da zbog te neidostatnolsti G. BLIiuno oai(jenio taj Ipdkušaj Ikao Jleu~ješan. No usprkos lindignaciji G. Bruna to je korektna metoda ~ritike, ibarem Ikao polazište, jer konačino Petirić Je kasnije naplsao svoju»lnova de univ,e'rs:is iphi1osophia«, tj. svoj novi fi11ozofslkti 'SIilstem. M,eđutiro, dnugi S!UfV\remeniCi jasno' su fuivlildje:l:i vni'jed ;flost rkriti,ke lu djelu Discussiones, odnosno Petdćev doprinos istraživam.j'ilma Adstotela; lp'rimjedoe, Sipominje ga PalUilD Beni lu predgovoru svog :rada o Timeju,45 ad.m.ligi 'suvremenik, al!i ovaj ~ut t'radiciolllalni skolastički mis1ilac FH1Pa:>o Pa!bJ.1i, isto tako spominje Petdća kao k:ritičara Aristotela u sv'om skolast~čkom komentaru Aristotelove Metafizike.46 Godinu dajna najk!on obja~ljiilvaillja,prvog dijela Discussiones, P'etI1ić joe!pisalo B. Telesiju, tada već zmarrnemtom filozofu,,kmitimrajrući njegovo.djelo De rerum natura, no' ta je kritika pisana :s lpoštovanjem!.i. znatno se iralz1ikuje od njegove pol,emike s T. Tasso.m i J. Mazzonijem.47 Telesijev odgdvor P.etrdću isto j:e tako pisan s respektom, ah sama argumentacija nešto je dnugačija, illo potrebno je naglasdti da su oba mislioca često označavani ikao članovi,gpulpe talijan!skih filozofa pri'rode :i mora se reći da doista postoje znatne sličnosti izlneđu De rerum natura li Nova de universis philosophia. 48 OSll1ovno stajalište Telesijeve filozofije!bila Je njegova t'eorjja da se svj fenomeni mogu 44 Usp. G. Bruno: De la causa, principio, et uno. 45 Usp. Paulo Beni Eugubini: In Platonis Timaeum sive in naturalem omnem atque divinam Platonis et Aristotelis philosophiam decades tres, Romae U jednoj marginalnoj bilješci Beni citira Discussiones. 4&» ultimo Particius, passim in suis opedbus, et ahi, quod Aristotelis in hiis Ubri,s etirnliquuis et fal.sus fuerit.«st u: Phi1ippi Fabri Faventini: Expositiones et disputationes in XII libros Aristotelis Metaphysicorum; quibus doctrina Ioanis Duns-Scoti magna cum facilitate illustratur et contra adversarios omnes tam veteres, quam recentiores defenditur, Venezia usp. također: C. B. Schmitt: G. P. della Mirandola and his Critique of Aristotle, Den Haag O tim raspravama usp. Bernard Weinberg: A History of Literary Criticism in the Italian Renaissance, Chicago P,rikaz cjeliokupne dlis'kuslije o značenju Telesija u renesansnoj fhozofiji dat je u: Neil C. Van Deusen: Telesio: The first of the Moderns, New York Kao još jedan dokaz duhovne srodnosti Telesija i Petrića može se navesti obrana Petrića od strane F. Mutija, Telesijeva učenika, koji ga naziva»maximus phhosophus«, od kritike adstoteličara T. Angeluccija, a ta Mutijeva obrana bila je posvećena Tele'siju. Vidi F. Muti: Disceptationum Libri V contra calumnia Theodori Angelutii in maximum philosophum Franciscum Patritium, Ferrara 1588.

21 Gretić, G., Petrićeva kritika..., Prilozi 12 (1-2), str , Zagreb (1986) 8S l svesti na stvari koje Ise otkliiv:aju j:edino.pomoću osjetna. Stoga Petrićeva 'krihka započinje s,metodologijske otočke. PO PetI1i:ću 'samo osje tuno promatr-anje nije dostatno kalo spolmajno načelo, na1me ono kao prvo,mora hiti vođeno prav.ilnim prosuđivanjem. T:aj 'prigovor je sva kako valjan, jer kada se uzme II obzir cjehna Telesi}evog učenja, nje gova stajaliišta sadrže,elemente m eta:jjizičke prirode, a kojli naravno ne mogu!biti dostatno potv,rđeni samo promatranjem. To se prij-e svega odnosi na njegovo stajalište da svlifenomeni proijzlaze (iz među ~gre,illi boi1be tqploga li hladnqga, 'ko.j1i stu alkltiwla litajčela, i nljliiho vqg utjecaja 'na.tivar!kao tre1će ;PaJSlilVno načelo, a lpo1jvrida talk(vog staja1išta se, da kaiko, ne mo~e zadobiti jz ;pukog promatranja. Nasu prot 'tom'e, P.etrić smatra ida moć ipros!uđwanja Ikao naiče[o \s!valkog mišljenja mora!bih upotrebljavana zajedno s promatranj,em da bi se dospjelo do istine.,petrić nalglašava da T'eleSlio :nesivjeslno, ali i neiz bje~no.upotrelbljalva Imoć r3lzujma u Ikorrc~pd'ji s!voga vellilkog djela. 49 To Iposebno obraćanje pažnje metodologij,sldm p.itanj,ima izgleda da 'je hho karaktedstiano za raaj.i razvoj Pet1liićevogmišljenja. Meto dologijska razmatranja hila 'Su iisto tajklo osobito izražena u radu Della historia, a ddeja da filozofija piiijrolde moira sadržavatd!promatr;anje i 'r~ulm i'2'lgleda da je bila koi]zjiisrtentno p;nihiva6ena u vrijeme lp]smja djela Nova de aniversis philosophia. Razvo.j j'e :man!s1jvenog md:.š'tjenja bez sum nje II veliiikoj mjeni ovisio o f3l1nojiu Z[laJDsltvene Imetodologi<je, apertri ćeva uloga, tj. O?d~ušaji ral1nitlka 1P!lddotvomi!je meltoide ou OklVDru trell1e SaITl!sne ~iilorofije, još nilsu icljdstajtno!procijenjeni.so. I'alko ipet~jlć mož,e miti uvflštenmeđu 'mlozofe IPri:rlOde, njega.se isto taiko može OimaiČIiti kao rell1e SaJDsnog humanista s ()Ib~ilrom na njegovu prevodilačlk!u djelatnost s grčko.g na latin:s'~i li, dakalko., njegovo bavljenje pitanjima poetike i historije. (TeJmlJin»s1JUJdJia humanitatis«n~fedrao je u petnaestom i š eslnaes tom stoljeću na pet disoijpliina: gramatiku, retoriku, poetiku, hilstor.iju ii moralnu filozofiju. Mnogi humanisti. bavili ISU se skoro isključivo. literaturom iiii bdlli naučenjaci koji su 'se wl0.malo bavdli fii1ozoi6ijom. U tom pogledu P.eNiiJć je imjz,eta\k s obzirom na širinu svoje djelatnosti li mož,e ga se pribrojiti :m,eđu humaniste. Naravno, ta oznaka lile smije se hrkati sa suvremenim značenjem termina»ooma.ni'st«.) :Međutim 1Pet~ić je prije svega izuzetno vajžna lpojava u po,klretu renetsansđ10g 1P1atOlIlli2m1a i vjerajaltino bi samoga Iselbe piiwđilisl1jveno na zvao. platolilli1č3irom. U tom pdkretiu on je bio. Jedna ()ld naj1važnijih osdba d može se!pretpostaviti da je činio najjaiču sponu ~eđu M. Ficina, jamačno najznačajnijeg renesansnog mislioca, j škole plato nizma ti Camibridgeu u 17. stoljeću. SvaJkalko je lvažno pods'}etiltii da Flic1no, ruteline1j'heljpiatondflke alkademijie u Firenci, nikada n.ije,imalo mjesto Ina sv,eućillliš tu niti je 49 Petrićeva pisma Telesiju data su u F. Fiorentino: B. Telesio, assia studi storici suli' idea della natura nel risorgimento italiano, Flirenze O problemu razvoja metode u renesansnom mišljenju usp. J. H. Randal: The School of Padua and the Emergence of Modern Science, Padova 1961.

22 86 Gretić, G., Petrićeva kritika..., Prilozi 12 (1-2), str , Zagreb (1986) njegova A:kademija bila povezana sa sveučilištem u F ' irenci. 51 No to zajpravo nije i iznenađujuće ako,se zna da je vladajuće fiiloz:dfsko učenje na sveučilištima hiq aristotelizam. Naim,e,.premda paradoksalno zvuči, ali ako bi se renesansno filozofijsko učenje :procjenjivalo prema prof,esionalnoj i.institucionalnoj tradiciji, tada renesansni platonizam d ne postoji. Dakako to je osobino važno napomenuti da bi se vidjelo mafčenje Petrićeva 1memovanja za ipnvoga svoočhišnog profesora iplatoni,oke :Hlo~ofijc. lipalk, Ipoznati :SlU nalm izolirani s,lluoajev,i uvođenja Platonove filozofije u sveučilišna curricula; pr.imjerioe,povrem eno su!platonova djel'a služila Ipn U!čenju grčkog, a pozinato je da je Kornelije Agr,iJpa \predavaq o»gozbi«lu Paviji!početkom 16. st. 5! Prvi tečaj :platoni,čketilozofije uopće lizgleda da je održan na sveuč.ild(štu u Piilsli godine, naime točno godiinu dana prije Petrićeva 1m enolv a njaza profesora u Fertl"a'I1i, ali to ne može umanjiti Petr,ićevo prvenstvo budući da se tamo radilo o predavanj,ima od strane profesora čija je osnovna prook'uipacija bilo naučavanje tradicionalne aristotelovske filozofije. :P:rv,i 'kojli Je držao takva predavanja bio je F:rancesco de' V.iel1i,i, kaošto Je lajko pre tp'os tav,i 1Ji, po'k!ušavao Je irz.miriti Platona i ATi'stotela, a obojicu s kiršćanskom,teologijom. Int,ere-santno je napomenuti da je Petrić čitao Vere conclusioni di Platone 'Od F. de' VierJitja 53 d 'o tom se djelu,pohvalno izražavao u ip1stmu B. Valori-ju, a njegov nasljddnj~k 'll pjjsi bio je Jacopo MaZtZ OIn i, isto itako poznat po tllastojanjilma :illjmi'renja Platona i Al1i!Sltotela. 54 On je godine objavio rad De triplici hominum vita (Cesna 1576) u kojem Ulije data samo StntezaPlatona i AristQt,ela već su integrirani i neki drugi antički autori, [pri1mjeliice neki stoičai1i. Do on je hio :profesor u Pisi, a nalkon,p'et1rii'ćeve smr1ji pnmzoo je nj1egoviu ikatedoo, li i~gleda da je na nj 'ega pao izbor s obzirom na njegovu težnju pomkenja Platona i Airiistote!la, Ikoja je [pdsebnq došla na ViiJdjelo u njegovom, te god1ne objavljenom djelu De comparatione. 55 Vjerojatno je Roberto BeHarmino, Ikojii je upravo u to :v:ri'jeme imenovan za isavjetmilka Svete stolice, podržavao stajalište da je platonizam znanno pogubniji za teolo ;giju illego ar.istotel!izam, i to upravo :ljbog.njihovih pojedinačnih sličnosti. Po njemu Je platonizam navodno podmukliji na isti način kao 51 Usp. A. Della Torre: Storia dell' Academia Platonica di Firenze, Firenze Usp. N. A. Robb: Neoplatonisam of the Italian Renaissanee, London 1935; R. Klibansky: Continuity of the Platonic Tradition in the Middle Ages, London 1939; P. o. Krig,teHer: Studies in Renaissanee Thought and Letters, Roma Francesco de' Vieri: Vere conclusioni di Platone, con/ormi alla dottrina christiana et a quella d'aristotele, Firenze Usp. F. PumeH: Jacopo Mazzoni and his comparison of Plato and Aristotle, Ph. D. Columbia University, i F. Purnell: J. Mazzoni and Galileo, u: Physis, XIV, J. Mazzoni: In universam Platonis et Aristotelis philosophiam praeludia, sive de comparatione Platonis et Aristotelis, Venezia 1597.

23 Gretić, G., Petrićeva kritika..., Prilozi 12 (1-2), str , Zagreb (1986) 87 što je hereza podmukhja od pogans'ke Jj'gIlorancije ii, dapače, išao je taiko daleko te je predlagao ukidanje katedre za platonrilčlku tiilo Z'0,fi'ju. 56 Iako se papa nije odlučio na dokidanje katedre za pla10ničku filozofiju, pozivamje pomirljivog Ma2'Jzonija na to mjesto zorno poika ~uje k'onačnlu pi1opastpeti1i' ćev:ih nada daće,a1nistotelov:a fijlozof.ija na sveučilištima biti zamijenjena Platonovim učenjem. Petmićeva :iznimnost iznačajnost jasll10 se vidi u Čiin'jem.:iC'i da je on i1pak godine bio konačno ilmenovall1 za Iprofesora IPlatOIlJilčlke filoz;ofije u FeI1rari, a djelovao je :ll okvij1:u sveuči1itšta g.dje.su svli ostali profesori.predavali o Aristote1u i bili njegow sljedbenici, dok je on jedini bio zadužen da Ipredaje :samo Pla1Jonovu fijlorof1iju. Dapače, od većine svojih suvrrementka razlilkovao s.e,svojom jednositranom pr.ivrženošću,platonu, pa :stoga ni!krada nije imogao ilmati ini igrati poslredničlku ulogu kao Vieri i MazzOIlli u Pisi. Pomirenje dva najveća gi1čka filozofa za njega je hilo nemoguće, jrer njegova ljubav prema Platonu bila je,.i~gleda, j'ednaka strastvenom odbijanju skoro svega što Ije naučavao Ar:istotel. Njegova je,misao 'v.r1o,konzistentna u otklanjanju svega što je 'll31pi'sao A,nirstotel i pooilpatetičari, ii to ne samo filo~ofije lu teorijskom smislu, već p.rimjer.ice njegova,polemika s T. Tassom i J.Mazz;onijem nastaje iz njegove opo~be spram Aristotelovog učenja o poezi}i,kao im,itacijli. Pet'rirć je smatrao da su Aristotel:i njegova filozof.ija, U!pravo u razlici Slp.ra'm IPlatolllizma, pogubni za učenje katoličk!e orkve. U uvodnoj posveti lp alpi G~gunu XIV na Ipočetku Nove sveopće filozofije on slijedećim riječima opisuje učina>k Aristotela na samo imef,ilozofije:»uoibičajilo se mišljenjemeđlu svijetom i mnogim ljudima od knjige... OIl1aj je filozof, pa II Boga ne vjeruje. A to zaista nije slučajno. Vide kako se u svim gimnazijama Europe, u s'v1im,samostanima, s velikim nagradama i silnim žarom nauičav,a j!edino Aristotelova filozofija. I d02maju i slušaju da ona jedina... oduzima Bogu i sv,emoć i prov;~dnost.«57 Na drugom mjestu on s bijesom govori o Aristotelovim različitim,greškama; ta~o povodom an.ttič!koga atomistič~og [pojma praznog prostora kaže da je Ulprav.o Aristotel bio taj lwj,i je razorio taj pojam, a ilstov:remeno ocjenjdrvao sve svoje prethodnike kao budalaste ili čak b~mne. U Aristotelovim protuai1gumentirma Petdć ne vidi ni'š!ta dnulgo do sofi~me ikojri os:lm toga odaju i njegov karakter..on ga isto tako optužuje za besramnu ta!štmu koja čini stvarnu pozadinu njegova rllelprestanog lpobijanja Platotlla :i njegovih učeniika i, naravno, tim rvehementidim napadima isto tako ne nedostaje različitih argumenata ad hominem. Nj.egovo miši1.jenje da je Aristotel plagi'jator svojlih Iprethodn:ilka ih da ih je predstavljao nerazumntima samovoljno '~liiti'1jirajući njihove ideje, dato je sažeto u zadnjem do- 511 Usp. L. Filrpo, op. cit. Treba dodam da je Mazzoni, kao što naglašava Purnell, predstavljalo platoničko-sinkretističku tendenciju. Međutim on u usporedbi s Petrićevim vehementnim antiaristotelizmom izgleda gotovo kao siiedbenik Aristotela., 57 F. Petrić: Nova sveopća filozofijci, Zagreb 1979.

24 88 Gretić, G., Petrićeva kritika..., Prilozi 12 (1-2), str , Zagreb (1986) datku za Novu sveopću filozofiju pod naslovom Veritatis studiosis. Na slij.edeći način on obrazlaže svoje uvjerenje:»1!peti razlog je, a kojli nam je dat predanjem, da je on najvećim dijelom spalio!kll1jlige svojih predšasnika da bi iz njlih ukrao njihove ideje i da bi zatim one izgledale,kao njegova vlastita otk;rića.«58 Ponovno oživljavanje platonizma kod F.ioina 59 i njegove Platoniakeakademije uv1ijek je bilo Ille,raslddivo 1povezano s duhovnom sklonoš:ou k isinlkre1li!2lmu. 60 Nailme, Fidno nije samo prevodio Platonova dje[a li!pilslma, već li talkozvame Orfičke himne i djelap'l1~p!i!sivajna Hermesu Tri!slffil~s1Ju, kao i Pilotinove Eneade. ISlkireno je vjerovao da!piatornčka fiilozofija može hiti,prava nadopuna za Ikrš'ća:nsku teolog-iju i osim 'toga dovest,i zabludjele mislioce na ispravni put. 6l Twkve sklonosti, koje SIU bile Vrilo raširene u1eau Iplatoni'čar:i:ma li sin\kretis:di,čikdn1 mi!sldodma, ]]Ii:su i~enađlujluće s ob:~kolm na QPće reh:giozino rasipoloženje koje vlada u o:rfi:čkim i hermeti:okim tekstovima. I s obzirom na poona1ju neodređeinosrt ri mi'jelile reldj~iozn'iih osjećaja, ne treba nas iznenaditi kada se ustanove sasvliim određene s lion osti između hermletičkdh u6enja i kršćanske religiozne sinteze. Imaju6i ill V1idu zbii} siku historijsku pomdinu tihrel1igiomih nazora, te sličnosti su, da~ kako, shvatljiive, a za!ilaša razmatranja ta 'su pitanja važna s 'Obzirom na mačajnu ulqgu tih fenomena 'kod renesansnih lni,slilaca. U predgolvoru sivog!prij,evoda Corpus Hermeticum, FJdno tvridi da je Herme:s Tnism,egist bio oduvijek Ismatran za originalnog utemdjitelja t eo lo '~ije, a zatim Je slijedio Orfej, pa Aglaofem koji je također bio upućen u orfičlre mijstell1i1e. NjegOIV uoitelj lu teolog\iji bio je Pi1agora i zatin1 dolazi Flilolaj 'koji je Ibio učitelj božanskog Platona. Tih šest teologa čine savrš,eni slijed ajntičke teolqgije koja počinje Hermesom i završava,platonolill. U djielu Platonička teologija dao je lagano izmijenjenu genealogiju, nadme tu je prvi teolog ZOI1oaster. No sve je to uvjetovaloi stvorilo ČV,I1sto uvjerenje o kontinuiranoj traidiciji od hermetičkdh li!ka1dejsklilh spisa do Platona, Plotina i ostalih neoplatoničara. Cakštovl,še, Facino i ostali neoplaton1čajri renesanse sve do platoničara iz Cam!bI1idgea u 17. st. bili su fasdnilrani vjerovanjem da je Hemnes b!jo Moj:sijev s:uvj:'eideruiik, a ta predodžba nije bha samo fi~dja Fid!Ila, ibuidući da je on došao do tog podatka kod Cicerona, 58 Usp. Veritatis studiosis, desno prva str. nenumerirana. Sigurno bi bilo zanimljivo s'aznati povijesnu pozadinu tog mišljenja, tj. kako je nastalo to predanje. 59 Klibansky s pravom primjećuje kako Fieino nije smatrao da obnavlja neku zaboravljenu filozofiju, već da je nastavljač neprekinutog pla1:oničkog pokreta, posebice,rimske tradicije. 60 O problemu Siiln.lG:"etli~a u renesallsji usp. C. B. Schmitt: Perennial Philosophy, from A. Steuco to Leibniz, u: Journal of the History of Ideas, 27 (1966); [ D. P. Walker: The Ancient Theology, Studies in Christian Platonism from the fifteenth to the eighteenth Century, London S obzirom na filozof.ijskopovijesne motive Ficinovog mišljenja usp. Ardis B. Collins: The Secular is Sacred: Platonism and Thomism in M. Ficino's Platonic Theology, Den Haag 1974.

25 Gretić, G., Petrićeva kritika.. "' Prilozi 12 (1-2), str , Zagreb (1986) 89 sv. Augustina i talkozvanoga»kršćajnsklqg Cice;rona«, tj. Laktancija.G2 Po tqme je Platon hio sljedbenik.mojsij:ev.ih zaklona, ali je umovao kao Pitagara i Sokrat, i na konou Je pretikazao kršćajll)slke nazo!re; Ta Je histor.ijslka [ZabLuda imala međutim dalekosežne posjjedice J nailme cjelokuipni pokret renesansnoga plationizrna bio j:e strastveno zaokulpljen ne samo Platonovim dijalo2)ima već cjelokupnom tomt:radioijom. Cilj tog s.ilnkretizma bio je Zaldobivanj:e nepatvorene teologije (kršća\ils:ke) s obzirom da je nj;ima suvremena bila razorena i bez Iprvotnog smisla. MisLioci ili učitelji poput Hermesa, Zoroastera, Dvfeja i PlatOlna smat:rani su teolo~ima li :njihova prisea theologia hha Je znatno bliža 'r~u1mijevanjiu božanskog nego 'SIuJVu:~emena cr1k'vena teologija, buduai da su OIni bih bliži Sluvremeni'Oi MojlSliljeVi. Doduše, nek,i su misliqci, kao 'G. BJ.1U1ll0, Campanella i F.Petr1ć, smatrali Hermesa starijim od Mojsija. Tako su platoniičairi petnaestog i šesnaestog stoljeća ponovno oživje1i prisea theologia, odnosno uspostavili philosophia perennis. F. PetriIć ikao vatreni IplatOlničaJr bio je, nairavil1o, III potpunosti uvjeren u svez e drevlilih teologa i platonizirna, i bio je vjeran sljedbenik,ficina u vjerovanju da je Platonova f,ilozof,ija!podobna da 'Oupadnike od vjere dovede u krilo katoli:člke crkve. U :posveti Illa po6etklll Nove sveopće filozofije on kaže:»stoga sam sv:rm!silama prionuo uz tu pravu :i božansku fhowfiju, :ti10r0f.irajlu6i sa,mim ;razumom... Toj s.alm fhozofiji!pridalo družice \kioj e Inaillv,alh pobožntm. J er,svima j e njima sv]}ha dokazati da je Bog utemeljiitelj, upravljač, s'kl1:ibniik i nadziratelj sv,ih stvari. I da ljudi spo:m1aju Ikako njega tako i sebe same; te da nauče koj[m se načinima ljudske duš,e vraćaju BQgu i u njemu uživaju vječito blaženstvo.«g3 On istq taklo Jasno lizražava nadu da će dis:kired~tiraj:u6i Alristotela prijpomoćištrenju ~latono've filozofije.»1 zašto se od Afi.stotelQve filozoteije predaju samo oni dijelovi koji su uv'eliike nepri'jatelj!slkli i!plfelida Bogu li prema njegovoj Crikvi, dok se sve one ipobome Ipomagačioe nimalo.ne oijene. I zaista Her.mesova,k:Jnjiži'ca o po!božil1osti i filozofiji sadrži vilše,ffiiq[l)ofi'je negoli cjelokupna Alr.istotelova filozof.ija.«64 I on daj.e razloge za s voju tvrdnju:»poemander dbu!hvaća stvaralnje ISVliJeta i čovjeka gotovo isto s Mojsijevskim naukom. I tajnu Trojstva mnqgo bjelodanije i~nosi negoli sam MojfslLje. MnQge isu njegove IknJtge pune i!srniii1islke pobožnosti i istinske filozofije.«65 I zatim:»do!či.m svi stani teolozi, koji postav,iše temelje presvetoj vjeri ;i talko visoko u2)digoše OrkviU (ISV. Dionizije, Justin, IGemoo.t Aleksandrijskli, Origen, Ci]}i1, Bazilije, Euzebije, TeodiQret, A:rnobij,e, Laktanoije, Augustin, Amlbrozije li mnogi ostali), jerbo znadijahu da uz mal,e izmjene platoinici lalko molgu postah kršćanima - služim se Augustinovim riječ.ima -: Ipretpostavljali su Platona i 62 Usp. C. H. Dodds: The Bible and the Greeks, London 1935; W. Scott: Hermetiea, Oxford Usp. također Fieino: Pimander, Ciceron: De natura deorum, Laktancije: Divinarum institutionum epitome. M F. Petrić, op. cit. 64 F. Petrić, ibidem. 65 F. Petrić, ibidem.

26 90 Gretić, G., Petrićeva kritika..., Prilozi 12 (l-2), str , Zagreb (1986) ove Injegov,e sljedben.ijke sv;im ostal,im filozofima. A Aristotela su,samo po zlu spominjali.«66 Istovremeno on spominje sve 'knjige Plotina kao da se radi o PllatonOlvlilm dijaji01zi1ma li, dapače, s matra da se kod platoniičara, tj..ne:qplatoničara, nalazi v,j,še SIvete 'teologije nego filozofije. Stoga se i Petrićevo,upućivanje na :razum treba shvatiti u svjetlu F:idnovog platonizma kada kaže: )}Samo se razumom vodi ljudski razum, i.razum Razum rado!sj;ijedi. Hoćeš-;nećeš, razum se ipak razumom pdkreće. Stoga valja razumom vodin ljude Bogu.«6i U toj trvl1dnji možda se može vidjeti OIdjejk Sclklratorve metode 'i'z diija:loga Menon, mada je s druge strane poznato da je FiciJno p.rihvatio srednjovjekovno načelo o ratio (naime filozofijsko načelo ikoje stoji.pokraj teologijsikog, a roba se navodo nadopunjuju) i rabio ga ou osobitom SilIljsllU kao ratio piatonica. Tako bi se ta Petrićeva pos!veta papi mogla promatrati ikao jedna lijepa reminiscencija, no ona ipak upućuje na nešto hitnije, naime Nova sveopća filozofija doista je pod p'resudniim utjecajem 'vrlo raznorodne platon ičke tradicije. Djelo je podijeljeno u četir.i dijela:!prvi pod naslovom Panaugia, a taj term,in već nalazjilmo kod Ei:1ona Al elk:sanidri'jislkog,1l8 a i ostaiti dij.elovi imaju na slove lu sldlčnoj Imaniri: Panarchia, Pampsychia, Pancosmia. Središnja je tema prvqg dijela raspravljanje o svjetlu kao metafizičkom načelu, a to Ipri!pa!da lu tradi!oijru takozvane )>lmetafi;zilke svjetla«kqja se o!bi~[lo smatra platonii1čklom baštinom. AInalog,ija,između Boga i svjetla data je i u tajko IPQPula1.1nim književinim dj'elima kao što je Danteova Božanstvena komedija i, naravnq, nalazim'o je k'od mnogih neoplatoniičara, a kod Fiaina nalam se u dje1u Liber de Sole. Kod Petrića svjetlo,igrazlnaičajnu fil~ika1niu ulogu i, dakaiko, metafizičku, jer je jedno 'Od četiiri sveqpća načela, kako je to lizlqženo u Pankozmiji.69 U Pal1arhiji Petrić je i:zložlio hije'rarhijskiu sliku s'vemi;ra u tradiciji neoplatonizma, posebice Fiama.io U Panpsihiji je razrađeno Platonovo učenje 'o svjetskoj dušii, 'koj.e on zastupa kao vlastito, i brani od različitih prigqvora. Kako je u samoj složenoj konstrukcij;i Nove sveopće filozofije sasv.im bjelodan utjecaj P.Iat'Ona na PetrićeVQ,mlišlj-ernje, taj utjecaj nije potrebno 'Ovdje tp'osebno raz:lagat,i, to više jer se u Dodacima za Novu sveopću filozofiju :(Ikoj;i u iilašen"l :izdanju nisu prevedeni) on sam 'o!tome!sažeto i jaslilo izražava, pa su stoga tii Dodaoi u M Petrić, ibidem. 6i Petrić, ibidem. 6H Filon upotrebljava taj termin u De opi/icio 11"1wuli.!I!! Platonov kult sunca kod renesansnih mislilaca izgleda da jc bid i jedan od izvora Kopernikove inspiraoije, usp. T. S. Kuhn: The Copernican Relovutiol1, Harward Međuninl, speci1iični problem metafiz~ke svjetla zanima historičare jedino ukoliko je plodotvoran za razvoj znanosti. U tom slučaju historičari se koncentriraju na razvoj geometrijske optike kod metaf.i:zličara svjetla kao Grossetestea i Bacona, međutim, ne postoji sistematski prikaz te prvenstveno kozmologijske tradicije. Usp. A. C. Crombie: R. Grosseteste and the Origines of Experimen.tal Science , Oxford if) Usp. vrlo korektan prikaz u B. Brickman: An Introduction to Francesco Patrizi's Nova dc universis phhosophia, New York 1941.

27 Gretić, G., Petrićeva kritika.. " Prilozi 12 (1-2), str , Zagreb (1986) 91 pov.ijesno-filozofijskom smislu vrlo dragocjeni.71 Svi se dodaci izravno odnose na :pojedine vildove renesansnoga!platonizima, a 1JU dolazli do i2jražaja njegova humanisti'člka učenost, :pa on daje prijevode tir i stotine dvadeset»proroštava«z'oroastera (koje su skupili 'platon.ičan), sve poznate Hermesove spise i tr.i As!klepijeve,knjige. Jedan.od dodataka daje novi redoshjed Platonovih Sipi sa Co tome će bilui govora kasnije) i,isto tako Ipokazuj,e kako je Platonovo učenje sukla,dno s 'kato1ilčlkom vjerom, dok to A:nilSltotelovo nije. I, 'konačno, Petrić je dao novi Ipr:ijevod apokrifnoga Aristo.telovog spisa Mystica Aegyptiorum Philosophia, a taj»aristotelovsi~i«dodatak općenito nije izvan cjelo ~upnog,konteksta Petcićevog mišljenja, jer taj je tekst :po intonaciji vtiše!platonički nego adsvotelovski. To je, dakako, isto tako i on vidio, no radi'je je vjerovao Ida ga je pilsao mladi Aristotel (Ani!stoteles!MyS<tJicus),,naravno, Ipod utjecajem P.latona. Stoga zastulpa stajalište da su kasnija A:nistotelova djda proizvod takozvanog Aristoteles Exat-ericus, a koji je zabludio s i'sprav1noga puta!platonjičlke f,~lozofije. Petrić je, dalkle, zalstulpao.stajali:šte o razlici egzotedoklo:g filozofova djela i njegovog ezoteriičkog učenja, pa na \početkju l~rat1koga odjeljika pod naslovom Plato et Aristoteles, mystici atque exoterici.kaže slijedeće:»mrl. smo već opširno PQkazali u 1. svesku 5. ktnj;ige Discussiones peripateticae da su postojale dvije vrste knjiga među antičkim iiilozofima. Jedna vrslta su one koje 'Su date u javnost ii koje su nazivah encikhčke, egdedomenjičke i egzoten~člke. No one SiU dduige o\bdičino saopćaval!le tajnim jezi'kom među najdražim li najo:štroull1nijim učenicima, a te su se 'knjige zvale mističke, alkiroamatičke, akroastičke, akuzmatičke, epo:pti<člke, ezoterićke i tajne.«72 Plrema Petriću uči1telj:i {lpraecep tore s) nisu nilšta (pisali,,alisu njihovi učenjici isaouivali ta učenja za budućnost tako da su :ih ugradi:li u svoja vlastita učenja. Petrić potvrđuje to svoje stajalište citirajući Arisvotelovu Fiziku:».1 tako tl Ti1neju Platon kaže da su stvar i mjesto ista stvair. Jer ono što prihvaća' i mjesto jedno su i isto. Reći ovdje 'ono što prihvaća' drugi je način za ono što se Z'ove njegovo nenalpisano iučenje.«73 71 Dodaci za Nova de universis philosoplzia su:»quibus postremo sunt adiecta, Zoroastds oraeula CCCXX, ex Platonicis collecta. Hermes Trismcgisti libelli, et fragmenta, quotcunque reperiuntur, ordine soientifico disposita. Asclepii discipuli tres libelli. Mystica Aegyptiorum, a Platone dictata, ab Aristotele excepta, et perscripta Philosophia. Platonicorum dialogorum novus penitus a Francisco Patritio jnventus ordo scientifieus. Capita demum multa in quihus Plato Coneors, Aristoteles vero Catho1iee fideli adversa:rius ostenditur.«72»duplex fuisse apud veteres ph:ilosophantes librorum genus s;:ltis, superque est a nobis Diseussionum peripateticarum tomi I lib. 5. dem.onstratum. A1terum, qui in vulgus edebantur, quos encyclios, eededomcnos. et exotericos voeabant. Alterum vero, corum, qui fere in archanis eharionibus et acu1:lioribus discipuli s, communicabantur, quos Mysticos, Acroamaticos, Act:oases., ACllsmatieos, Epoptioos, Esotenic:os un secreto et ad vedtatem appellabant.plato ct Aristoteles mystici atque exoterici.«n»ideo et Plato matej:1.iam, et Ioeum, idem ait esse, in Timaeo. Nam quod recipit, et locus, unum et idem. Alio modo i:bi dicens, id quod reci.pit et iniis quae diciuntur, non scripta dogmata.«plato ct Aristofeles, a Pctri-

28 92 Gretić, G., Petrićeva kritilw..., Prilozi 12 (1-2), str , Zagreb (1986),Petnić zatim Ismaltra da se Anistotelu pogrešno Ip.rilp.isuju mnoga djela, međutim djelo Mystica Aegyptorum s pravom se pripisuj'e Aristotelu, a td se najbolje vidi,po tome jer se u tekstu čuje živi glas Platona.74 U uvodu za Hermetica jasno se opet vidi Petrićev način sasvim mi11luciolznog raspravjjalilja, naime, on isltovremeno razmatra pitanja podrijetla Hermesa T!r,isrnegista i pokušava definitiv!no usta:no\1iti vrijeme njegova iživota. U razm,atranju te genealogije ne pojavljuju se samo Mojisije i Farah, već i bwda i O:z;ini'S, tj. djeca mlađeg Sa1il1'nna. Za njega je pijtam.je HenmesOIva podrijetla V!r1o vamo, pa se zato i os'vrće na!sive lprjmjedlbe s tim lu veii, a tl obranu svojih SItajaliišta p.rimjerice navodi da nije nev}erojatno da je jedno te isto ime neprestano postojalo.1~od različitih :članava iste obiteljli, npr.:»što je tako čuldno li tome da Ise :sin IQId prethodnog Hermesa zove T:at? I da Ise čak s,in od drugog Herm,esa, kojii je bio nećak od prethodnog,.od Tata, isto zov,e Tat. Jer u istim obiteljiimameđu Rimljanilna, Grcima li drugim narodima sve do našeg doba sinovi se nazi,vaju prema očevima, a 1l1:ećaci prema lijaci:ma li pradjedo~ima. Stoga nije ništa ne.oihi!čno da Ise i Imeđu Egipćanima u istoj s'rodsitv1enoj liniji tako nešto događa1o.«75 Putem te kronologije Petrić je po!kušao dovestii u vezu v,rijeme ž1voita Hemnesa i MojIsija i 'to pomoću OziniJsa, a na slijedeći načm:»1 Ozids je bio rob kod s'vog brata TliJfona u 568. godini poslije potopa. Od tada je prošilo 149 godiina do rođenja MojlS!ija, a to je hi:lo 717. :godine!posluje potqp:a. A,1Ji 15 godina nalkon Mojsijeve ISlmo:'ti, kako de Tekao Euzebije, ŽJi;vio Je TaJt (ikoga je on :z.v:ao Cha't), Isin Tri'Srmogista, pa je stoga od smrti Ozirisa do vremena u kojem je živio Tat prošlo 252 godiine. Taj IpI'IoraČlun,godill1.a ille ilzjgleda nesikla:dan :kada čit:amo da je taj i's:ti Mojls\ije ill to ivlrrjeme ii!vio 120,godillla.«76 Na OSiIlO'vti svega toga ćeva referenca je»4 physico cap. 2«, kod Bekkera je to tekst 209 b Zanimljivo je ustanoviti kako je stajalište o ezoteričkom i egzoteričkom učenju nekoliko stoljeća kasnije zastupao W. Jaeger u svojoj čuvenoj knjizi Aristoteles, Grundlegung einer Geschichte seiner Entwicklung, Berlin 1923, a ta je prijeporna teza desetljećima izazivala mnogobrojne rasprave, usp. F. Grayeff: Aristotle and his School, London 1974, gdje je dat prikaz tih rasprava. 74 To se djelo obično citira kao Aristotelova teologija, a zapravo se radi o arapskom spisu temeljenom na Plotinu. 75 >>Quid mirum, Hermetis prioris filium, nomine fuisse Tatum? et fi!ium etiam secundi Hermetis, qui priori s nepos, ex Tato fuit, Tatum fuisse nominatum? Quando quidem in eadem familia, et apud Romanos et apud Graoc-Os et apud alias nationes, nostro quoque tempore, iisdem nominibus et filii patrum, et nepotes avorum et proavorum nominentur. Non est ergo mirum si 'apud priscos etiam Aegyptios in eadem prosapiae linea, idem contigerit.«hem1es Trismegi'St. 76»Occisus autem est Osiris a Typhone fratre anno post diluvium 568. A quo tempore usque ad Mosis nativitatem, quae fuit anno 717 a diluvio anni.intereurrerunt 149. Sed annis 15 anntequam Moses moretur, Eusebius tradit, Tatum (quem ipse nominant Chat) Trismegi'Sti filium floruisse. Itaque ab OS'iridis nece, usque ad hane Tati aetatum anni intersunt CCLU. Cui annorum supputationi, non videtur dissona... quando legimus iisdem temporibus Mosem tmum, 120 annis vixisse.«, ibidem.

29 Gretić, G., Petrićeva kritika..., Prilozi 12 (1-2), str , Zagreb (1986) 93 F. Pe1mić uglav!ilom za!ključuje da je Hevmes doista bio suvremenik M.ojsija ili,malo star:i:jli. 77 Taj Je uv.od u thermeui1čke spise <uopće v'rlo dugačak i u njemu je dat puni [>tregled povijesne pozadine hermetli~ma, a pni tom sep:etr:ilć u poltlpuli101s'1ji kreće tuoikv\hu hji!srtorijske zablude oko te prolblematilke kako je Ito već ustanovljeno kod FiCiina li.osta!lih renesailjsnih mishlaca. Međutim smat!rao je :da je bio ptrvi koji Je uvidio da naslov Poemam:der, koj li je rabljen kao naslo!v svih če1mnaest knjiga Fidnovolg i~danja,,zcllpravo trelba b1itti nas:lov samo za!prvu knjigu. Ta~o on tvrdi:»ali mi osjećamo da Poemande:r, ikoji je!ra:2jdijeljen u četrnaest.poglavlja Ikod Flidna, ne IČ'rn:i jeidnu.knjigu, već UJpTavo toliko Iposebnih Iklnjiga za!sebe.odijeljenih Dd Poemande.,. ra, a trebao bi bilti SalmoO!prva kinjliga..u!preas<tai~:uma se ne spominje Poem'a:nder i one ne ovise od nje niti!po r,edoshjedu učenja Uli po nekoj drugoj :svezi, pa 'se za nj,ih ne [m.ože reći da su :dijeloovi ipoemandera.«78 I zatim Izaključuje, a otprihke ;isto!bi mogao.reći i H.cino, naime:»stqga izgleda da je čilt-alva gi1člka fi:100:oflija, pitagorej!sika, platoniaka D božanskim stva:vima, tisito i Aristotelova učenja o moralu i stoi,č ka.o fizici, IPa ča!k li prva načela medicil11e - sve su te filozofije uzet-tod nj:ihov1ih (Hermesov!ih i Asklepijevdh) knjiga i,iz drugih :koje su izgubljene.«79 I zatim 'Opet pokuišava ustanoviti. zmačenje hermetičkih spi.sa za krš'ćanstvo pa nastavlja:»iz tog razloga bho bi mnogo :prohitačnije, a za Ikršćanslkog čovjeka mnogo vajžn!ije i znatno korisnije da su h~metičkji spisi bih,daleko moćniji nego Aristotelovi koji sva:gdje zrač,e velikom bezbožnošću.«8o Izgleda da je za Petd6a Hermes bio još značajniji nego sam Pla'ton, a too 'Općenito i nije tako začuđujuće s obzirom na Petrićeve religiozne idej,e,,kao i na pojam i tradddju prisea theologia. U dvanaestoj knjizi PanarhijePetri,ć ča!k!sugerira da je Zoroaster bio prvi filozof Ikojii je opisao tak:ozvane platoničk'e»iideje«.»ne bijaš'e, dakle, Platon pl'vli 'livoditelj ideja. Nego, prije njega Parmenid, njegova ele- 77 U AinswO'rthO'vom Latin Dictionary (LO'ndO'n 1783) data je Tabula Chl'onO'logica gdje je datum potopa dat kao 1656 anno' mundi, ro'đenje MO'jsija 2373 a. m. i smrt 2493 a. m. GO'dina smrti Oziris a nije data, ali je O'n gl'adl~o' Memfiis u a. m. Tii podaci daju raz~liiku 'Od 275 godina između gradnje Memfisa i života Tata,ako se prihvati. Euzehijev komentar dat kod Petrića. U Tabula Chronoiogica msiu Uiključooi Hermes i T.at, međutim hermetička literatura datirana je to'čnije od Isaaca CausubO'na i od tada se hermetička tradicija polako' gubi. Usp. W. Scott: Hermetica i F. A. Yates: G. Bruno and the Hermetic Tradition. 78»Sed nostra sentenl:lia Poemander ille a F,ioi.no in 14 capha diissectus, no'n unus liber est sed totidem libelli per se a Poemandro separati. Cui solus prd.mus deletur. Reliqui cum nuham PO'emandri mentio'nem faciant, nec :ab eo pendent, aut O'rdine dogmatum aut co'nnexio'ne ulla, Poemandri partes dici non possunt.«, ibidem. 79»Apparebit, quoque, Graeeas philo'sophias.omnes; Pythagoream, Platonicam in divinis, ac morum dogmatibus AristO'telicam aute m, et StO'icam in Physlicis, et medicinae etiam pdma prindpia, et ex his, et ex ali is, qui perierunt eius libris fuisse desumptas.«, ibidem. 80 >>Quamobrem, longesatius, et chdstianis ho'minibus c.onsultius, et ut:ilius lo'nge futurum esse, si Hermetis dogmata, PO'tius quam Aristotelica, quae ubique magna scatent 'impietate.,.«, ibidem.

30 94 Gretić, G., Petri(~e1'a kritika..., Prilozi 12 (1-2), str , Zagreb (1986) ćanska škola, PHagora i rpitagorejci. A PHagora je to,možda primio od Aglaofema,.kao orf1ičud nauk... Zacijelo je cijeli taj nauk došao od Kaldejaca, od Zoroastera.«81 Petrić i ovdje nalazi odličnu lpovijesnu potvrdu autoriteta up:roklovom komentaru Pannenida, pa stoga i citira Projda. 82 I na koncu skoro je ironično da je Petr:ićev bez sum'lljeis'kre.ni po:kušaj zagovaranja prisca theologia kao anuidpaoiije kršćanskog vjerovanja :postao nešto 'v:r:lo nesretll10 i krivo shvaćeno, i 'to \Ila sasvim osobnoj razini, a ubrzo nalkon njegovog,dola sika nadmsiko s:veučihšte goidine. NaJime, uskoro su ()IIl :i njegovo djelo priwk\li IpaŽlnjill Kongregacije za vjeru, i već šestmj.esedi nalkoti1 :njegovog \slavlnolg dolalsika u Rim ibio je pozvan da odgovam ipred Kongregacijom. Petrić je živio i radio 'll doiba protureforunacije u kojem se ;Qpćenuto promijenila klima teoilogijslcih,rasp.rava. Nadme, dok su 'ranije sličnosti između platonizma iik:ršćrunstva pozitivino uocavane, sada 'su se,počele naglašavati 'rae:1ike. Congregatio pro Indice Librorum Prohibitorum, koja je :ustalilov11jena godilne za IPaQJePlija V, 'll ;Petmić'{wo je vrijeme bila već dobro organizirana i sposobna iza istraživanje njegovoig slučaja. 83 U početku :čitavog tog slučaja,petjrić je bio dosta samouvjeren, jamačno i djelomično ohrahren prijateljst'volti s Ipapom Klementom VIII, ikoje datill"a još ie; Pa:dove i kon"le je 'upućena!posveta za XIV knjigu P.anl~oomije, a kojli je još kao ikal1dilnal A1dOibral!lldi'rti lu 1pi l s:mu Petr.iću izrazio svoje simpatije za N ovu sveopću filozofiju i, dapače, rekao»da.izgleda da se,slaže s Ikršćanskom pobolmošću«.84 Spremajući se na :polemi!k'll IS Kongregacijom, Pet:r1ić je vjerojatno oče\kiivao i stvarnu!pomoć lod Ipape, a njegov odgovor.sastojao se iz )kombiinacije citata iz njeg()!vog glavnog djela u sažetom ob1i:kju pod naslovom Apnlogia ad Censuram. A njegova obrana, tj. napad na cenzora nije bio osobito diplomatski. Optužio je naime cenzora za razaranje smisla njegovog djela citi'ranjemizolijrallli!h,rečenica,izvan 'konteksta, za konkretno i21mjenjli~anje li"ijeai, ipa čaik,i njihovo izmišljanje, i :na koncu je optužio cenzom da je sam poč.inio herezu.8 :> Citirajući u svoju 'Obranu.mnoge arutoritete po,piltanjlu IplatonilZilTIa,svoju ktitik\u cenzorovih zamjerki daje u tri glav1ne teze: Confictae, tj. pdkazujući da nije rekao ono što mu se,pripisuje; Mutilatae, tj. raspravljajući 's cenzorovim 81 Petrić: Nova sveopća filozofija, Panarchia, knj. xn. 82 Usp. D. P. Walker: The Ancient Theology. Walker isto tako Citira Pro klovu rečenicu:»sva grčka teologija plod je orfičkih m1stičkih učenja«; naime neoplatoničat Proklo svakako je bio pogodan autoritet II toj široko rasprostranjenoj tradiciji gdje je Petrić mogao naći potvrdu svojih stajališta. 83 Njegova borba s kongregacijom dokumentirana je u: T. Gregory: L'Apologia e la Declarationes di Francesco Patrizi, u: Medioevo e Rinascimento: Studi in onore di Bruno Nardi, Firenze i L'Apologia ad censuram di Francesco Patrizi, u: Rinascimento IV, 1953; Francesco,Patrilzi da Cherso: Emendatio in libros suos novae philosophiae, a cura di P. O. Kristeller, Rinascimento anno X, ,. quae cum christiana pietate congruere et conveni'1"e videtur«, u')p. T. Gregory, ibidem. 85 Usp. Gregory, ibidem.

31 Gre/k, G., Pe/rh:eva kritika..., Prilozi 12 (/-2), str , Zagreb (/986) 95 izv,rtajl1jem smisla njegovih tekstova; Externae, tj. još jedanput rasrpravljajuć'i o onim momentima kod,pretlkfšćans,kih pisaca kaji su po njemu utjecali na oblii~ovanje kršćanstva. Zatim spominje neke stare teologijske konn:"overze sugerirajući da one nisu. riješene ni među suvremenim teolozi/ma, no usprkos!tome oni povodom njih druge optužuju. I na koncu ustrajno zastupa mišljenje da načela njegove pr1rodtne if.iilozofije nisu ni od Ikakvog interesa ;i značenja za teologiju. sll Zatim navodi š!est Anistotelovih na!čela koja su IPO njemu sa'sv,im oprečna kršćanstvu i postavlja Ipiltanje štiq je 'v.iše protivno vjeri, ta načela ili stavovi»mističaira«koje navodi CĐIliZor. Anistotel, dakle, tvddi da ništa ne dolazi od ništa, da svi~et nije stvoren i neće biti razoren, da Jedino Bog poklreće primum mobile i ne,čini ništa drugo, zatim da je ljuds'ka duša smrtna i da nema :pov,ratka od pr.ivacije Je imanju.87 Talka1v oštar oc:tgovorpetrić je jama6no Ipisao pnije nego što se 'Osobno morao Ipojaviti pred Kongr,egacij01TI 'Pod SUlTInjom da je )>-paratus retjractare errata«. Ali i pod pretposltav!kom da je bio suzdržaniji 'll toj Ipolemici i svoja stajališta iznosio jasno ~ uvjerljivo, ali sumjerenoš:6u, vjerojatno ne bi ništa postigao. Jer navedena načela Aristote1ove filozofije hiila su u potpunosti i perfektno uklopljena u f,i1ozof.iju ovkve i istoga Je napad na njih bio u potpunosti beziizgledan. Kada!Se,Pet'I1ić pojavio!pred Kong,regacijom.priložio je na brzinu napisane Emendatio in libros suos novae philosophiae, a korekcije koje je sada poduzeo očito su b.i,le zahtijevane od CĐnZo.raP..di Saragozza. Nailme, još u A!pologlij,i braltilio je itvrdnju iz naslova!svoga djela»tota in contemplaltjionem venit divinitas«, Ipri čemu Je, naravno, riječ»tota«prijfwoma toc\ka. Njegov je sreidiišlnji al1gulm'ent da on pod»tota«vidicje1inu!božanskog djela, a nijkako ne lil~eg()v!u dubinu i mudro:st, a što je i nemo!glu'će. Međutim u Emendatio.prVli 'red jednos.tavno glasi:»in butulo deilevi ill,lud tota chl'v~nilta\s.«izlglelda Ikao da više nije bio uvje!ren da se može obraniti pa istoga.iizrav\no :poseže za Hermesom,!mo~da i kao i'zjraz nevjerice u vlastiite argumente.»1 Ulistinu, kao što sa,m već rekao, Hermes je pilsao da nužnost slijedi volju Božju, a ja to i predlažem.«l-i8 Međrutim,ka:da je sruguroo u svoje argum'ente, ostaje nc\pqpufs'fljjrv i kaže: )}On mi podmeće da životinje imaju intelekt. A to treba prona6i u,knjizi. Taiko nešto ne mogu izbrisati.«89 Kao drugi uzrok pogrešakac'enzor je izgleda (pre.ma samom Pet'ri,ćevom izvješ6u) smatrao njegov anniaristot,elizam, koji je!bez sumnje postojao,,međutim cenzor ga je intei1pretkao kao P,etdćev antiskolastidzam Ipod svakuciđenu. On se jednostavno bramti tvrdeći da iako je u opreoi 's tako ne!pobožnijm ljudima kao Ariis1totel, Averoes, Avicena ii Avicebron, svakako nije sa sv. Tomom AikviJnskim (za koga je SI Usp. T. Gregory, ibidem. 117»Ex nihilo nihil fit. Mundus non est factus. Mundus non corrumpetur. Deus nihil faoit praeter quam movere pdmum mobile. Anima humana est morta1is... A privatione ad hahitum non fit regres'sus.«, ibidem. 88 Usp. T. Gregory, ibidem, i Emendatio, ibidem. 8~ Insinuat quod bruta habeant intellectum. Haec nusquam in libro est, nec possum delere. Emendatio, str. 218.

32 96 GretM, G., Petrićeva kritika..., Prilozi 12 (1-2), str , Zagreb (1986.) navodno sam Krist rekao»ti,dobro govoriš o meni Toma«). U svakom,slučajill ill Emendatio Aristotel se jedva Stpom1nje i nije optuživan. T.reća V1l1sta grešalka koju spominje 'Petrić Jest njegov prezi.r spram ALberta Veli\~og, pa napočetku Emandatio kaže da Je {precrtao sve referencije 'o.odnosu na [)jjega.90 Ali, bez obzijra na njegoivo potko\nwanje, tj.!pnhwaćanje Ipredloženihispravaka, ipetnić se nije uspio spasiti od, kako sam kaže,»vječne infamije«time što Je njegovo djelo SItavljeno na Index. Jer uspr1kos njegovim Đeclarationes... in quaedam novae suae philosophiae Ioca obscuriora koje su ipo tonu bitno blaže,,druga verzija Apologije 'Pisana s,mnogo većim reslpe\~toll11. Us\pflkos p1lsmima palpi, balslklujpu AIScatiju i Kongregaciji kao i riječiima!podrške jwuiitls\kog oca Azora,91 kona6n.o je ijpajk doživio da je njegovo djelo 'O:suđeno. M eootlilm, mogao je biti zaihvalan da je osuđen samo s nisi fuerit ab auctore correcta, a zahtijeva;ne!korekcije bile su,očito brojnije.od onih koje je izvršd'o u E mendatio. 92 Zanimljiv i i!l'oničanm'omenat u Pet~ićevojosudi svakruk.o je činjenica da je odvažan povratak G. Bruna u ItaLiju vjerojatno djelomično.potamutpetr.ićevim ipoče1mim U1Spjehom s herm,etičkom filozofijom. Navodno je u isudskoj raspravi Z. M'Ocenigo reka'o slijedeće:»kada je Petl11ć došao u Rim, Giordano je rekao da :je 'ovaj pa!pa dobar čovjelk jer!podupijre fi1ozofe ;pa se i ja mogu nadati potpori, a znam da je p.etmi:ć filozof i ni \ll ŠIto ne vjeruje'. A ja sam odgovorio da Je Petrić bio odoha(!' katolik.«93,i zatim:»kada je Petrić došao u Rim,rekao je da ISe nada daće njega (Bruna),papa primiti II svoju milost, jer vjerujući na takav način on nikoga ne vrijeđa.«94 Izgleda da je Bruno.gledao na Petrićeve početne us!pjehe kao nazna!k ohra- 1brenja u smislu da Je Italija spremna prihvatiti njegovu mesijansku poruku. Na žalost,!kao što je poznato, on je mnogo gore nego Petrić p.rosudio dtntelek1t1ua!lno stajilje :SIV'OIga doba fil Italiji. To je ~r!ijeme 'kada se polako!približava roraj Petrićeva života: Do;dUlŠe, lllastčljv,io je 'preida'vatli o PlaJtOlIllU, i to vjeroja11n'oza!hvaljlu!jući pniljateljsit'vu IS IPapom :godilile \piše.slvom prijatelju B. V alol1iju, kojem je prij,e mnogo godilna poslao svoj ŽlivotQPiJs, i obavještava ga da je IponOlVll1o u lpo~punoisti za~lllpljoo. 'svojom V!lalSltiJtOll11 fhqiz~flijom. D5 Međutim,.o Ikalkvim Ise to tnovlim proje!rotruma radilo ne mamo, jer jep.etrić umro u veljači slijedeće godine. Svrha je ovqga uvodnog pregleda ukaz1vanje lila.općenito značenje <i mjesto Petrića -ll.okviru 'renesansnog platonizma. Pr.i tome je on 90 U sp. Emendatio, str u Usp. Firpo, ibidem. 9! Njegova kinjiga nije, naime bila u potpunosti zabranjena :i to zahvaljujući nakladniku Mammarelliju, usp. Firpo, ibidem. 9S Usp. F. A. Yates: G. Bruno and the Hermetic Tradition. Brunovo označavanje Petrića kao onog koji ne vjeruje ni u šta odnosi se na rečenicu iz posvete»hic philosophus est, in deo non credit«. Mocenigo je jamačno bio više u pravu kada ga je označio kao dobrog katolika. 94 Usp. F. A. Yates, ibidem. 95 Usp. Firpo, ibidem.

33 Gretić, G., Petrh5eva kritika..., Prilozi 12 (r-2), str , Zagreb (1986) 97 ponosno samoga [sebe [smatrao platoničaroll1, a oo~to!i'sto taiko i KOlIlgregacija. U mode.l1nim ras1p'favama njega Ise često svrstava među filozofe lprirode ii td s.dobl1illn raz'lozlilma. ZaldnJe!poglav/Ije njegoive Nove sveopće filozofije, Pancosmia, kani Ibiti qpi;s cjeline,koljmosa, tj. objašnj'enje svili prirodnih fenomena. Veći idio te'killjige ol1iginalan je mada u,pdlazištu sadrži površnu stjlčnost s Aristotelovom teorij Dm, jer Petrić je usprkos svemu hiio Ipreviše obuhvaće.n sk:dlasuakom tradd cijom da hi bio 'u,stanju odbaciti primjerke teoriju!o četirielementa. Sva:kakD, uspio Je zamijeniti AristDtelove el,em,eil1jte vlastitim pdčelima: Iprostor,,svjetlost, topuna i vl~nlqlst.96 PrDstor i svjetlost pdsrednici su :između duhovnog i tval1nog sv'ijeta; tolplina je aktivno počelo proizišid iz svjetlosti, a koja Je pak,preko vlastite alk-tivnosti na,pasiv:nd!počelo' tqpl~ne odgovorna za raz!1i'čilte vildove t'vari. Tu Ise lltio~da,može :vidjeh ii Telesijev utjecaj, budući da se on p:ozhrao na dva :pooela, toplinu li hladnoću, a ocdjamogu dati objašnjenje za sve poaave u fizičkom svijetu. DakakO',,mora 'se reći da.su tak-vii pogledi zajedniioki mnqgim fhooofijskilm sistemima koj:i nastdjte,iznaći zaje d ničlkla i općemto važeća počela za sveuilrupnost ipojavnog svijeta. Međutim, 'l1ajvažmiije je pdt,crtati :da Je td upravo,i hilla jedna 'Od naj Sinažn~jih odir,edn'ica J\riJstotelove filozofije [pr:ilrode, ll1aillti'e da je rp.droda upovpunosti dbjašnjlilva, pa stoga nikako nije bilo dostajtno preolbli (kdvati neki Dd viddva Aristotelov,efiilozofije, već je u tu svrhu tf1ebalo imnijeniti, preokrenuti,sistematsku filozof,ij:sku cj.elinuznanja Aristotelove f1ilo2jofije. PETRIĆEVA KRITIKA ARISTOTELOVE METAFIZIKE II. PLATONIZAM I ARISTOTELIZAM RENESANSE III. F. PETRIć: NJEGOVO ZNACENJE I MJESTO U OKVIRU RENESANSNOG PLATONIZMA Sažetak U prvom dijelu rada anali21irane su opće odrednice platoillizm:a rene-' sanse, odnqsnq razvoj zapadnog, rimskog platonizma preko srednjeg vijeka do renesansnih mislilaca d i'st!očllog, grčkog, koj!i je bilo presudan u obli-' kovanju platqnizma renesanse. StQga je prvenstveno razmatran utjecaj grčkih učenjaka, posebice Plethona, te dan prilkaz već od njih započetih rasprava o QdnQsu PlatonQve i AristotelDve :fil Qzofije, kao i nastavak tih rasprava do Kuzans:kog, Pica i Fieina. Zatim je dan prikaz razvqja i opće značenje aristotelizma renesanse, jer on prqtivno popularnom mišljenju predstavlja još uvijek najmqćniju 98 Usp. Petrić, ibidem. Pancosmia. NakQn što je ustanovio svoja počela, razmatrao je različite fenomene fizičkog sv;ijeta, primjerice o naravi vatre, zraka, zemlje ii vode, zatim o' mqru, plimi i oseci (što PQnovno upućuje na Telesijev spis De mari, Napulj 1570). Raspravljajući o strukturi svemira otklonio je kristalne sfere srednjovjekovnqg aristotelizma i smatrao je da su zvijezde sačinjene iz vatre, a ne da su peti element. Isto tako pi1ihvaćao je dnevnu rotaciju Zemlje, ali ne oj godišnje okretanje oko Sunca, tj. Zemlja je za njeg.a još uvijek bib središte kozmqsa. 7 PRILOZI

34 98 Gretić, G., Petrićeva kritika..., Prilo:) 12 (1-2), sir , Zagreb (198(;) duhovnu struju,.pogotovo u akademskim okvirima, a koja zadržava svoj pi1imat sve do 17. stoljeća. U uvodnom dijelu o Petniću dane su osnovne crte njegove intelektualne biogi1af1i!je, kao li 'temeljni motiv:i njegovog filozofiiranja. To su, kao što je pomtaoo, njegova Istrastvena slklonostk Platonu li platoiliiičkoj traicllicij:i, i antipatija 'spram Amstotela ~ pei1i:pateti,čara kao i, opet u skladu s platoničkom t:radii:cijom, snažan utjecaj pogai1skiih rellijgija, posebice hermetizma, na njegovo mimjenje. Stoga se on općenito pokazuje kao originalni mislilac II okviru plawničke tradiidije, kojli 'se međuti'm uprkos svemu nije uspio (i ne samo on) u potpunosti osldboditi od Dnog što bi se moglo 'Označiti kad sistematska bit Aristotelove filozofije. PETRIć'S CRITIQUE OF ARISTOTLE'S METAPHYSICS II. THE PLA TONISM AND ARISTOTELlSM OF THE RENAISSANCE III. F. PETRIć: HIS IMPORTANCE AND PLACE WITHIN THE FRAMEWORK OF RENAISSANCE PLATONISM Abstract In the first part Df the work the general guidelines of Renaissance Platoni-sm are discussed, actually the development Df western, RDman Platon:ism through the Middle Ages to Renaissance thinkers and eastern, Greek Platonism which was decisive in shaping the Platonism of the Renali.!Ss an ce. The linfluence.of Greek scholars ~s predomiin:anhy cons'idered, especially Plethoil, and a survey Df the discussion that began with them on the relation between PlatD's and Aristotle's philosophy, as well as a continuation of this discussion by Kuzanski,Picoand Ficin. Then a survey of the development and general importance of the ArtstoteHsm of the Renaissance, for, cont'rary t,o popular opinion, it still represented the mdst powerful spiritual tenet, especia:lly with!in the academic framewq:nk,and held its dominance until the 17th century. In the introductory section on Petrić the basic features of his intellectual biography are given, as well as the fundamental motifs of his philosophy. These are his passidnate preference fqr Plato and the Platonic tradition and his antipathy towards Aristotle and the peripathetics as well as, in accordance with the PlatQnic tradition, a powerful influence of pagan religion, especially hermetism, 'On his thinking. He shows, in general how :an odginal thinker within the framework of the Platonic traditiqn did not, lin Ispite of everything, manage to free himself completely from what could be defined as the systematic essence of Aristotle's philosophy (which applies to 'Others as well).