Početak razdora u islamu

Transcription

1 POČETAK RAZDORA U ISLAMU (Bosanski prijevod) The Outset of Dissension in Islam (Bosnian translation) Islam Mein Ikhtilafat Ka Aghaz (Početak razdora u islamu) predavanje je na urdu jeziku održao hazreti Mirza Bashir-ud-Din Mahmud Ahmad r.a., drugi halifa od Obećanog Mesije a.s. Glavni cilj ovog predavanja bio je da pruži tačne historijske uvide u vezi s užasnim konfliktom koji se desio u toku halifata hazreti Usmana r.a. U ovom predavanju hazreti Mirza Bashir-ud-Din Mahmud Ahmad r.a. rasvijetlio je detalje života hazreti Usmana r.a., o njegovoj pobožnosti, pravednosti i o njegovom položaju u očima Časnog Poslanika s.a.v.s. Također je prikazao vrline ashaba Časnog Poslanika s.a.v.s. i objasnio kako su se smutnje pojavile u početnom dobu islama. Osim toga, on je dokazao na osnovu historijskih činjenica da su optužbe protiv hazreti Usmana r.a. i njegovih sljedbenika lažne i neosnovane. Predavanje je akademsko remek-djelo i objašnjava događaje iz doba trećeg Halife onako kako nijedan historičar nije uspio, bio musliman ili ne. Sve je napisano na rječit, akademski, ali ipak jednostavan način, u obliku zanimljivog pripovijedanja. Hazreti Mirza Bashir-ud-Din Mahmud Ahmad r.a. Početak razdora u islamu Početak razdora u islamu Hazreti Mirza Bashir-ud-Din Mahmud Ahmad r.a. ISBN:

2

3

4 POČETAK RAZDORA U ISLAMU (Islam Mein Ikhtilafat Ka Aghaz) od Hazreti Mirze Bashir-ud-Din Mahmood Ahmada, Halifatul Mesih II r.a. VERLAG DER ISLAM

5 POČETAK RAZDORA U ISLAMU Bosanski prijevod THE OUTSET OF DISSENSION IN ISLAM Bosnian translation Hazreti Mirza Bashir-ud-Din Mahmood Ahmad, Halifatul Mesih II r.a. Prijevod / Translation: Ajla Bečirspahić Pregled teksta / Text review: Mufeezur Rahman, Sanela Džigal Prvo izdanje / First edition: Juni / June 2018 Izdavač / Published by: Verlag der Islam Genfer str. 11, Frankfurt am Main, Germany ISBN: Ovu knjigu možete dobiti na sljedećoj adresi / Available from the following: Mesdžid Baitul-Islam Ahmadija muslimanski džemat Tuzlanska 1b, Sarajevo, Bosna i Hercegovina Tel/Fax.: info@ahmadija.ba

6 Hazreti Mirza Bashir-ud-Din Mahmood Ahmad, Halifatul Mesih II r.a.

7

8 1 سم االله الرحمن الرحيم 2 نحمدھ و نص ع رسوهل الكريم Predavanje koje je održao hazreti Mirza Bashir ud Din Mahmud Ahmad, Halifatul Masih II, Poglavar međunarodnog Ahmadija muslimanskog džemata ( ), održano 26. februara na okupljanju u Martinovom historijskom društvu, Islamiyyah fakultet, Lahore, Pakistan. NEOPHODNOST POZNAVANJA HISTORIJE ISLAMA Nedavno sam sa radošću primio vijest da je osnovano društvo na Islamiyyah fakultetu u Lahoru unutar kojeg će oni koji su upoznati s historijskim činjenicama predstaviti svoja istraživanja. Bio sam oduševljen ovom viješću, budući da upoznavanje sa historijom djeluje kao stimulans za rast svih nacija. Nacija koja ne poznaje svoju historiju nikada ne može napredovati na svom putu prema daljem rastu i razvoju. Znanje o okolnostima u kojima su se nečiji preci nalazili djeluje kao svojevrsna vodilja ljudima na putu prema višim ciljevima. Stoga, kada sam saznao za osnivanje ovog društva, bio sam zadovoljan mišlju da će se predavanja o historiji islama održavati zajedno s ostalim predavanjima koja obrađuju različite historijske teme. 1 U ime Allaha, Milostivog, Darovaoca bez traženja,samilosnog. 2 Mi hvalimo Allaha i šaljemo salavat na Njegovog Poslanika. [Izdavač] 1

9 Ova predavanja će omogućiti studentima da bolje razumiju vrste izazova i zadatke koji su bili postavljeni pred njihove pretke, te da uvide nevjerovatnu sposobnost i upornost s kojom su ih oni izvršavali. Upoznat će pretke od kojih su potekli i obaveze koje imaju kao njihova djeca i predstavnici. Kada se upoznaju s veličanstvenim djelima i uzvišenim sjajem, težit će tome da budu poput svojih predaka. Uistinu sam presretan zbog osnivanja ovog društva. S obzirom da su me zamolili da ovom društvu održim predavanje koje se tiče aspekta historije islama, s zadovoljstvom sam odgodio svoje putovanje i prihvatio da vam izložim svoje istraživanje vezano za određene predmete i njihov historijski značaj. BITNOST TEMATIKE Zamolili su me da govorim o nekoliko pitanja koja se provlače kroz historiju a tiču se islama. Bez sumnje, najbitnije doba historije islama je ono u kojem je Časni Poslanik s.a.v.s., po naredbi Allaha, predstavio religiju islama cijelom svijetu. On je svoj odraz utisnuo u srca stotina hiljada ljudi kroz dvadeset i tri godine napornog rada, te je stvorio zajednicu koja je brojala hiljade ljudi, čije su misli, govor i djela postali utjelovljenje islama. Uprkos tome, temelji razjedinjenja u islamu položeni su petnaest godina nakon preseljenja Časnog Poslanika s.a.v.s. Nakon toga pukotine nastale od razdora među muslimanima nastavile su da se šire. Historija ovog perioda obavijena je teškim velom tame. Sudeći po protivnicima islama, ovaj period predstavlja tamnu mrlju na licu islama, a sudeći prema prijateljima, on predstavlja svojevrsno zbunjujuće pitanje. Samo nekolicini je pošlo za rukom sigurno prijeći močvaru historije tog doba i uspjeti u svojim namjerama. Iz ovog razloga sam odlučio govoriti s vama o ovoj tematici. 2

10 VELIČANSTVENA PROŠLOST ISLAMA Kao što ste možda već svjesni, zadatak koji mi je dodijelio Bog (odgajanje Ahmadija zajednice, upravljanje njenim potrebama i planiranjem u svrhu njenog napretka) po svojoj prirodi obuhvaća mnoge aspekte. Primjera radi, kako bih bio sposoban da ga izvršavam, jako je važno da posjedujem znanje o historijskim temama koje se tiču posebno doba Halifata. Iz ovog razloga, unatoč tome što nemam mnogo vremena, osjećam se obaveznim da historiju tog perioda obuhvatim svojim izučavanjem. Iako je naš glavni zadatak da istražimo i duboko razmotrimo religiju, proučavajući ovu tematiku, a uz Božiju Milost, skriveni aspekti historije ranog islama, nepoznati većini ljudi našeg doba, ukazali su mi se. Kao rezultat ovog neznanja, neki muslimani čak počinju osjećati određenu odbojnost prema vlastitoj religiji. Oni svoju prošlost vide kao toliko strašnu da se zbog nje ne mogu nadati sjajnoj budućnosti. Bilo kako bilo, njihov očaj je neosnovan, a takvi pogledi su pogrešni, i uzrok su nedostatka poznavanja istinske historije islama; historija islama je veličanstvena i besprijekorna, a svi ljudi koji su bili u blizini Časnog Poslanika s.a.v.s. bili su ljudi savršenog morala, kojima nema ravnih ni u jednoj naciji svijeta, sve i da žive u društvu poslanika. Samo se o onima koji su uživali blizinu Časnog Poslanika s.a.v.s. može reći da su, slijedeći stope svog Učitelja i Vođe, razvili toliku duhovnost da, uprkos podložnosti opasnog spletkarenja politike, nisu dopustili bogobojaznosti i poštenju da iskliznu iz njihovih ruku. Čak i pod teretom provođenja vremena na izvjesnim položajima u vladajućim strukturama, njihova su leđa ostala nepokolebljiva kao što su bila i u vrijeme kada su im trebale osnovne stvari za preživljavanje i kada je 3

11 njihov pod bila gola zemlja Poslanikove džamije 3 ; kada su im vlastite ruke služile kao jastuci, kada je njihovo zaposlenje bilo slušanje blagoslovljenih riječi Časnog Poslanika s. a.v.s., a njihova radost obožavanje Jedinog Boga. JEDNI OD PRVIH ODANIH SLJEDBENIKA ISLAMA: HAZRETI USMAN R.A. I HAZRETI ALI R.A. Vjerovatno ste shvatili da ovom prilikom namjeravam govoriti o halifatu hazreti Usmana r.a. i hazreti Alija r.a. Ove plemenite osobe ubrajaju se među jedne od prvih odanih sljedbenika islama. Njihovi drugovi također se ubrajaju među najbolje plodove islama. Optuživati ih za nedostatak poštenja i bogobojaznosti jednako je kao i pripisivati nedostatke islamu. Svaki musliman koji iskreno razmisli o ovoj činjenici sigurno će doći do zaključka da su ovi ljudi izvan i iznad svih oblika pristrasnosti. Ovo nije neutemeljena izjava; naprotiv, stranice historije svjedoče o ovoj činjenici svakome ko ih prouči otvorenih očiju. ISKRIVLJENA IZLAGANJA NEMUSLIMANSKIH HISTORIČARA Što se tiče mog istraživanja, sve što se navodi protiv ovih plemenitih ljudi i njihovih prijatelja djelo je protivnika islama. Nakon doba ashaba mnogi tzv. muslimani, vođeni svojim egom, klevetali su jednog od dvojice ili obojicu spomenutih plemenitih ljudi. Uprkos svemu ovome, istina bi uvijek prevladala i nikada nije ostajala skrivenom. Naravno, u ovom vremenu kada muslimani prestaju poznavati vlastitu historiju i religiju protivnici islama izdvajaju događaje koji su preneseni iz historije od strane nekih neprijatelja ili izvlače pogrešne 3 Mesdžide Nabavi. [Izdavač] 4

12 zaključke iz događaja i tako stvaraju djela historije koja okrivljuju ashabe, a putem njih i sam islam. U današnje vrijeme kod muslimana naočale za posmatranje svih stvari su nemuslimanski historičari, pa zato šta god su oni rekli, muslimani su to prihvatili. Čak i oni koji su imali priliku izučavati originalne arapske verzije djela koja bilježe historiju plaše se oštre kritike Evrope, čiji su pisci položili temelje istraživanja na pogrešnom i izmišljenom prenošenju događaja, te su sva druga prenošenja proglašavali netačnim. Upravo zbog ovoga je današnje doba gotovo ostalo bez ljudi koji bi pokušali analizirati događaje u njihovom izvornom obliku. ASHABI NISU BILI PRAVI UZROK SMUTNJE U ISLAMU Dobro upamtite da je svaka tvrdnja kako su istaknuti ashabi odgovorni za smutnju u islamu pogrešna. Nakon detaljnog izučavanja namjera ovih ljudi nemoguće je čak i zamisliti da su oni pokušali uništiti i upropastiti islam radi ličnih interesa i koristi. Oni koji su pokušali naći razlog unutar zajednice ashaba za pojavu razmirica i neslaganja među muslimanima propali su u svojim pokušajima. Uzroci smutnje su proizišli iz drugih, tuđih redova i jedina nada za pronalazak tačnog zaključka bilo bi istraživanje unutar spomenutih redova. Ukoliko su lažna predanja koja su se širila među ljudima tog vremena prihvaćena kao istinita, onda nijedan ashab ne može biti oslobođen krivnje učešća u takvoj smutnji i čini se da nijedan od njih nije ustrajao u vrlini bogobojaznosti i poštenja. Ovo je napad na istinitost islama u tolikoj mjeri da njime njegovi temelji bivaju potpuno poljuljani. Hazreti Isa a.s. kaže da se drvo po plodu poznaje. 4 4 Luka (6:43 44). [Izdavač] 5

13 Zbog takvih predanja plodovi islama čine se tako gorkim da ih niko ne bi besplatno uzeo, a kamoli platio. Da li bi iko ko je imalo izučavao duhovnu moć Časnog Poslanika s.a.v.s. bio spreman prihvatiti ovakvu tvrdnju? Naravno da ne! Krajnje je nerazumno pretpostaviti da su ljudi koji su živjeli u blizini Poslanika s.a.v.s., bilo da su mu bili privrženi, istaknutni i odani ashabi, bliski članovi porodice ili drugi ashabi bez iznimke, zastranili do te mjere u tako kratkom vremenskom periodu, te da je to rezultiralo konfliktima iz ličnih, a ne vjerskih neslaganja, koji su na kraju uzdrmali samu bit islama. Žalosno je to što su muslimani, koji ne govore otvoreno da su ashabi pravili smutnje s ciljem da unište i upropaste islam, ali su prihvatili predanje ljudi koji nisu u potpunosti primili islam, nego su se samo verbalno izjasnili o islamu. Nakon toga oslonili su se na istraživanja zakletih neprijatelja islama, koji su namjeravali da ga unište. Na kraju, zbog toga se zaključuje (Bože sačuvaj) da je zajednica ashaba u potpunosti zastranila s puta bogobojaznosti i poštenja. 5 U svom izlaganju izbjegavat ću datume da ne bih otežavao shvatanje materije i da tematika ne postane zbunjujuća. Glavni cilj ovog predavanja jeste da se studenti upoznaju s određenim događajima ranog islama. Iz tog razloga suzdržat ću se i od citiranja arapskih citata koliko je to moguće, te ću opisati događaje u obliku pripovijedanja. 5 Dok sam pregledao ovaj članak po drugi put prije objavljivanja, dao sam razne reference (upućivanja) iz historijskih značaja kao fusnote (napomene) i da bih učinio knjigu lakšom za one koji će je proučavati, ja sam je potkrijepio jedino navodima iz Tarikhut tabari, osim sa nekoliko izuzetaka. 6

14 ZAŠTO SU SE RAZDORI POJAVILI UPRAVO U VREMENU TREĆEG HALIFE? Svi obrazovani muslimani vjerovatno su svjesni da su se znaci razdora među muslimanima počeli učestalo javljati u vrijeme Trećeg halife. Prije njega, za vrijeme hazreti Abu Bakra r.a. i hazreti Umara r.a. nesloga nikada nije ozbiljno bila prisutna. Muslimani su bili toliko ujedinjeni da su i prijatelji i neprijatelji vjerovali kako ih je nemoguće razdvojiti. Iz ovog razloga ljudi obično vide neslogu kao slabost Trećeg halife. Ali to nije tako, kao što ću u nastavku objasniti. O HAZRETI USMANU R.A. Poslije hazreti Umara r.a. pažnja svih ashaba usmjerila se na hazreti Usmana r.a. kao halifu, te je savjetovanjem istaknutnih ashaba i izabran. On je bio zet Časnog Poslanika s.a.v.s.; za njega su udate dvije kćerke Poslanika s.a.v.s., jedna za drugom. Kada je druga kćerka Poslanika s.a.v.s. preselila, Poslanik s.a.v.s. je rekao: "Da imam još jednu kćerku, dao bih i nju da se uda za hazreti Usmana". 6 Ovo ukazuje na činjenicu da je u očima Časnog Poslanika s.a.v.s. hazreti Usman r.a. bio naročito poštovan. U očima naroda Mekke također je zauzimao poseban položaj, a po standardima tadašnje Arabije bio je bogat čovjek. Nakon što je hazreti Abu Bakr r.a. primio islam, jedan od posebnih, kojem je odlučio prenositi poruku islama, bio je upravo hazreti Usman r.a. Mišljenje hazreti Abu Bakra r.a. o hazreti Usmanu r.a. nije se pokazalo kao pogrešno, i već nakon kratkog perioda nakon 6 Usdul Ghabah Fi Ma'rifatis Sahabah, tom 3, str 'Uthmanubnu 'Affana, Darul Fikr, Beirut, Lebanon. [Izdavač] 7

15 prenošenja poruke on je primio islam. Na ovaj način on se ن ا لا و ل و ن priključio as sabiqunal awwalun, 7 odnosno ا لس اب ق و grupi najistaknutijih vjernika islama, koju Časni Kur'an hvali divnim riječima. Stepen časti i poštovanja koju je on u Arabiji imao može se najbolje razumjeti na primjeru sljedećeg događaja. Kada je Časni Poslanik s.a.v.s. putovao prema Mekki na osnovu jednog svog sna, a stanovnici Mekke, zaslijepljeni svojom zlobom i neprijateljstvom, nisu mu dozvolili da obavi 'umru', 8 on je predložio da se pošalje uvažena osoba pred stanovnike Mekke kako bi pregovarala o tom pitanju. Kada je hazreti Umar r.a. odabran kao pregovarač, odgovorio je: O Allahov Poslaniče, ja sam spreman poći, ali ako u Mekki postoji čovjek koji može pregovarati sa njenim stanovnicima, onda je to hazreti Usman r.a., jer on u njihovim očima ima posebnu čast. Stoga, ukoliko bi neko drugi pošao s tom namjerom, ne bi bilo toliko nade za njegov uspjeh koliko se to može očekivati ako pođe hazreti Usman r.a. Časni Poslanik s.a.v.s. ovaj prijedlog smatrao je ispravnim i poslao je hazreti Usmana r.a. s tim ciljem. Iz ovog događaja može se shvatiti da se na hazreti Usmana r.a. gledalo s posebnim poštovanjem, čak i ako su u pitanju nevjernici. POLOŽAJ HAZRETI USMANA R.A. U OČIMA ČASNOG POSLANIKA S.A.V.S. Časni Poslanik s.a.v.s. imao je mnogo poštovanja prema hazreti Usmanu r.a. Jednom prilikom je Časni Poslanik s.a.v.s. 7 'najistaknutiji među vjernicima' ili ''Prvobitni vjernici''. [Izdavač] 8 Vrsta hodočašća Ka'be s određenim propisima. 8

16 ležao kada je došao hazreti Abu Bakr r.a., ali je Poslanik s.a.v.s. nastavio ležati. Nakon nekog vremena stigao je hazreti Umar r.a., a on je i dalje ležao. Ali kada je hazreti Usman r.a. došao, on je istog momenta popravio svoju odjeću i rekao: ''Usman r.a. je mnogo stidan, i imajući na umu upravo to, ja sam učinio ovo''. 9 On je bio jedan od rijetkih ljudi koji nikada nisu konzumirali alkohol i nikada nisu počinili preljubu, čak ni prije primanja islama. U tadašnjoj Arabiji, gdje je smatrano da je ispijanje alkohola izvor ponosa, bluda i svakodnevnog uživanja, to su bile vrline koje su se mogle naći kod malog broja ljudi prije islama. Prema tome, hazreti Usman r.a. nije bio običan čovjek. Posjedovao je visoke moralne osobine. Također, u javnosti je bio poznat kao izuzetna ličnost. Bio je jedan od najistaknutijih u islamu. Časni Poslanik s.a.v.s. bio je jako zadovoljan njim. Hazreti Umar r.a. proglasio ga je jednim među šestericom koji su do preseljenja Časnom Poslaniku s.a.v.s. pričinjavali najveće zadovoljstvo. Dalje, on je bio među asharah mubashsharah, 10 a to znači da je on među desetericom kojima je Poslanik s.a.v.s. dao radosnu vijest da će ući u Džennet. 11 U periodu od oko šest godina nakon što je postao halifa nikakva smutnja se nije pojavila. Zapravo, ljudi su generalno bili sretni s njim. Nakon ovoga odjednom se pojavila smutnja 9 Sahih Muslim, Kitabu Fada'ilis Sahabah, Babu Min Fada'ili Uthmanibni 'Affana, broj hadisa Asharah Mubashsharah je poznati termin, mada je bilo mnogo više ashaba za koje je Časni Poslanik s.a.v.s. predskazao da će ući u Džennet. Ali termin Asharah Mubashsharah odnosi se na onih deset muhadžira koji su bili dio Medžalis e šura (savjetodavni odbor) od Časnog Poslanika s.a.v.s., u koje je imao posebno povjerenje. 11 Sunanut Tirmidhi, Kitabul Manaqib, Manaqibi Abdir Rahmanibni Aufin, hadis

17 koja se toliko širila da se nije mogla zaustaviti individualnim naporima. Na kraju, to se pokazalo kao jako štetno po islam. Prošlo je trinaest stotina godina od tada, ali posljedice po muslimanski ummet (sljedbenike) još uvijek nisu izblijedjele. ŠTA JE DOVELO DO SMUTNJE? Sada je pitanje kako je došlo do ove smutnje. Neki su iznijeli tvrdnje da je krivica na hazreti Usmanu r.a., dok drugi smatraju hazreti Alija r.a. krivim. Neki kažu da je hazreti Usman r.a. uveo izvjesne novotarije, što je dovelo do nemira među muslimanima. Drugi tvrde da je hazreti Ali r.a. napravio zavjeru u vezi s halifatom tako što je okrenuo ljude protiv hazreti Usmana r.a. i nagovorio ih na ubistvo, a sve u cilju da on postane halifa. Obje tvrdnje su pogrešne. Niti je hazreti Usman r.a. uveo novotarije, niti je hazreti Ali r.a. želio njegovu smrt kako bi postao halifa i ni na koji način nije učestvovao u njegovoj smrti. Postoje drugi razlozi koji su doveli do smutnje, a imena hazreti Usmana r.a. i hazreti Alija r.a. potpuno su čista od takvih optužbi. Obojica su bili plemeniti ljudi. Hazreti Usman r.a. bio je čovjek za kojeg je Poslanik s.a.v.s. rekao da je već toliko učinio za islam da šta god uradi kasnije, Bog mu neće suditi. 12 To ne znači da se mogao odreći islama bez posljedica. To je zapravo značilo da je pokazao toliko vrlina i usvojio vrijednosti u tolikoj mjeri da nije bilo moguće da bilo koje njegovo djelo bude u suprotnosti s naredbama Uzvišenog Allaha dž.š. Stoga hazreti Usman r.a. nije bio čovjek koji bi izdao naredbu koja krši Šerijat, niti je hazreti Ali r.a. bio čovjek koji je u tajnosti planirao kako da postane halifa. Istraživanje me dovodi do zaključka da su četiri glavna uzroka doprinijela ovoj užasavajućoj smutnji. 12 Sunanut Tirmidhi, Kitabul Manaqib, Manaqibi Uthmanibni Affana, poglavlje 61, hadis

18 ČETIRI UZROKA SMUTNJE PRVI UZROK Ljudska priroda je općenito usmjerena prema prisvajanju bogatstva i dobivanju statusa, s iznimkom onih čija je srca Uzvišeni Allah učinio posebno čistim. Kada su se određeni ljudi koji su tek prihvatili islam, a nisu bili istinski okrenuti vjeri, suočili sa čašću, statusom, uspjehom i autoritetom ashaba, postali su zavidni. Kao što je već poznata praksa, počeli su čeznuti za tim da se ashabi odreknu svih odgovornosti i vlasti i njima predaju izvjesne funkcije, te tako pruže priliku i drugima da pokažu svoje sposobnosti. Također im je smetalo to što ashabi ne samo da su imali autoritet i vlast već im je poklanjana i posebna novčana naknada. I tako je ljubomora nastavila izjedati te ljude. Iščekivali su revoluciju zbog koje bi trenutna vlada bila srušena i pala u njihove ruke, te bi napokon mogli pokazati svoj talenat i sposobnosti i mogli steći materijalna bogatstva i status. U drugim vrstama vlasti donekle se takve ideje i mogu oprostiti, te se ponekad čak činiti i razumnim. Razlog za to je što su takve vlasti izgrađene na temeljima vidljivog i materijalnog, a značajan napredak onog vidljivog postiže se predstavljanjem novih ideja i duha koji postaju dijelom vladajuće strukture. Ovo je jedino moguće postići ukoliko prethodnici napuste svoje pozicije dobrovoljno i tako oslobode put ostalima. DRUGI UZROK S obzirom da je svim drugim sistemima vlasti data dužnost da predstavljaju javnost, onda je dužnost poštovati i javno 11

19 mišljenje. Također je neophodno da oni koji su u upravi moraju biti zastupnici javnog mišljenja. Ipak, u religijskom pokretu stvari stoje u potpunosti drukčije. Tu se slijedi jedan vrhovni zakon koji je iznad svih drugih. Predstavljanje ličnih mišljenja je strogo zabranjeno, osim ondje gdje je Šerijat šutnjom ostavio otvoren prostor za mišljenja. Druga činjenica je to da je religijskim pokretima autoritet dat od Uzvišenog Allaha i dužnost je onih na vladajućim pozicijama da spriječe ljude u kršenju i odstupanju od religijskih načela. Umjesto da budu predstavnici javnog mišljenja i stavova, obavezno je da usklade mišljenje ljudi s onim što je došlo od Uzvišenog Allaha, u skladu s potrebama tog vremena. ISLAMSKI HALIFAT JE BIO VJERSKO UREĐENJE Naime, s obzirom na nerazumijevanje suštine islama, takve optužbe su se javljale u srcima ljudi. Nisu bili u stanju razumjeti da islamski halifat nije ovozemaljska vlada, niti to da ashabi nisu uobičajeni državni funkcioneri. Suprotno tome, islamski halifat je predstavljao vjersko uređenje koje je uspostavljeno u skladu sa riječima i zakonima Kur'ana navedenih u suri An Nur. Ashabi su činili stupove vjere, čije je slijeđenje Uzvišeni Allah odredio neophodnim za duhovno napredovanje. Ashabi su napustili svoje poslove i prihvatili svaku vrstu siromaštva i neimaštine, stavljali svoje živote u opasnost, napustili sigurnost i ljubav svojih bližnjih, oprostili se od svoje domovine i prinijeli svoje osjećaje kao žrtvu, a umjesto njih prigrlili ljubav i društvo Poslanika s.a.v.s. Neki od njih su učili od Poslanika s.a.v.s. o islamu lekciju po lekciju, čak i preko dvadeset godina. Pored toga su kroz praksu ojačali duh življenja islama. Shvatali su značenje i svrhu islama, njegovu 12

20 samu suštinu, te znali kako djelovati u skladu s učenjima islama. Također su razumjeli koja ih nagrada i bogatstvo čeka ukoliko tako žive. Oni nisu bili kraljevi i državni funkcioneri, nego učitelji posljednje vjere i Šerijata, koji je donio ''Pečat svih poslanika s.a.v.s.''. Bili su obavezni predstavljati islamsko učenje kroz svoja djela, govor i ponašanje, te ga utisnuti u ljudska srca kako bi drugi počeli sa praksom. Nisu podržavali tiraniju, već uzvišenost Šerijata. Zgražali su se nad materijalizmom. Da su bili u mogućnosti, odrekli bi se svega zemaljskog i otišli daleko, u svoju osamu, gdje bi sa spominjanjem Allaha smirivali svoja srca. Ipak, osjećaj odgovornosti i povjerenje koje im je ukazano od Allaha i Njegovog Poslanika s.a.v.s. obavezalo ih je da ustraju u svojoj dužnosti. 13 Prema tome, sve ono što su uradili nije bilo radi ispunjenja vlastitih želja, već ispunjenje Allahove naredbe i pod uputom Njegovog Poslanika s.a.v.s. i zato je bila opasna greška biti ljubomoran i imati pogrešno mišljenje o njima. Sada još ostaje optužba zašto su dobivali posebnu naknadu. I ovo je pokazatelj zavisti zato što su ashabi dobivali onoliko koliko su svojim djelima i zasluživali i što je bilo njihovo pravo. Nisu kršili prava drugih kako bi gomilali više nego što im pripada. Zapravo je svaka osoba, čak i ona koja je prihvatila islam samo jedan dan ranije, imala ista prava kao i oni koji su od samog početka. Naravno, napori i žrtve ashaba nadilazili su sve ostale, a pored svega tu je bilo i njihovo dugogodišnje služenje, te su tako zasluživali veća prava, ne zbog nepravde, već zbog pravednosti, i tako su i njihove 13 Kasniji događaji u islamskoj historiji pokazuju koliko je zaista dobrodošlo i blagoslovljeno bilo prisustvo ashaba. Time što ih je udaljio na određeni period, Uzvišeni Allah je pokazao kako je štetno djelovalo njihovo odsustvo. Kako je islam postao metom izrugivanja od tzv. muslimana, čovjeku pri čitanju toga zatreperi srce, a tijelo zadrhti. 13

21 nagrade bile veće. Nisu sami sebi određivali kolika će im biti nagrada; naprotiv, Allah dž.š. i Njegov Poslanik s.a.v.s. to su odredili. Da se ovi ljudi nisu posebno poštovali, kako bi se predskazanja iz Časnog Kurana i hadisa Poslanika s.a.v.s. o njihovom napretku, ugodi i blagostanju obistinila? Da nakon pada Cezarove imperije i osvajanja njegove riznice hazreti Umar r.a. nije dao Cezarovu narukvicu Surakah bin Maliku, kako bi se onda ispunile Poslanikove s.a.v.s. riječi: ''Vidim Cezarovu narukvicu u Surakovim rukama''? Treba dodati i to da šta god su ashabi dobili, nije došlo do kršenja prava drugih. Svi koji bi odradili i najmanji zadatak u ime vlasti, dobili su svoja prava. Halife su bili izuzetno oprezni po ovom pitanju. Ashabima je dato njihovo pravo, mada je njihov dio bio veći od ostalih, ali i to u skladu s njihovim zaslugama i dugogodišnjim služenjem. Nekoliko njih je učestvovalo i u ratovima koji su tada pokrenuti, i opet su, u skladu s ovom službom, zasluživali nagradu kao i svi ostali. Ipak, treba se prisjetiti da historija dokazuje kako ashabi nisu gomilali ovo blago, niti ga trošili za vlastito dobro. Prihvatali su ono što bi dobili kako bi se obistinile Allahove i riječi Poslanika s.a.v.s. Sve i jedan od njih je bio nenadmašiv uzor darežljivosti i velikodušnosti; njihovo blago se trošilo jedino na dobrobit i zaštitu siromašnih. NEUTEMELJENO POGREŠNO MIŠLJENJE O ASHABIMA Zavist i zloba prema ashabima pustile su korijenje u srcima nekih ljudi, ali u potpunosti nezasluženo i neutemeljeno. Ipak, sjeme zlobe bilo je tu bez obzira na odsustvo opravdanih razloga. Ljudi koji nisu razumjeli suštinu vjere na njih su počeli gledati kao na prisvajatelje. Čeznuli su za prilikom da ih svrgnu i umjesto njih zauzmu poziciju moći i sva državna bogatstva. Još jedan razlog za ovaj nemir bio je što je islam omogućio do tada neviđenu slobodu misli i djelovanja, kao i jednakosti 14

22 ة među ljudima, slobodu kakva do tada nije bila dostupna čak ni velikim umovima i misliocima. Kao što je poznato, postoje oni u kojima leži klica jedne bolesti i umjesto da se okoriste zdravom hranom, od nje im bude samo muka. Na sličan način neki ljudi umjesto da se okoriste principima slobode misli i djelovanja imali su samo štetu i otišli su preko granica. Bolest je uzela maha u Poslanikovo s.a.v.s. vrijeme kada ga je jedan takozvani musliman prozvao i rekao: O Poslaniče Allaha! Boj se Allaha, jer nisi pravično raspodijelio bogatstva. Na ovu prozivku je Poslanik s.a.v.s. odgovorio: هذ ا ق و م ي ت ل و ن ك ي ز ض ي رج م ن ض ي ج او ي ر ت االله طبا لا اب ا ن ه خ ر ه م م ي اج ح ن ق الس م ن الر ك ما ي ر ي مر ق و ن م ن ادل ي ن م Nacija će se uzdići od potomstva ove osobe i oni će često recitirati riječi Kur'ana, ali one nikada neće prodrijeti dublje od njihovih jezika. Skrenut će sa Pravoga puta onako kako strijela promaši svoj cilj." 14 Pritajeni žar takvih misli je po drugi put buknuo tokom perioda hazreti Umara r.a. Jednom se jedna osoba pridigla usred okupljanja i izrekla svoju optužbu protiv hazreti Umara r.a., koji je bio nesebična osoba i halifa i zaštitnik bogatstva ummeta Muhammeda s.v.a.s. Osoba je rekla: Odakle ti ovaj ogrtač? 15 Uprkos tome, nijedna od takvih prilika nije sa sobom donijela nerede zastrašujućih razmjera, niti je tlo bilo pogodno da uzme maha ni vrijeme poticajno za takvo nešto. 14 Sahihul Bukhari, Kitabul Maghazi, Babu Ba thi Ali ibni Abi Talibin wa Khalidibnil Validi Ilal Yamani Qabla Hajjatil Wada i, hadis Al Fakhri fil Adabis Sultaniyyati Wad Duvalil Islamiyyah, od Muhammada bin Ali bin Tabataba, str. 29, Ad Daulatul Islamiyyah, Daru Sadir, Beirut [Izdavač] 15

23 Ipak, za vrijeme hazreti Usmana r.a. oba uslova za nemir su ispunjena i ova voćka koju ću nazvati voćkom razdora počela je rasti i postala čvrsta. Tokom perioda hazreti Alija r.a. razvila se toliko da su njene grane počele dosezati i svojom sjenkom prekrivati gotovo sve krajeve muslimanskog svijeta. Ipak, hazreti Ali r.a. na vrijeme je prepoznao opasnost koju je voćka sa sobom nosila i posjekao je jednim moćnim udarcem. Iako je nije u potpunosti mogao odstraniti, ali je uspio ograditi i donekle zaustaviti njen utjecaj. TREĆI UZROK Po mom mišljenju, treći uzrok je bio taj što je ogromni broj ljudi donio veliku promjenu u svoj život pod utjecajem blagih zraka islama, ali te zrake nisu mogle otkloniti to što pojedinac treba učitelja koji će ga podučavati vjerskom i svjetskom znanju. Čak i u vrijeme Časnog Poslanika s.a.v.s., kada je veliki broj ljudi prihvatao islam, postojala je ista opasnost. Uprkos tome, Allah mu je obećao da će oni koji tokom ovog perioda napretka prihvate islam biti sačuvani od utjecaja zla. Širenje vala odricanja od islama koji je nastupio nakon smrti Časnog Poslanika s.a.v.s. zaustavljeno je i ljudi su spoznali suštinu islama. Poslije Časnog Poslanika s.a.v.s i nakon osvajanja Perzije, Sirije i Egipta islam je uživao duhovnu pobjedu prilikom susreta s drugim religijama i to je postao razlog razdora u islamskom sistemu vlasti. Milioni ljudi došli su pod okrilje islama kada su spoznali njegovo veličanstveno učenje i postali toliko odani da su bili spremni dati svoje živote. Ipak, broj novih muslimana je rastao takvom brzinom da se zadovaljavajući sistem podučavanja nije mogao uspostaviti. Pravilo koje se detaljnom analizom ljudskog uma može potvrditi jeste da zbog početnog poleta biva nedovoljno uočena potreba za adekvatnim podučavanjem. Oponašali su 16

24 muslimane u potpunosti i slijedili svaku uputu sa zadovoljstvom. Ali kako je početni polet slabio, oni koji nisu imali priliku proći kroz duhovni odgoj počeli su smatrati da je slijeđenje naredbi islama teret. S opadanjem poleta izišle su na vidjelo stare navike. Svi čine greške i čovjek se uči kroz iskustvo, ali da su ovi ljudi istinski željeli steći nešto vrijedno, onda bi to i stekli vremenom, nakon početnih prepreka. Tokom perioda Časnog Poslanika s.a.v.s. situacija je bila takva da jednom kada jedna osoba počini grijeh, sama taj grijeh priznaje i ne boji se kamenovanja, čak i kada je Časni Poslanik s.a.v.s. istakao da se ne treba ponižavati ukoliko je i sam Uzvišeni Allah prikrio taj grijeh. 16 U poređenju s tim, i najmanja kazna koja se morala ispoštovati kako bi se Šerijat očuvao tim je ljudima smetala, pa je tako bilo ljudi koji se nisu suzdržavali od kršenja Šerijata iz razloga što islam nije dopro do njihovog srca. Štaviše, kada su se pridržavali Šerijata, oni bi bili ogorčeni i upućivali prigovore halifi i njegovim dužnosnicima. Također su u dubini duše osjećali mržnju prema njima i kovali planove kako da u korijenu sasijeku ovaj sistem. ČETVRTI UZROK Četvrti uzrok smutnje je, prema mom mišljenju, to što je islam takvom brzinom napredovao da njegovi neprijatelji to na početku nisu mogli zamisliti. Dok su stanovnici Mekke bili potpuno uvjereni da su moćni i vjerovali da je Časni Poslanik s.a.v.s. slab, Mekka je bila osvojena i islam se proširio Arapskim poluotokom. Vladari Rima i Perzije posmatrali su razvoj snage islama s prezirom hrvača tiranina koji posmatra 16 Sahihul Bukhari, Kitabul Hudud, Babu Su alil Imamil Muqirr, hadis [Izdavač] 17

25 kako dijete prvi put pokušava da se osloni na noge. I Perzijsko i Vizantijsko carstvo se raspalo na komade od jednog udarca poslanika Muhammeda s.a.v.s. Tokom perioda kada su muslimani bili u sukobu s tiranima koji su prisiljavali ljude na ropstvo stotinama ili možda čak hiljadama godina, kada je ta skromna i loše opremljena vojska ratovala protiv njihove ogromne i dobro opremljene vojske, protivnici islama smatrali su da su pobjede muslimana samo privremene i da će vjetar zapuhati u drugom smjeru, da će se ova nacija koja je jačala poput oluje uskoro rasplinuti poput laganog povjetarca. Njihovo čuđenje je bilo ogromno kada se, nakon oluje, islamska zastava počela ponosno vihoriti u svim krajevima svijeta. Pobjeda je neprijatelja ostavila zbunjenog i u opasnosti da se uguši u moru zaprepaštenja. U očima neprijateljskih snaga su ashabi, ali i njihovi pratioci, počeli nalikovati nadnaravnim bićima. Za neprijatelja je zadnji tračak nade ugašen. Ipak, po završetku izvjesnog vremenskog perioda i njihovo zaprepaštenje i čuđenje je splasnulo, a strah nestao druženjem s ashabima i ponovo se javila pomisao da se protive islamu i osnuju lažne religije. Nisu se mogli suprotstaviti dokazima protiv čistog učenja islama. Vlade su zbrisane sa lica zemlje, a jedino oružje oduvijek korišteno protiv istine, tj. ugnjetavanje i tiranija bilo je uništeno. Sada je ostao još samo jedan put, čija je prijateljska maska trebala obaviti neprijateljev posao i dogovorom stvoriti razdor. Tako su neki zli ljudi koji su bivali obasjani svjetlom islama prihvaćali islam samo prividno, zapravo ga želeći uništiti. Budući da se napredovanje islama povezivalo isključivo s halifatom, pa tako u prisustvu zaštitnika vuk nije mogao da napadne. Zato je predloženo da se halifat uništi, a da se harmonija koja je povezivala muslimane širom svijeta nasilno prekine i da se muslimani liše blagodati jedinstva. Na ovaj način lažne religije 18

26 mogle su ponovo izići na svjetlo dana, tako što će iskoristiti odsustvo vođe, a to je značilo da se prevara i zloba neće otkriti. Ovo su, po mom mišljenju, četiri uzroka koja su stvorila veliku smutnju što je tokom perioda hazreti Usmana r.a. potresla same temelje islamskog ummeta. To su bila vremena kada je neprijatelj bio oduševljen mišlju da će se i krov i zidovi ove veličanstvene tvrđave srušiti i pasti na zemlju i da će ova religija biti uništena jednom zauvijek, koja je sebi predskazivala sjajnu budućnost : ا رسل رس و هل ه و اذل ی ر ھ ع ادل ي ن ك هل ح ل ي ه ی و د ي ن ق ظ ال د ه ب ال On je Taj koji je poslao Svog Poslanika s uputom i vjerom istinitom, da učini da ona prevlada nad svim vjerama. 17 ZAŠTO JE SMUTNJA NASTUPILA U PERIODU HAZRETI USMANA R.A.? Analizirajući historijske događaje koji su obilježili posljednje dane halifata hazreti Usmana r.a., na ovaj način donosim zaključak o uzrocima ove smutnje. Sami ćete moći procijeniti jesu li tačni ili nisu nakon što vam skrenem pažnju na događaje koji su me naveli da donesem ovakve zaključke. Ipak, prije nego se posvetim ovim događajima, želim reći nešto u vezi s pitanjem zašto su se smutnje dogodile upravo u periodu hazreti Usmana r.a. Treba skrenuti pažnju na to da su tokom halifata hazreti Umara r.a. ljudi masovno prelazili na islam. Veliki broj tih novih muslimana nije znao arapski jezik, tako da učenje o islamu njima nije bilo lahko koliko je to bilo Arapima. 17 As Saff (61:10) 19

27 Stoljećima su bili u kontaktu sa Sirijcima i Perzijancima, čak i s onima koji su znali arapski, ali su ipak bili ranjivi i pod utjecajem izopačenosti koja je bila direktna posljedica tadašnje civilizacije. Pored toga, zbog bitaka s Perzijancima i kršćanima snage ashaba i njihovih pratilaca bile su usmjerene na odbranu od neprijateljskih napada. Dva glavna uzroka zašto novi muslimani nisu mogli upoznati islam u tolikoj mjeri u kojoj je bilo neophodno jeste taj što je pažnja bila usmjerena na neprijatelje izvana i što novi muslimani nisu znali arapski jezik, te što su bili pod utjecajem nearapskih svjetonazora. Tokom perioda hazreti Umara r.a. muslimani su bili posvećeni velikim ratovima i ta prijetnja od neprijatelja bila je neprestana, te ljudi nisu imali priliku razmišljati o bilo čemu drugom. Pored toga, usljed stalnog sukoba sa neprijateljem, vjerski zanos je iznova i iznova rastao, ali je taj zanos zapravo skrivao slabo poznavanje vjere koje je postojalo među ljudima. Iste okolnosti bile su prisutne i početkom perioda hazreti Usmana r.a. S jedne strane su bili ratovi, dok su s druge strane u srcima ljudi ostali raniji utjecaji. Kada je doba mira donekle prevladalo, a početni zanos splasnuo, pokazale su se posljedice slabog poznavanja vjere. Neprijateljima islama je dobro došla ova prilika i upotrijebili su svoje snage kako bi nastalo rasulo, te se tako hazreti Usman r.a. ne može smatrati uzrokom smutnje. Štaviše, postojanje ovakvih okolnosti tokom bilo kojeg halifata sigurno bi stvorilo smutnju. Jedino za šta se može kriviti hazreti Usman r.a. kada je u pitanju učestvovanje u stvaranju nemira je to što je bio izabran kao halifa u to vrijeme. Onda se po istom principu može kriviti i hazreti Abu Bakr r.a. i hazreti Umar r.a. A ko može tvrditi da je slabost ova dva velika čovjeka potpomogla nastanak nemira? Ne prestajem se čuditi tome kako neki ljudi iznose stavove da je sukobe prouzrokovala slabost hazreti Usmana r.a. kada je već 20

28 hazreti Umar r.a., koji zasigurno nije mogao ni pretpostaviti da će hazreti Usman r.a. postati halifa, prepoznao glavni uzrok sukoba još u vrijeme svog halifata. Tada je ozbiljno upozorio Kurejšije na opasnost. Napisano je da hazreti Umar r.a. nije dozvoljavao starijim ashabima da idu u rat, a ukoliko bi tražili dozvolu, rekao bi: Zar džihad u koji ste išli s Časnim Poslanikom s.a.v.s. nije bio dovoljan? 18 Jednom kada su se ashabi napokon požalili rekao im je: Islam sam čuvao onako kako se čuva kamila. Prvo se kamila rodi, a onda postane mlado. Onda joj narastu dva zuba, potom četiri i napokon šest. Onda joj narastu i očnjaci. A šta se pak može očekivati od onoga kome su narasli očnjaci osim slabosti? Počujte! Islam je dostigao savršenstvo. Kurejšije žele svo bogatstvo uzeti sebi, a da drugi budu uskraćeni. 19 Slušajte! Dok je Umar bin Al Khattab živ, držat će vratove Kurejšija kako ne bi pali u vatru smutnje. 20 Iz ove izjave čini se da je hazreti Umar r.a. čak i tokom svog halifata primijetio da se u umovima ljudi formiralo mišljenje da ashabi dobijaju više od zasluženog. Iz tog razloga, s izuzetkom nekoliko ashaba bez kojih se vojskom nije moglo upravljati, nije dozvoljavao ashabima da se priključe džihadu, što bi 18 Hazreti Umar r.a. na umu je imao dva razloga. Prvo, to bi značilo da je zajednica učitelja uvijek u Medini. Drugo, ashabi su dobijali poseban dio sredstava iz baitul mala (državne riznice), jer su bili najistaknutiji u vjeri i pružanju usluga u vrijeme Časnog Poslanika s.a.v.s. Tako je hazreti Umar r.a. smatrao ukoliko bi se ovi ljudi pridružili pohodima, dobili bi još više sredstava, a to bi ostalima bilo teško podnijeti. 19 Drugim riječima, ukoliko bi ashabi uzeli dio zato što su bili prvobitni sljedbenici i zbog učešća u džihadu, drugi bi primali manje. 20 Tarikhut Tabari, tom. 5, str , Dhikru Ba di Siyari Uthmana..., Izdato od Darul Fikr, Beirut, izdanje. 21

29 navelo ljude da se bune zbog dvostrukih sredstava ashaba. Osim toga, osjećao je da je islam sada dostigao svoj vrhunac i da nakon toga postoji samo opasnost od propadanja, a ne daljnjeg napredovanja. Sada kada sam spomenuo ove činjenice, predočit ću slijed događaja koji će objasniti pravu narav razdora u periodu hazreti Usmana r.a. Već sam spomenuo da se na početku halifata hazreti Usmana r.a., tokom prvih 6 godina, nisu mogle primijetiti naznake nemira. Upravo suprotno, činilo se da su ljudi općenito zadovoljni 21, a na osnovu historijskih činjenica smatra se da je u ovom periodu ljudima bio čak i draži od hazreti Umara r.a. Ne samo da je ljudima bio drag nego su osjećali i strahopoštovanje prema njemu. Pjesnik iz tog perioda o ovome svjedoči u svojim stihovima: 22 O buntovni narode! Nemojte gomilati i proždirati blago čovjekovo tokom vladavine Usmana r.a., jer je Ibn Affan taj koga ste iskusili. U skladu s naredbama u Kur'anu, on izvršava smaknuće onih koji pljačkaju; oduvijek je bio zaštitnik ovih 21 Tarikhut Tabari, tom. 5, str , Dhikru Ma Kana Fiha MinalAhdathil Mashhurah, izd. Darul Fikr, Beirut, izdanje. 22 ع ف ان ير ك م سرفا ان دا ا ا ب ج لا ت ا ك ل و ت م اب ن ج ب ا ن ع ف ان ر اذل ی م نا هي ك ت ب م مل ب ال زال ع ي م ا ن ك ا ب ل م ل ا ه ادل عارۃ في ف ط م الل ص و ص ا ن ف ر ق م ال ك ب ح و بن ان ق م ن في ك ل ع ن 22

30 naredbi; on je taj koji uči ljude da ih slijede. 23 Ipak, nakon šest godina možemo primijetiti pokret koji nije bio usmjeren protiv hazreti Usmana r.a., već protiv ashaba i raznih guvernera. Tako Tibri pripovijeda da je hazreti Usman r.a. u potpunosti uvažavao prava ljudi. Ipak, oni koji nisu imali tu čast da ih prepoznaju kao prvobitne zaštitnike islama tokom skupova nisu bili jednako počastvovani kao što su to bili najraniji muslimani, niti su dobijali jednak udio u vlasti i bogatstvu. Vremenom su ljudi počeli kritikovati ovu superiornost i proglašavati je nepravdom. A opet, ovi ljudi su se bojali muslimana i iz straha da će im se narod suprotstaviti, zadržavali su ovo mišljenje za sebe. Umjesto toga, odlučili su tajno nahuškavati ljude protiv ashaba. Kada bi naišli na neukog muslimana ili oslobođenog beduina, počeli bi s iznošenjem svojih zamjerki. To je rezultiralo time da su im se određeni ljudi, usljed svog neznanja ili želje za nekom pozicijom, pridruživali. Vremenom je ova grupa rasla i pridobila veliki broj ljudi. 24 Kada je smutnja na pomolu, razlozi za to se na nevjerovatan način počnu gomilati. S jedne strane, bilo je onih zavidnih, čija je zavist počela rasti protiv ashaba. S druge strane, bilo je i slabljenja vjerskog zanosa kod novih muslimana kao što se to desi kod onih koji tek uđu u vjeru, koji nisu uživali društvo Časnog Poslanika s.a.v.s., niti su imali priliku provoditi malo više vremena s onima koji jesu. Zapravo su smatrali da su, prihvativši islam, naučili sve što je bilo bitno. Čim je zanos splasnuo, utjecaj islama je u njihovim srcima počeo slabjeti. 23 Tarikhut Tabari, tom. 5, str , Dhikrus Sababi Fī Azli..., izd. Darul Fikr, Beirut, izdanje. 24 Tarikhut Tabari, tom. 5, str , Dhikrus Sababi Fī Azli..., izd. Darul Fikr, Beirut, izdanje. 23

31 Oni su iznova počeli uživati u grijehu kojem su se prepuštali prije nego su postali muslimani. Kada bi bili kažnjeni za svoja zlodjela, umjesto da se poprave, oni bi se zaklinjali na uništenje onih koji su im kazne dodijelili. Na kraju su se pokazali ključnim za nastanak razdora u ujedinjenoj zajednici islama. Centar aktivnosti ovih ljudi bio je u Kufi, ali je najčudnija činjenica to što se dogodio jedan takav incident u samoj Medini, što pokazuje koliko je nekim ljudima u to vrijeme islam bio nepoznat, kao što je nepoznat i nekim ljudima koji danas žive u zabačenijim predjelima. Hamran bin Abban je čovjek koji je stupio u brak sa ženom tokom njenog 'iddeta. 25 Kada je hazreti Usman r.a. saznao za ovo, naljutio se na njega. Ne samo da je zatražio da se razvedu već ga je protjerao iz Medine u Basru. 26 Ovaj događaj pokazuje kako su neki ljudi smatrali da je prihvatanje islama dovoljno da ih prepoznaju kao učenjake islama. Nisu osjećali potrebu ni za kakvim daljim učenjem. Možda su pod utjecajem raznih stavova koje su u sebi nosili, uključujući i vjerovanje da su nezakonite radnje dozvoljene, Šerijat smatrali bespotrebnim. Ovo je specifičan slučaj i moguće je da u Medini, koja je bila centar islama, niko drugi nije bio u tolikoj mjeri neuk. Ipak, u drugim gradovima bilo je ljudi koji su nastavili činiti grijehe i tako je potvrđeno da se u Kufi oformila banda mladića s ciljem pljačkanja. Zapisano je da su planirali provaliti u kuću osobe pod imenom Ali bin Hisman Al Khaza i. 25 Vremenski period određen Šerijatom koji mora proći prije nego što se udovica ili razvedena žena može ponovo udati. [Izdavač] 26 Tarikhut Tabari, tom. 5, str. 139, Dhikrul Khabari An Tasyīri Uthmana..., izd. Darul Fikr, Beirut, izdanje. 24

32 Po noći su provalili u njegovu kuću, ali on je to saznao ranije i izašao pred njih s mačem. Ipak, kada je vidio veliku grupu pred sobom, ispustio je krik. Na ovo je banda rekla: Tišina! Ili ćemo ti izbrisati taj strah jednim udarcem, i ubili ga. Susjedi su ubrzo postali svjesni šta se događa i okupili se, te savladali lopove. Ashab po imenu hazreti Abu Šarih r.a., koji je bio susjed ubijene osobe i vidio šta se dogodilo iz svoje kuće, svjedočio je da su ovi ljudi ubili Alija. I njegov sin je također svjedočio. Događaj je u pisanoj formi iznesen hazreti Usmanu r.a. i on ih je sve osudio na smrt. Tako je Valid bin Utbah, koji je tada obnašao funkciju guvernera u Kufi, smaknuo sve ubice na poljani van zidina grada. 27 Ovo možda djeluje kao nebitan događaj, ali ako se uzmu u obzir okolnosti tog vremena, to nije bio mali incident. S napredovanjem islama, kriminal je gotovo u potpunosti nestao. Ljudi su uživali u takvom miru da su čak spavali i s otvorenim vratima. Hazreti Umar r.a. čak je rekao svojim dužnosnicima da nemaju potrebe za osiguranjem pored njihovih odaja. Iako je glavna namjera hazreti Umara r.a. bila da omogući ljudima da lakše iznose svoje pritužbe guvernerima, ovakva odluka se ne bi mogla sprovesti ukoliko nije vladao nezapamćen mir. Ovaj incident bio je osobito značajan zato što su djeca brojnih moćnih i utjecajnih ljudi u raznim sferama djelovanja bila uključena u aktivnosti bande. Zato ovo nije bio običan zločin, već naznaka velike revolucije. Na šta je drugo ovaj incident mogao upućivati osim na to da je utjecaj islama na srca ljudi koji su slabo poznavali islam počeo 27 Tarikhut Tabari, tom. 5, str. 104, Dhikrus Sababi Fī Azli..., izd. Darul Fikr, Beirut, izdanje. 25

33 da slabi? Iznova su se vraćali svojim starim navikama. Ne samo siromašni već i bogati su se uzdizali da osvoje izgubljenu slavu čak i ubistvima i pokoljem. Ashab hazreti Abu Šarih r.a. izvrsno je zapazio gdje ovo vodi; odmah je prodao svoj posjed i napustio Kufu, vrativši se u Medinu sa svojom porodicom. 28 Njegovo napuštanje Kufe zbog ovog događaja dovoljan je dokaz da je to bio pokazatelj šta tek predstoji u budućnosti. Tih dana još jedan događaj počeo je da komplikuje situaciju. Abdullah bin Saba je bio Jevrej, također poznat kao Ibn Sauda zbog svoje majke. 29 Bio je stanovnik Jemena i izuzetno zla osoba. Vidjevši kako se islam širi i jača, postao je musliman s ciljem da na neki način prouzrokuje smutnje među muslimanima. Po mom mišljenju, haotična dešavanja ovog perioda vezuju se upravo za njega, te smatram da je on bio glavni za sva ova dešavanja. Čini se da je njegova spremnost na zlodjela bila duboko ukorijenjena u njegovom biću. Njemu je bila navika da u tajnosti kuje planove i bio je vrlo vješt u prepoznavanju ljudi koji bi mogli biti korisni za njegove planove. Pričao bi sa svima prilagođavajući se njihovim stavovima i nagovarao ljude na zlo pod maskom dobrote. Iz tog razloga čestiti ljudi nasjedali su na njegove prevare. Postao je musliman tokom prve polovine halifata hazreti Usmana r.a. i proputovao svim muslimanskim zemljama kako bi se lično uvjerio u stanje stvari u svakoj od njih. Ipak je bilo nemoguće da on ispuni svoje ciljeve u Medini Tarikhut Tabari, tom. 5, str. 105, Dhikrus Sababi Fī Azli..., izd. Darul Fikr, Beirut, izdanje. [Izdavač] 29 Tarikhut Tabari, tom. 5, str. 147, Dhikru Masiri Mann Sara Ila Dhi Khashabin Min Ahli Misra..., izd. Darul Fikr, Beirut, Izdanje. [Izdavač] 30 Doslovan prijevod, Medina, Prosvijetljena' [Izdavač] 26

34 Tada je Mekka bila u potpunosti odvojene od politike. Pored grada uprave halife Basra, Kufa, Damask i Fustat tada su bili glavni centri politike. Prvo je posjetio ova mjesta. Strategija mu je bila da traži ljude koji su na neki način nekada bili kažnjeni i koji su zbog toga bili nezadovoljni vlašću. Posjetio bi ih i zadržao se u njihovim kućama. Prvo je posjetio Basru i odsjeo kod Hakima bin Džabalah, pljačkaša koji je bio u kućnom pritvoru. Počeo je okupljati ljude koji su bili sličnog mentaliteta, ali kako je ovo bio početak njegove misije, a bio je lukav čovjek, nije pričao otvoreno; umjesto toga bi radije ljude navodio na smutnju suptilnim sugestijama. Pored toga, u skladu s njegovom dugogodišnjom praksom, nastavio je s vjerskim predavanjima, a ljudi su počeli da mu se dive i prihvataju njegove riječi. Kada je 'Abdullah bin 'Amir, guverner Basre, saznao za ovo, upitao ga je kako je i zašto došao u ovaj grad. Odgovorio mu je sljedeće: Ja sam iz naroda Knjige, koji se oduševio islamom i koji želi da ostane pod tvojom zaštitom. Budući je 'Abdullah bin 'Amir već bio upoznat s dešavanjima, nije prihvatio njegov izgovor i rekao mu je: Moje informacije o tvojim poslovima govore mi sasvim drugu priču, tako da ćeš napustiti ovu oblast. Napustio je Basru i uputio se ka Kufi. 31 Ipak je, prije svog odlaska, posijao sjeme nemira, pobune i odbojnosti prema islamu koje se kasnije razvilo u veliko drvo. Po mom mišljenju, ovo je prvi pogrešan upravni potez. Da ga je umjesto protjerivanja guverner Basre zatvorio i iznio konkretnu optužbu, možda bi se smutnje mogle zaustaviti. Sam plan Ibn Sauda pri napuštanju doma bio je da svojim 31 Tarikhut Tabari, tom. 5, str. 139, Dhikrul Khabari An Tasyīri Uthman..., izd. Darul Fikr, Beirut, izdanje. 27

35 putovanjem islamskim svijetom baci varnicu smutnje i nemira. Napuštanje Basre ni na koji način nije omelo njegove planove, naprotiv. Došavši u Kufu, poslužio se istom taktikom kao i u Basri, s istim rezultatima; protjeran je, ali je i ovdje uspio posijati sjeme zlobe koje je kasnije izraslo u ogromno drvo. I ovom prilikom je ponovljen isti pogrešan upravni potez. Iz Kufe se uputio u Siriju, ali tu nije mogao naći uporište za svoje ideje. Hazreti Mu'avijah r.a. tu je zemlju vodio na tako mudar način da čak ni Ibn Sauda nije mogao naći ljude koje će preobratiti, a ni one koji bi mu mogli služiti kao zamjenici. Bio je prisiljen da Siriju napusti očajan i s kajanjem. Tako se uputio prema Egiptu, ali prije nego je otišao, uspio je posijati još jednu smutnju. Abu Zarr Ghaffari r.a. bio je izuzetno pobožan i dobar čovjek iz redova prvih ashaba Časnog Poslanika s.a.v.s. Od trenutka kada je prihvatio islam koračao je samo ka putu gdje ga je čekala ljubav Časnog Poslanika s.a.v.s. Dugo vremena je bio uz Časnog Poslanika s.a.v.s. Svi ljudi imaju različit karakter. Kada je slušao riječi Časnog Poslanika s.a.v.s. da se vjernik ne treba vezati za ovozemaljsko, počeo je gomilanje blaga smatrati krajnje nepoželjnim i prezirati materijalno. Prigovarao je onima koji su se bogatili i govorio im da proslijede svoje bogatstvo siromašnima. Ove ideje oduvijek se čvrsto držao, čak i u periodu hazreti Abu Bakra r.a., kada je među muslimane počelo dolaziti bogatstvo. Kada je Ibn Sauda prolazio kroz Siriju, primijetio je njegov čvrst stav protiv bogatstva i žarku želju da siromašni i bogati dijele međusobno. Tako se tokom svog putovanja kroz Siriju sastao sa hazreti Abu Zarrom r.a., koji je tu tada boravio, i rekao mu: 28