PREGLED ŽIVOTA I RADA FILOZOFA NA PODRUČJU KREATIVNOSTI- NIETZSCHE FRIEDEICH

Transcription

1 Doktorski studij na FSB: Uvod u znanstveno istraživački rad 2017/2018 Damir Belić PREGLED ŽIVOTA I RADA FILOZOFA NA PODRUČJU KREATIVNOSTI- NIETZSCHE FRIEDEICH Sažetak UDC Esej Friedrich Nietzsche jedan je od najutjecajnijih mislilaca 19. stoljeća. Nietzsche je bio građanin svijeta, čovjek koji se odrekao svoje nacionalnosti i živio prema vlastitom shvaćanju morala i reda. Njegov rad često je krivo interpretiran i zlorabljen što se može objasniti površnim čitanjem (ili nečitanjem) njegovih dijela, ali i umom zaluđenim ideologijom koja ne dopušta čovjeku sagledavanje šire slike. U radu je u uvodnom dijelu opisan povijesni, društveni i vjerski okvir vremena u kojem je Nietzsche živio. U nastavku rada predstavljen je njegov život te je dat osvrt na njegov utjecaj na znanost i filozofiju. Na kraju rada iznijet je zaključak. Ključne riječi: Friedrich Nietzsche ; filozofija; metafizika; vjera; povijest; proizvodnja 1. Uvod Friedrich Wilhelm Nietzsche rođen je 15. listopada godine u Röchenu u Prusiji (današnja Njemačka). Za razumijevanje Nietzscheovog rada i ideja potrebno je sagledati vremenski okvir u kojem je Nietzsche rastao i djelovao, radi što boljeg razumijevanja procesa koji su na njega utjecali, s posebnim naglaskom na važnost razumijevanja odnosa crkvadržava-znanost. 19. stoljeće razdoblje je napretka znanosti koja naglo gubi religijska obilježja. U gotovo svim Europskim zemljama crkva gubi zaštitu države te dolazi do sukoba na relaciji država i vjera. U ovom poglavlju naglasak je na događajima u Njemačkoj, Italiji i Francuskoj, odnosno zemljama u kojima je Nietzsche za života boravio. Godine nakon uklanjanja Francuske zaštite, odnosno povlačenja posade od 4000 francuskih vojnika (zbog izbijanja Francusko-Pruskog rata, ali i brojčane nadmoći talijanske vojske), Papinska vlast je okončana talijanskim zauzećem Papinske Države, odnosno ujedinjenjem Italije. Iako gubi stvarnu državnu moć, Crkva donekle iskorištava vremena krize i nestabilnosti te ojačava saveze svih katolika oko Svete Stolice, više ne postoji toliko jaka veza s državama koje jamče neovisnost Papinske države (jer ona više ne postoji), već se savez ostvaruje preko naroda, odnosno vjernika (primjer za to je Papin dekret Non expedit gdje Papa Pio IX godine brani katolicima sudjelovanje u izborima u Italiji). Jačanjem saveza Crkva se oslobađa i uplitanja državnih vlasti u crkvene poslove što je kulminiralo proglašenjem dogme o Papinoj nezabludivosti (nepogrešivosti) godine na prvom Vatikanskom saboru. Proglašenjem dogme o Papinoj nezabludivosti dolazi do još većeg razdora između Katoličke i Pravoslavne crkve (naravno i protestantskih crkava koje ne priznaju Papino pravo na poglavarstvo nad Crkvom, a samim time i nezabludivost). Dogma o

2 Belić Damir Pregled života i rada filozofa na području kreativnosti- Nietzsche Friedrich nezabludivosti nailazi i na protivnike u samoj Katoličkoj crkvi (jedan od zapaženijih protivnika bio je i Josip Juraj Strossmayer). Rat Francuske i Prusije završava porazom Francuske, čime više nisu postojale prepreke ujedinjenju Njemačke (koja se iste godine ujedinjuje), ali i prestaje svaka mogućnost za ponovnom uspostavom Papinske Države (čiju je neovisnost Francuska garantirala). Samo Njemačko Carstvo imalo je narušen odnos sa Katoličkom crkvom još od doba protestantskih pokreta. Kancelar Bismarck pokreće kulturnu borbu (Kulturkampf) protiv Katoličke crkve i moći Pape, najprije u Pruskoj, a nakon toga i u ujedinjenoj Njemačkoj. Spajanje protestantskih crkava desilo se prije Nietzcheovog rođenja (1817. Fridrich Wilhelm III. Pruski određuje ujedinjenje kalvinista i luterana). Od reformacije Martina Luthera 1500-ih i Tridesetogodišnjeg rata Nijemci su bili razdvojeni na protestante, pruskodominanti sjever, južne katolike i na Nijemce kojima je vladala Austrija i Bavarska. Do stvaranja Njemačkog Carstva godine podjele religija i kultura bile su zamijenjene političkim podjelama i tako ostaje do polovice 20. stoljeća. Sve kulturne, religijske i političke razlike su glavni krivac zašto je Austrija ostala nezavisna, a ne pod vlašću Velike Njemačke. 19. stoljeće razdoblje je i značajnog napretka znanosti. Politička previranja i slabljene moći religije daju podlogu za odvajanje religije i znanosti. Sredinom 19. stoljeća Charles Darwin postavlja Teoriju evolucije putem prirodnog odabira koju objavljuje u svojoj knjizi Postanak vrsta (1859.). U 19. stoljeću izumljen je i motor na izmjeničnu struju (1887. Nikola Tesla), iste godine njemački inženjer Nicolaus August Otto konstruirao je motor s unutarnjim izgaranjem, pojavljuje se prvi motocikl, otvoren je Sueski kanal, pojavljuje se prva električna lokomotiva, otkriveni su uzročnici tuberkuloze i kolere (njemački liječnik Robert Koch, i 1884.) itd. 19. stoljeće razdoblje je velikih i značajnih događaja u društvenom, političkom, znanstvenom i religioznom smislu. To je razdoblje buđenja, napuštanja starih ideala i okretanje novima, razdoblje odmaka od tradicije, ali i razdoblje ujedinjenja. Nietzscheov rad i život obilježila je upravo ta promjena; razdoblje nesigurnosti, napuštanje tradicije i otvaranje novih pogleda na religiju, znanost i društva. Radi razumijevanja veze s već etabliranim društvenim vrijednostima i tradicijom (što pronalazimo u Nietzscheovoj obitelji i porijeklu) i kritike tradicije i vrijednosti (što možemo vidjeti u Nietzscheovim djelima) važno je promotriti širu sliku vremena (razdoblja) u kojem je Nietzsche živio. 2. Obitelj, djetinjstvo i mladost ( ) Friedrich Wilhelm Nietzsche rođen je godine u Röchenu u Prusiji. Dolazi iz religiozne luteranske obitelji. Nietzscheov otac Carl Ludwig i oba djeda bili su luteranski svećenici. Friedrich August Ludwig Nietzsche (Friedrichov djed) pisao je kršćanske knjige i bio je veliki borac protiv slobode misli koja se razvijala nakon Francuske revolucije. Nietzscheov otac umire od bolesti mozga kada je Friedrich imao samo 5 godina. Nietzsche je veoma volio i poštovao svoga oca i u svojoj autobiografiji Ecce homo navodi: Smatram velikom privilegijom, što sam imao takva oca, iako se iz daljnjeg teksta može zaključiti da Nietzsche govori da je od oca naslijedio mnoge darove, ali i svoju bolest koja ga vječito drži blizu smrti, on to ocu ne zamjera već govori da ako privilegija što je imao takvog oca znači i nasljednu bolest, onda to nipošto nije nepravedna trgovina. Nakon smrti oca ubrzo umire i Nietzscheov brat te on ostaje jedini muškarac u obitelji koju su sačinjavale njegova majka, sestra, dvije tetke i baka. U svojoj mladosti Nietzsche je proučavao Bibliju, pisao je sonete i pjesme posvećene Bogu, svirao je klavir te je zbog svog poznavanja Biblije i religije s 12 godina dobio nadimak Mali pastor. U srednjoj školi proučavao je jezike povezane s Biblijom, naime bio je dobar 2

3 Pregled života i rada filozofa na području kreativnosti- Nietzsche Friedrich Belić Damir poznavatelj hebrejskog i grčkog jezika. Svoje školovanje je započeo kada su mu bile samo četiri godine u privatnoj školu u Naumburgu dok je klasično obrazovanje stekao u školi Schulpfort blizu Naumburga koja je nekada pripadala Cistericanskoj opatiji. U Nietzscheovoj 17. godini kod njega se javljaju prve sumnje u kršćanstvo. Nakon čitanja knjige Karla Von Hesea Isusov život Nietzsche se po prvi puta susreće sa znanstvenom kritikom kršćanstva. Knjigu daje svojoj sestri Elizabeti što je rezultiralo negodovanjem njegove uže obitelji. U istoj godini piše filozofski sastav posvećen svojoj glazbenoj grupi Germania koju je osnovao u srednjoj školi. U sastavu iznosi svoje sumnje, ali zaključuje da se i dalje ne može odreći svoje dječje vjere. U istoj godini jedan od njegovih najboljih prijatelja iz srednjoškolskih dana, Paul Deusenn, u svojoj knjizi Sjećanje na Friedricha Nietzschea navodi uzvišene i iskrene osjećaje koje je dijelio s Friedrichom za vrijeme obreda krizme. Nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja Nietzsche upisuje studij teologije i klasične filologije na bonskom sveučilištu. Tijekom prve godine studija čita knjigu Davida Straussa Isusov život u kojoj Strauss iznosi mnogo radikalniju kritiku kršćanstva u usporedbi s istoimenom knjigom Von Hesea. U svojoj knjizi Strauss govori da je sve ono što su Kristovi učenici govorili o Isusu zapravo jedan veliki mit [1]. Nakon prve godine školovanja Friedrich dolazi kući na praznike za vrijeme Uskrsa te u Nedjelju odbija prisustvovati euharistiji. Taj Nietzscheov postupak duboko je razočarao njegovu pobožnu obitelj. Nakon uskršnjih praznika Nietzsche odlučuje da odustaje od studija teologije te odlazi u Leipzig na studij filologije. Godine Nietzsche proučava Povijest materijalizma autora Friedricha Alberta Langea. Langeovi opisi Kantove antimaterijalističke filozofije, uspon europskog materijalizma, povećano zanimanje Europe za znanost, predstavljanje Darwinove teorije evolucije te uopće opća pobuna protiv tradicije i autoriteta uvelike intrigiraju Nietzschea. Kulturno okruženje potiče ga da širi svoje horizonte izvan filologije i nastavi svoje proučavanje filozofije [2]. Godine Nietzsche se prijavljuje na jednogodišnje dobrovoljno služenje vojske s pruskom artiljerijskom divizijom u Naumburgu. Smatran je jednim od najboljih jahača među svojim kolegama te su mu predviđali skoro dostizanje čina kapetana. U ožujku godine ozljeđuje se prilikom pada s konja [3]. Nakon nesreće napušta vojsku te završava svoj studij. Iste godine po prvi puta susreće svog idola Wagnera [4]. 3. Rad u Baselu ( ) Godine Nietzsche dobiva ponudu da postane profesor klasične filologije na sveučilištu u Baselu. Tada je imao samo 24 godine, nije završio svoj doktorat niti je dobio certifikat predavača. Bio je nagrađen počasnim doktoratom sveučilišta u Leipzigu [5]. Ovo razdoblje Nietzscheova života praćeno je dubokim razočaranjem u Njemačku državnu politiku i rastom antisemitizma u društvu. Prije nego što se seli u Basel, Nietzsche se odriče pruskog državljanstva te je ostatak života proveo bez državljanstva. Tijekom Francusko-pruskog rata pridružuje se pruskim snagama kao medicinsko osoblje. Nakon što se vratio iz rata Nietzsche je svjedok uspostave Njemačkog carstva i Bismarckove politike na koju gleda sa skepsom i neodobravanjem. Prilikom prisustvovanja Wagnerovom Parsifalu Nietszsche postaje duboko razočaran Wagnerovim približavanjem vjeri i uzdizanjem njemačke kulture te zahlađuje odnose sa svojim dosadašnjim prijateljem. Godine njegovo se zdravstveno stanje pogoršava te on daje ostavku na Sveučilištu u Baselu. 3

4 Belić Damir Pregled života i rada filozofa na području kreativnosti- Nietzsche Friedrich 4. Nietzsche kao neovisni filozof ( ) Nakon umirovljenja Nietzsche često putuje kako bi pronašao podneblje koje najbolje odgovara njegovom zdravstvenom stanju. Ljeta provodi u Švicarskoj, dok zime provodi u Italiji i Francuskoj. Povremeno posjećuje i svoju obitelj u Naumburgu, no prilikom tih posjeta često se sukobljava, ali i miri sa svojom sestrom Elizabetom [6]. Godine upoznaje Lou Andreas-Salomé te oni uz još nekoliko prijatelja provode ljeto u Tautenburgu u Thuringii, često s Nietszcheovom sestrom Elizabetom kao pratiljom. U Saloméinim izvještajima stoji da ju je u tom razdoblju zaprosio tri puta što je ona odbila. Njihov odnos prekinut je u zimi djelomično zbog spletki njegove sestre Elizabete. Zbog neslaganja s obitelji i povratka bolesti, Nietzsche odlazi u Rapallo gdje u samo deset dana završava prvi dio djela Tako je govorio Zaratustra [6]. Godine neuspješno pokušava dobiti predavačku poziciju na sveučilištu u Leipzigu. Dolazi do spoznaje da mu je zbog njegovih stajališta prema kršćanstvu i Bogu onemogućeno zapošljavanje na bilo kojem od njemačkih sveučilišta. Godine zgrožen antisemitskim stavovima svoga izdavača Ernestoa Schmeitznera prekida suradnju s njim. Nietzscheova sestra Elizabeta godine se udaje za antisemita Bernharda Förstera i putuje u Paragvaj radi osnivanje njemačke kolonije Nueva Germania, Nietzsche ne odobrava sestrin potez [7]. Na svoj 44. rođendan, nakon što je dovršio pisanje djela Sumrak idola i Antikrist, počinje pisati svoju autobiografiju Ecce Homo. Friedrich planira otkupiti svoje starije spise od izdavača i prevesti ih na druge europske jezike. Planira objavljivanje zbirke Nietzsche protiv Wagnera i pjesama koje su sačinjavale njegovu zbirku dionizijskih ditiramba. 5. Bolest i smrt ( ) U Torinu na dan Nietzsche doživljava psihički slom. Što se točno dogodilo ostaje nepoznato, no priča koja se često ponavlja je da je Nietzsche svjedočio udaranju konja na trgu Carlo Alberta, nakon čega je dotrčao do konja i stavio ruke oko njegova vrata kako bi ga zaštitio, a potom kolabirao padom na tlo. U sljedećim je danima slao kratka pisma poznata kao Wahnzettel (Pisma ludila) nekolicini prijatelja, uključujući Cosimu Wagneru i Jacobu Burckhardtu. Većinu pisama je potpisao imenom Dionysos, iako su neka bila potpisana i s der Gekreuzigte (Raspeti). U jednom od pisama, zgrožen rastom antisemitizma i nacionalizma u Njemačkoj, naređuje njemačkom caru da ode na put u Rim na streljanje te poziva sve europske sile da poduzmu vojnu akciju protiv Njemačke. Njegova je mentalna bolest prvotno dijagnosticirana kao tercijarni sifilis, u skladu s medicinskim saznanjima tog vremena. Jedno od objašnjenja njegovog ludila je i rast retroorbitalnog menigioma, što može biti uzrokom demencije. S druge strane, neki pak tvrde kako ludilo može bit rezultat i trovanja živom, koja se tada koristila za liječenje sifilisa [8]. Nietzsche je i pretrpio barem dva moždana udara koji su ga ostavili paraliziranog, nesposobnog da hoda ili govori. Nakon što je obolio od upale pluća, doživio je još jedan moždani udar te je preminuo u kolovozu. Sestra Elizabeta ga je dala pokopati kraj njihovog oca u crkvi Röcken bei Lützen. Nakon Nietzcheove smrti njegova sestra Elizabeta preuzima kontrolu nad publikacijom njegovih djela te oko svog brata stvara kult ličnosti. Zanimljivo je da u jednom trenutku Elizabeta unajmljuje Rudolfa Steinera kao učitelja koji bi joj pomogao razumjeti filozofiju njezina brata. Steiner odustaje nakon nekoliko mjeseci sa zaključkom da Elizabetu nije moguće podučiti o filozofiji [9]. 4

5 Pregled života i rada filozofa na području kreativnosti- Nietzsche Friedrich Belić Damir 6. Nietzsche i znanost Iako se za Nietzscheovo pisanje ne može reći da je znanstveno, on u svome radu ima elemente znanstvenog, odnosno elemente objektivnog gledišta na stvari koje mu se nalaze u području interesa. Nietzsche je prije svega bio veliki kritičar, napose morala i vjere. Kod Friedricha koji je bio bogoslov (kao i Darwin, ali i Staljin) nalazimo na konstruktivnu kritiku vjere, odnosno mogućnost postojanja konstruktivne kritike jer je Friedrich jedan dio svoga života posvetio proučavanju vjere. Nietzschea kao znanstvenika možemo promatrati u smislu Nietzschea kao metafizičara. Iako je Friedrich kritički promatrao tradicionalnu metafiziku, njegov rad možemo smjestiti u okvire metafizike kao takve. Metafizika jest temeljna filozofska disciplina koja se bavi proučavanjem temeljnih počela i uzroka svega postojećeg i iz tog razloga u njoj su ukorijenjene sve druge filozofske discipline. Aristotelova metafizika dugo je vremena bila glavni predmet istraživanja te filozofske discipline. Za Aristotela je filozofija ljubav prema mudrosti, kao ljubav prema jasnu uvidu poradi uvida samoga. Ona dakle nije nikakva uputa za konkretno ljudsko djelovanje, nego je mudrost stjecanja utemeljena i obrazložena znanja poradi njega samoga. Mudar je onaj tko poznaje samu stvar i njezine uzroke i tko se, polazeći od toga znanja, može u konačnici uzdignuti do spoznaje uzroka svega bivstvujućega, do nepokretnoga pokretala svega pokretnoga. U tom smislu metafizika je kao prva filozofija ista po rangu s fizikom i matematikom, ali se od njih razlikuje po tom što ne ostaje kod spoznavanja uzroka i zakona koji vladaju u svijetu, nego upravo nastojanjem oko spoznaje prvoga neprouzročenog uzroka prekoračuje sve što je dano unutar osjetilno spoznatljiva svijeta. Zbog toga je jedino ona u navlastitom smislu slobodna jer njezino spoznavanje nije uvjetovano nikakvom izravnom svrhom. Tu svoju slobodu metafizika oživljuje spoznajom krajnje svrhe svega bivstvujućega, onoga božanskoga, što je zadaća teologije, koja se u Aristotela nikako ne smije razumjeti u suvremenom značenju te riječi [10]. Toma Akvinski u svojim komentarima Aristotela izlaže vlastito razumijevanje metafizike kao božanske znanosti. Metafizika je za njega najumnija znanost zato što se ona ne zasniva na izravnom iskustvu, nego na poznavanju uzroka svega iskusivoga, a time i na poznavanju onoga najopćenitijega, ali se ona u tom znanju ne može bez objave uzdignuti do Boga. To objavljeno znanje ili naravno svjetlo objave mora prethoditi metafizičkomu tijeku spoznavanja, inače se ono nikada ne bi moglo uzdignuti do spoznavanja uzroka (tzv. teorija dvaju katova). Dok je kod Aristotela teologija vrhunac metafizičkoga tijeka spoznavanja, kod Tome Akvinskoga objava i njezino teologijsko razumijevanje postaju nužnim uvjetom metafizičke spoznaje [10]. Nakon Nikole Kuzanskoga i njegova posljednjega pokušaja pomirbe (srednjovjekovno razumljene) metafizike i prirodnih znanosti, R. Descartes dodjeljuje metafizici metodičku ulogu: ona kao znanost o istini treba u njegovu sustavu znanosti ispitati uvjete i valjanost spoznaja svake pojedinačne znanosti. Nasuprot njemu, T. Hobbes, J. Locke i drugi engleski filozofi druge polovice 17. st., u skeptičkom pogledu svode temeljna metafizička pitanja na jezična pitanja te samu metafiziku, vraćajući se F. Baconu, vraćaju na temeljna pitanja empirijskoga svijeta i njegove spoznatljivosti. Slično Descartesu, G. W. Leibniz nastoji ponovno smjestiti metafiziku u sustav znanosti razumijevajući ju kao znanost o bestjelesnim stvarima i o duši, ali pritom temeljne metafizičke probleme nastoji prevesti u matematičke, zbog čega metafizika kod njega ostaje dijelom bliska logici, a dijelom se pretvara u naravno bogoslovlje ili u teorijski dio nauka o moralu [10]. Nakon njemačkog idealizma, metafizika postaje predmetom radikalne kritike kod A. Schopenhauera na jednoj i K. Marxa na drugoj strani. Metafizika je čovjekova izvorna 5

6 Belić Damir Pregled života i rada filozofa na području kreativnosti- Nietzsche Friedrich potreba (A. Schopenhauer), potreba za sigurnošću, zaštićenošću i prikrivanjem vlastite slabosti i nemoći (F. Nietzsche). Ona čini svijet pukom predodžbom, umišljajem o toj zaštićenosti. Kao takva, ona je izvor religija, koje nisu ništa drugo nego opijum za narod (K. Marx), odvraćanje pogleda od čovjekovih zbiljskih problema. Zato Nietzscheov nadčovjek nije ništa drugo nego čovjek koji je prevladao sve metafizičke tlapnje, koji umjesto nadosjetilnom i vječnom ostaje vjeran svojemu životu i njegovoj jedinoj izvjesnosti s potpunom nemogućnošću posjedovanja apsolutnoga znanja ili posljednje izvjesnosti o onostranom [10]. Prije razvoja moderne znanosti znanstvena pitanja su se rješavala u dijelu metafizike pod nazivom prirodna filozofija. Znanstvena revolucija je učinila prirodnu filozofiju jednom empirijskom i eksperimentalnom aktivnošću, za razliku od ostatka filozofije i krajem osamnaestog stoljeća počela se zvati znanošću da se razlikuje od filozofije. Od tada metafizika postaje filozofsko istraživanje neempirijskog karaktera prirode postojanja. Stoga početna situacija u kojoj je metafizika integralna sa Aristotelovskom fizikom i znanošću je na Zapadu postala suprotnom, stoga znanstvenici općenito smatraju metafiziku antipodom empirijskih znanosti. 6.1 Nietzsche i Ruđer Bošković U Nietzscheovu djelu S onu stranu dobra i zla stoji da je Bošković najveći i najpobjedonosniji protivnik privida. Dok nas je Kopernik nagovorio da protiv svih osjetila vjerujemo da Zemlja ne stoji čvrsto, Bošković je naučavao kako da se pod zakletvom odreknemo vjere u tvar, u materiju, u atom ostatka zemlje i atom hrpice: bio je to najveći trijumf nad osjetilima koji je do sada postignut na Zemlji. Nietzsche tvrdi da nakon Boškovića... ne postoji više materija, koja je postala jednostavno olakšanje. On [Bošković] je atomsku teoriju u svojemu mišljenju doveo do kraja. Posve je izvjesno da težina nije svojstvo tvari i to iz jednostavnoga razloga što materija ne postoji. Gravitacijska sila je, na isti način kao i vis inertiae, zasigurno pojavni oblik sile, naprosto jer ne postoji ništa drugo doli sila [11]. Nije međutim dovoljno jasno koliko je Nietzsche bio svjestan toga da je Boškovićev najveći doprinos (teorija sila i strukture tvari) proistekao iz njegova metafizičkoga tematiziranja prirode, iz refleksije odnosno metafizičke spekulacije odnosno iz ispravnoga umovanja. Premda se Bošković izdašno i uspješno služio kvantitativnim metodama, tj. mjerenjima i proračunima, prilikom rješavanja problema iz geodezije, astronomije, optike, građevinske statike, hidrotehnike itd. najznačajniji dijelovi Boškovićeve prirodoznanstvene ostavštine proizlaze iz njegovih kvalitativnih, čisto spekulativnih razmatranja svojstvenih metafizičkomu pristupu onim zakonitostima pojavnoga svijeta koje postojano izmiču čovjekovim osjetilima i koje u Boškovićevo doba nisu bile mjerljive i kvantitativno izrazive. 6.2 Nietzsche i proizvodnja Pod pretpostavkom ispravnosti definicije proizvodnje koja govori da je ona stvaranje vrijednosti pomoću određenih resursa. Za ostvarenje proizvodnje nužno je osigurati elemente sustava, određene uvjete i komunikaciju između sustava i okruženja. Ispravnost gore navedene tvrdnje može se pokušati dokazati uzevši za primjer bilo koji proizvodni sustav. Npr. za obradu nekog proizvoda (nova vrijednost) moraju biti prisutni određeni resursi (materijalni-sirovci, ljudski resursi, energetski resursi itd.). Potrebni su elementi sustava (npr. strojevi), određeni uvjeti (npr. vremenski, prostorni) i komunikacija između sustava i okruženja (interakcija kupac- proizvođač). 6

7 Pregled života i rada filozofa na području kreativnosti- Nietzsche Friedrich Belić Damir Ako se Nietzscheov rad i rezultati usporede s radom i rezultatima opisanog proizvodnog sustava, mogu se pronaći isti elementi i rezultati u njegovom radu (ne samo njegovom već bilo kojem umnom radu), kao i u radu opisanog proizvodnog sustava. Nietzsche je stvarao nove vrijednost, doduše prvobitno nematerijalne, koje su se kroz primjenu njegovih ideja (većinom krivo interpretiranih) pretvorile u materijalne. Pretvorbu njegovih nematerijalnih ideja u nešto materijalno možemo usporediti sa radom konstruktora pri modeliranju CAD modela. CAD model je nematerijalna ideja sve dok se on ne izradi, odnosno ne realizira u stvarnosti. Jednako tako je i s pisanom riječju i Nietzscheovom teorijom i idejama. U trenutku kada čitatelj počinje na bilo koji način provoditi Nietzscheovu ideju u stvarnost, odnosno živjeti prema njoj, ta ideja postaje materijalna. Nietzscheovu filozofiju možemo promatrati i sa stajališta posljedica njegove filozofije, a to je upravo njihova interpretacija u nacističkom, ali i komunističkom sistemu. Za tu krivu interpretaciju nadčovjeka zaslužna je ponajprije njegova sestra Elizabeta, ali i zaluđenost ideologijom koja zamagljuje dublju poruku i sam smisao pri čitanju njegova dijela. Ako krivo interpretiranje usporedimo s neodgovarajućom promjenom, odnosno korištenjem proizvoda za nešto za što taj proizvod nije prvobitno bio zamišljen, tada ponovo možemo povući paralelu s proizvodnjom npr. Viagra je prvobitno bila zamišljena kao lijek za bolest srca. Resurse za proizvodnju, kao i elemente sustava i određene uvjete, možemo povezati s tehnologijom i tehnološkim napretkom. Razina tehnološkog napretka određuje kakvi će se koristiti strojevi (npr. ručna ili robotska montaža, CNC tokarilica ili obična tokarilica) te kakvi su nam sirovci sa stajališta kvalitete, ali i vrste (koji kompozit koristiti, udio zagađenja u čeliku). Stupanj razvitka tehnologije može se usporediti sa stupnjem razvitka ( buđenja svijesti ) u društvu. Kao što je opisano u uvodnom poglavlju, Nietzsche je živio u dobu brzih i radikalnih promjena, napuštanja tradicionalnih vrijednosti, svrgavanja starih režima i uspostave novih. Doba u kojem je Nietzsche živio uvelike je utjecalo na njegovo stvaralaštvo (npr. tradicionalno vjerovanje koje mu je obilježilo mladost, ali i pratilo ga kroz njegovu obitelj naspram kritike te vjere koja je obilježila njegovo stvaralaštvo) kao što i razvitak tehnologije utječe na kvalitetu, ali i vrstu proizvoda. Interakcija proizvodnog sustava s okolinom preko odnosa kupac-proizvođač može se usporediti s povratnom vezom čitatelj Nietzsche ali i nečitatelj Nietzsche. Nietzsceove ideje primjenjive su na svaku osobu bila ona čitatelj ili ne, ali svoju provedbu nalaze tek u individuama koje su odlučile živjeti prema njegovim idejama, bilo pravo ili krivo interpretiranim. 7. Zaključak Friedrich Nietzsche jedan je od najprovokativnijih i najutjecajnijih mislilaca 19. stoljeća. Veoma je plodan autor čije su ideje, nažalost u mnogim slučajevima, krivo interpretirane. Svoju filozofiju zasniva na odnosu prema antičkoj grčkoj kulturi. Prepoznaje volju za moć kao glavnog pokretača ljudskog ponašanja. Prije svega Nietzsche je bio veliki kritičar. Kritizirao je moral, crkvu, društvo, prethodnike, znanstvene i filozofske velikane itd. Nietzsche je bio posebna, inteligentna, snažna i egoistična ličnost. Bolest ga je slijedila tijekom cijelog njegova života. Bolest mozga oduzela mu je oca kada mu je bilo samo pet godina, ali i obilježila zadnje godine njegova života. Nažalost, na njegovoj filozofiji stoji mrlja zbog krive interpretacije njegove misli, no unatoč svemu Nietzsche ostaje filozof čije su ideje obilježile 19. ali i 20. stoljeće. 7

8 Belić Damir Pregled života i rada filozofa na području kreativnosti- Nietzsche Friedrich REFERENCE [1] Schaberg, William (1996), The Nietzsche Canon, University of Chicago Press, p. 32 [2] Pence, Charles H. (2011). "Nietzsche's aesthetic critique of Darwin". History and Philosophy of the Life Sciences. 33 (2): PMID [3] Hayman, Ronald. Nietzsche: A Critical Life, p. 93. Oxford University Press (New York), [4] Nietzsche, Friedrich (Studeni 1868), Pismo Rohdeu [5] Anthony K. Jensen, Helmut Heit (eds.), Nietzsche as a Scholar of Antiquity, A&C Black, 2014, p [6] pristupljeno [7] Förster-Nietzsche, Elisabeth". Encyclopædia Britannica (online ed.). 10 Listopad [8] pristupljeno [9] Bailey, Andrew (2002), First Philosophy: Fundamental Problems and Readings in Philosophy, Broadview Press, p. 704 [10] pristupljeno [11] F. Nietzsche: Werke IV /III/, ur. Karl Schlechta, Frankfurt am Main / Berlin / Wien, 1972., str [12] pristupljeno Defined: Delivered: Mentor: Kalman Žiha Belić Damir, dbelic@fsb.hr Faluktet strojarstva i brodogradnje 8